Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKA EKONOMIJA

Emil Pavić: Više se oslanjati na privatne investicije, a manje na državu
Objavljeno 29. lipnja, 2024.
EMIL PAVIĆ Ekonomist i član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)

Da prokomentira aktualnu ekonomsku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, za početak u svjetlu nedavnog izvješća o konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, prema kojem je RH ove godine na 51. mjestu među 67 rangiranih globalnih gospodarstava, zamolili smo Emila Pavića, ekonomista i člana Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba.

Zašto smo tako nisko, koji su problemi niske razine konkurentnosti poslovnih subjekata, unatoč što smo već deset godina u EU-u?

- Prema navedenom se izvješću može vidjeti gotovo isti ranking kao godinu prije, a nakon što je u izvješću za 2022. zabilježen umjereni napredak, o čemu je naš Centar za javne politike i ekonomske analize izradio analizu, u suradnji s portalom Ekonomski Lab.

Kada se pogledaju rezultati za Hrvatsku, može se vidjeti blagi trend poboljšanja rankinga efikasnosti države, stagnacija pokazatelja infrastrukture i pogoršanje pokazatelja poslovne efikasnosti. Pokazatelji koji znatno odskaču su visoka stopa rasta realnog BDP-a i priljev izravnih investicija. S druge strane, kao glavni izazovi navode se visoko porezno opterećenje rada u odnosu prema prihodima od oporezivanja imovine, nedostatak radne snage, vještina i mobilnosti radnika, neefikasnosti javnog sektora, slabija konkurencija u cijenama energenata i smanjenje poslovnih investicija. Posebice je loš ranking u području praksi menadžmenta te stavova i vrijednosti.

Šire gledano, imamo određena poboljšanja konkurentnosti, ali za ambicioznije skokove trebamo ambicioznije promjene u poslovnom i javnom menadžmentu. Oboje bitno ovisi o inputima iz šireg društva, a kojih često nismo svjesni. Živimo, naime, u društvu gdje se očekivanja od promjena olako prebacuju na druge, a svatko mora krenuti od sebe i ići težim putem. Uostalom, i povrh svega, moramo htjeti uspoređivati se najboljima. Dakle, uzore trebamo tražiti u Litavcima, Česima, Estoncima, Šveđanima, Dancima, Singapurcima i drugim razvijenim nacijama. Ne mogu nam uzori biti među Kinezima, Rusima i zemljama koje su prepreka razvoju, kao i globalnoj sigurnosti. A nema konkurentnost bez sigurnosti. Dakle, sve je povezano.

Percepija Hrvatske kao zemlje koja je u ozbiljnom ekonomskom zamahu, dok dio zemalja u neposrednoj okolini stagnira s rastom BDP-a, rezultat je raznih čimbenika; među njima je svakako najvažniji onaj dio koji se odnosi na EU sredstva. Cilj EU-a jest ravnomjerniji razvoj svih dijelova EU-a i na nama je na koji ćemo način to najbolje iskoristiti. Ne smijemo zaboraviti da su nam ta sredstva vremenski limitirana i da će u ovakvom obujmu trajati još samo nekoliko godina, koje imamo da pripremimo temelje za daljnji razvoj i rast. Cilj od 100 % prosjeka razvijenosti EU-a ambiciozan je i realan, ali oko toga treba raditi i to nije nešto od danas do sutra ni posao za samo jednu vladu.

Hrvatska narodna banka (HNB) u svojim posljednjim makroekonomskim projekcijama podignula je stopu rasta realnog BDP-a u ovoj godini na 3,3 posto s 3 posto, koliko je očekivala u prognozama objavljenim krajem prošle godine, a projekciju stope inflacije smanjila s prosinačkih 4 posto na 3,8 posto. Vaš komentar? Hrvatska ima najveći rast BDP-a u EU-u....

- Da, Hrvatska trenutno vrlo brzo raste i to nam daje zamah u ekonomskoj konvergenciji, uz optimizam da u dogledno vrijeme (tijekom mandata ove vlade) možemo dosegnuti 80 % prosječnog ekonomskog standarda (BDP po stanovniku u paritetu kupovne moći) Europske unije. Neki akteri još i danas govore kako smo druga najzaostalija država članica Unije, što je bio slučaj do prije nekoliko godina. Sada se trend konvergencije poboljšava i imamo dobre prilike, pogotovo da još ubrzamo reforme i priljev privatnih investicija. Također, sigurno je da se od 2016. godine događaju pozitivni makroekonomski trendovi. To više, rast se događa unatoč fiskalnoj konsolidaciji. Dakle, da država probija europsku granicu od 3 % deficita u BDP-u, možda bi rast bio još veći, no bila bi upitna održivost takve ekonomske politike.

Glede inflacije, može se očekivati nastavak usporavanja, iako se to ne vidi na tržištu nekretnina. Ipak, šteta je već učinjena, a stvarni učinci rasta cijena veći su od onih koje mjeri službena statistika. Novac nije stabilan i ljudi traže alternative ulaganjima, jedna od alternativa jest ulaganje i u zlato i u srebro. Naime, to tržište bilježi stabilan rast i ljudi sve više razmišljaju i štede i u plemenitim kovinama uz tradicionalne nekretnine i gotovinu u bankama. Smanjivanje rizika s pomoću pametne trisektorske strategije ulaganja odlika je razvijenih gospodarstava. Stoga trebamo stvarati čvrste temelje za financijsku otpornost u slučajevima kriza koje dolaze jedna za drugom.

