Božić sam jedne davne godine proveo u Pekingu. Sjećam se da je rimokatolička crkvica bila u meni nepoznatom dijelu grada te prilično skrivena od očiju javnosti, a društvo mi je pravila kolegica iz Bugarske. Sve je bilo tako skromno, doslovno, kao da djeluje u tajnosti, čak su i iznimno improvizirane jaslice bile čudne, a komunistička Kina je tada, baš kao i sada, gušila sve vjerske slobode.

Nije mi bila važna crkvica jer Božić se osjeća u srcu. Ta ne znaju Kinezi što Božić doista znači dok im supermarketima tutnje američke božićne pjesme od kojih čovjek može izludjeti. Tamo je Božić komercijalni trik, doba dobre zarade i Djeda Mraza. Svakako, dobro se prisjećam da tih nekoliko blagdnaskih dana nisam izišao iz stana, slušao sam naše božićne pjesme, jeo prigodne kolače kupljene u poljskoj trgovinici u diplomatskoj četvrti i odgovarao na božićne čestitke, slao mejlove i - spavao! Nije se tada tako daleko mogla gledati naša televizija, a mnoge su informativne stranice bile blokirane (mislim da je tako i sada). Taj Božić u tuđini nikada neću zaboraviti, a i dandanas on mi znači dan kada treba stati na loptu, odmoriti se, razmisliti. Naravno, mnoge sam Božiće proveo u inozemstvu (u Ukrajini, Rusiji…), ali oni su bili više običniji jer nisam toliko vezan za dom, zapravo, Božić nosiš u sebi! Puno je važnija ona druga sfera tog blagdana jer čovjek želi biti s ljudima koje voli i koji mu nešto znače. Upravo zbog toga sve zračne luke svijeta ovoga su trena krcate putnicima, aviokompanije tradicionalno poskupe karte i trljaju ruke, a možda ste i vi jedan od onih koji će danas pohititi na kolodvor ili aerodrom i uputiti se prema naručju i zagrljaju voljene osobe, majke, oca, djeteta… I opet će sve mirisati na dom, vanilin kiflice s pekmezom, pečenku, ali i na veliku ljubav!

A kada završi božićno vrijeme, već drugi sam dan spreman za novo pakiranje kofera. Unatoč poskupljenju aviokarata, još uvijek pronađem povoljne letove pa se uputim u neke toplije krajeve, ali mi ni hladniji nisu mrski. Naime, prije nego što uđemo u novu godinu, uvijek sam volio njemačke novogodišnje rasprodaje pa često skoknem u Berlin, a ako želim čisti mir, tada mi je Sofija jedno od najdražih odredišta. Naravno, vrijeme je priprema i za novogodišnju noć. U doba kada konačno polako, ali sigurno zaboravljamo koronavirusne restrikcije, treba misliti i na to. Nije toliko skupo otputovati u neke obližnje glavne gradove, ali mislim da je lijepo novogodišnju noć jednom provesti i u svojem gradu pa tko voli - nek‘ izvoli.

Već tradicionalno, u božićnim Putničkim svaštarijama spomenem neke običaje koji se za ovaj blagdan događaju diljem svijeta. I odmah ću skočiti u Japan, zemlju koja me se posebno dojmila dok sam tamo boravio za vrijeme ljetne Olimpijade i zemlju u kojoj žive najljubazniji ljudi svijeta. Tamo je na Badnjak pravi pothvat pronaći mjesto u restoranu jer je običaj voljene nakon šetnje gradom izvesti na romantičnu večeru te ih darivati. Često ta romantična večera bude KFC (od 1974.), a sve zbog reklamne kampanje Kentucky za Božić koja je ostala "ukorijenjena" do današnjih dana. A već sutradan Japanci opet jedu prženu piletinu i poseban kolač - biskvit s jagodama i šlagom, a na vrhu bude figurica Djeda Mraza. Figurica nije jestiva, unatoč drukčijim figuricama s marcipanom koje se vrlo lako mogu pojesti!



U Riju de Janeiru Brazilci Božić mogu proslavljati na plaži Copacabana, a prije odlaska na kupanje ručati puricu, šunku, voće, rižu s grožđicama te sladoled za desert. Dok u Slavoniji pada kiša i nosimo šalove i kape, Brazilci uživaju kupajući se pijući koktele uz molitvu i pjesmu. A kad smo već kod pjesama, "U se vrime godišta" je zasigurno najljepša hrvatska božićna, a posebno je popularna u Dalmaciji. Djelo je nepoznatog pjesnika, a polazište joj je prevedeni napjev stare latinske pjesme "In hoc anni circulo", nastale u Francuskoj u 11. stoljeću. Spominjem je jer je meni jedna od omiljenih, a vjerujem da je vole i poneki od vas. A sada, kako je danas Badnjak, vrijeme je za uređivanje kuće, ribu i popodnevno kićenje božićnog drvca. Stoga, drage čitateljice i čitatelji Putničkih svaštarija u Glasu Slavonije, od srca želim sretan Božić, puno mira i blagostanja. A onda i lijepih putovanja na kojima ništa ne bi trebalo poći po zlu te što manje kašnjenja letova, gubitka prtljage i ostalih neugodnosti na putovanjima. I ne zaboravite da je Božić u nama. Probudite ga!