Hrvatska bilježi i znatnu razinu štednje u financijskim institucijama, koja iznosi više od 40 milijardi eura. Također, razina duga opće države u BDP-u konstantno pada (trenutno je na oko 60 % BDP-a, sukladno s europskim kriterijima fiskalne odgovornosti). Postoji određena vjerojatnost da ćemo 2025. godine dobiti kreditni rejting A. Sve to su stvarno sjajni statistički pokazatelji. Ipak, oni nam mogu dati samo uvid u trendove, no ne i trajnu formulu razvoja temeljenog na jačanju produktivnosti i konkurentnosti.

Vaš komentar o EU financijskim fondovima, možemo li bez njih, nakon što iskoristimo sva sredstva koja su nam zasad na raspolaganju...?

- EU fondovi, plus NPOO, svakako su velik zamašnjak trenutnom trendu rasta. Ipak, ne treba pretjerivati s ocjenama da je to jedini faktor rasta. Može se vidjeti dobar trend rasta osobne potrošnje i priljeva privatnih investicija. Glede javnih investicija koje dolaze uvelike na osnovi europskog proračuna, to je prirodni poticaj rastu BDP-a. To više, što god mislili o tome, što BDP pozitivno reagira na agregatnu potražnju i javne investicije, pogotovo ako imaju visoki multiplikativni učinak. Na srednji odnosno duži rok, pogotovo kada 2026. službeno završi NPOO razdoblje, još ćemo očekivati pozitivne učinke NPOO-a. Nakon toga bi priljev ukupnih sredstava mogao biti manji i oslanjati se samo na EU fondove, osim ako Unija ne donese neki novi paket investicija kao Next Generation (na kojemu se temelji naš NPOO). Glede toga, CEA nije izričito protiv, ali svakako smatramo kako Unija ne bi trebala slijediti progresivni primjer američke administracije, koja pod vodstvom demokrata daje velike ekonomske poticaje odnosno potpore. Sve to ide u javni dug, odnosno na štetu ekonomske slobode - netko će sve to, kad-tad, morati platiti. Dakle, poticaji su odgođeni porezi, kao i inflacija koja se potiče i s ekonomskim poticajima. Zato nam treba više suzdržanosti države, fiskalne discipline i odgovornosti prema mladima i našoj djeci, kao i nerođenoj djeci. Mnogi to ne razumiju i tu se krije zamka tzv. fiskalnog socijalizma.

Moramo se više oslanjati na privatne investicije. Što to zapravo znači? To znači da cjelokupno društveno ozračje mora biti usmjereno na stvaranje vrijednosti, slobodno poduzetništvo, prihvaćanje rizika i razvoj koji je rezultat slobodnog tržišta. Ako je pojedinac dovoljno slobodan i ima olakšavajući regulatorni okvir, tada može pomicati stvari prema boljem, više zapošljavati i stvarati proizvode ili usluge s većom dodanom vrijednosti. Cilj našeg razvoja mora biti veći dohodak i bogatija zemlja, s većim prosječnim plaćama, većom srećom pojedinaca i većim mogućnosti da svoje snove ostvarujemo u Hrvatskoj. To vrijedi za sve građane Hrvatske, ali i za one koji sada nisu ovdje, a koje ćemo privući rastom dohotka i standarda. Mi imamo sve, stvarno sve, i možda se koristimo trećinom naših mogućnosti. Dakle, prostora ima.

Inflacija se zasad drži u snošljivim okvirima, no što će do kraja 2024. biti s plaćama i mirovinama, ima li tu, i kakve, mogućnosti za nastavak rasta?

- Da bismo osigurali konkurentnost, rast plaća mora biti uvjetovan rastom produktivnosti. To se često zaboravlja. Mirovine ovise o rastu plaća, a rast plaća ne smije biti neutemeljen. Lako se može dogoditi da investitori odaberu neku povoljniju zemlju, a rast plaća bitno ovisi o priljevu privatnih investicija u produktivne poslove i tehnološki transfer. S druge strane, nedostatak radne snage prije svega je minus, a ako potakne rast plaća, to će biti više iz očaja jer poslodavci nemaju izbora. No utemeljeni rast plaća ovisi o produktivnosti što je vrlo egzaktna kategorija.

Životni vijek se zbog napretka medicine i kvalitete života znatno produžio značajno, što je i veliko povećanje troškova sustava. Što poslodavci imaju više posla, skuplju robu, veću potražnju..., to će i plaće biti veće, uplate u sustav izdašnije i mirovine veće. Ako već imamo priliku da sve buduće umirovljenike osvijestimo da se kroz život moraju sami brinuti o svojim financijama i odgovornosti za ulaganja izvan samog sustava koji je zadan, odnosno da i sami trebaju štedjeti i ulagati, tada ih možemo usmjeriti, obrazovati i konačno formirati stablian sustav isplate mirovina iz generacijske solidarnosti. Oslanjanje na državu uvijek postoji, samo što u budućnosti to treba reducirati, odnosno treba ipak što veći dio odgovornosti prebacivati na pojedince, koji moraju znati da sami odgovaraju za kvalitetu svojih života. Dakle, određena solidarnost da, ali još više i prije svega odgovornost pojedinca za naporan rad. To inače nije popularan odgovor na pitanje i ja kao neovisni stručnjak i mi kao Centar imamo pravo, ali i obvezu reći kako stvari doista izgledaju u realnom životu. (D.J.)

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: PERCEPCIJA USPJEHA I NEUSPJEHA

Mirjana Nazor: Opažanje je uvijek subjektivna kategorija

MAKROEKONOMSKA ANALIZA: IZMEĐU USPJEHA I IZAZOVA

Dobro je ići naprijed, ali ponekad treba pogledati i unatrag

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana