TvObzor
RAZGOVOR: MARIJA KOLB

Ako nisi na televiziji, široj publici zapravo si nevidljiv
Objavljeno 24. svibnja, 2024.
Što se tiče privatnog života, ne bi škodilo više reda i rutine, koje bih rado razbijala adrenalinskim sportovima i putovanjima

Prošlotjedno polufinale emisije “Tvoje lice zvuči poznato” bilo je napeto do posljednjeg trena. Iako su svi kandidati bili odlični, mjesta u finalu ima za samo njih četvero, a to su Tomislav Marić - ToMa, Antonia Dora Pleško, Alen Bičević i Marija Kolb, koji će se u velikoj završnici natjecati za pobjedu, a ostali će kandidati izvesti duete. Jedna od onih koji su najviše iznenadili u ovoj sezoni zasigurno je nagrađivana zagrebačka kazališna glumica Marija Kolb, čije je ime postalo vidljivije zahvaljujući upravo popularnom showu Nove TV, a kojoj smo uoči nedjeljnog finala postavili nekoliko pitanja.



Kakav je osjećaj uoči finala i kako teku pripreme? Koga smatraš najopakijim konkurentom?



- Pripreme teku raspjevano i rasplesano, a moja želja za gomilom šljokica i perlica ostvarila se transormacijom u Cher u polufinalu. Još samo da je šampanjca u potocima i moje iskustvo bit će kompletno. Šalim se, ali kako se bliži kraj showa, osjećam se tugaljivo jer sam se zbližila s kandidatima, postali smo baš pravi mali razred, a i zavoljela sam to bacanje u zadatke i taman sam izgradila svoj pristup imitacijama i model ulaženja u razne likove. Najopakiji konkurent definitivno je Alen, u punom smislu zasluženi miljenik publike.



S kojom si se transformacijom najviše namučila, a koja ti je bila najdraža?



- Nisam se mučila jer volim probe, izazove i izlazak iz komforne zone, no da, neke transformacije bile su mi izazovnije od drugih. S jedne strane zbog zahtjevnosti zadatka, koji uključuje pjevanje na stranom jeziku, ples, mimiku (Shakira, LMFAO, Sia), a s druge pak zbog osjećaja odgovornosti prema grupi ili izvođaču (Vigor, Parni valjak, Baby Lasagna). Izdvojila bih ipak nastup LMFAO jer sam naučila shufflati, Siju jer sam probila neke svoje vokalne granice i Baby Lasagnu kao žešći kardionastup.


 

Osjećaj nepravde



Postoji li nešto zbog čega ti je posebno drago što si odlučila sudjelovati u TLZP-u i jesi li spoznala nešto novo o sebi tijekom showa?



- Najviše sam zahvalna što sam imala priliku upoznati sjajne ljude ispred, iza i oko scene, sve redom majstore u svom poslu. Ti su ljudi istovremeno i nježni i puni podrške, trude se da se svi kandidati osjećaju kao doma i da nam ništa ne nedostaje. Pamtit ću zauvijek tu bezrezervnu podršku, zagrljaj u ključnim trenutcima ili stisak ruke prije odlaska na scenu, pamtit ću svako “je l’ ti to O.K.”, “trebaš li što”, “razvalila si”, “bravo”... Ti su ljudi dali puno više od onog što su možda dužni i ta toplina je ono što ću ponijeti sa sobom. Zavoljela sam upravo te ljude s velikim LJ. Upoznala sam i sebe; kako reagiram u stresnim situacijama, koliko koncentracija i odmoran odnosno umoran mozak utječu na izvedbu, koliko je vrijeme za pripremu važno - pogotovo kad ga nemaš, koliko se bojim pokazati ranjivost, koliko brzo nešto novo mogu svladati i naučiti, koliko je nježnost prema samome sebi bitna, kao i oprostiti si pogreške i koliko je potpora bližnjih ključna za uspjeh. Što se tiče samog procesa, uvidjela sam masu razlika između kazališta i televizije, a najveća je ona vremenska. Nedostajalo mi je ono blagotvorno vrijeme za pripremu uloge, koje u kazalištu uzimamo zdravo za gotovo, jer ovih sedam dana za zadatak jako je malo, pogotovo ako paralelno igraš predstave i radiš druge projekte. Naravno, i zadatak imitacije je manje opsežan, jer se radi o jednoj pjesmi i postoji konkretan predložak, a ne o predstavi u trajanju od oko sat i pol, i još puno toga sam namaštavaš, a ne kopiraš. Međutim, i u toj jednoj pjesmi imaš pokazati sve - i tu je ta “zamčica”.

 



Kako doživljavaš činjenicu da te nekoliko televizijskih nastupa svrstalo među osobe poznate široj publici, unatoč tomu što već godinama vrijedno radiš u kazalištu, ali i na ostalim projektima? Osjećaš li nepravdu?



- Smijala sam se kada je jedan portal objavio naslov “Evo dokaza da nitko nema pojma tko su ovi ljudi u TLZP-u”, a već nakon nekoliko dana na interenetu se uz moju sliku veže “poznati na premijeri”. Na plastičnom primjeru - upravo to je moć televizije. Kao prvenstveno kazališna glumica naravno da osjećam nepravdu, a s druge strane jasno mi je da me šira publika nije imala kako ni upoznati. Imala sam sreću da sam pozvana na audiciju i da mi se pružila prilika da me kroz najgledaniji zabavni show u Hrvatskoj ljudi prepoznaju, no pitam se što je s brojnim kvalificiranim kadrom, mladim glumcima i umjetnicima, koji možda neće dobiti tu priliku. Jer bez obzira na njihov trud, rad, pa i uspjehe, stoji ona - ako nisi na televiziji, široj publici zapravo si nevidljiv.



U čemu se još nisi okušala u karijeri/životu a misliš da bi trebala i imaš želju? Imaš li u vidu kakav film ili seriju?



- Priželjkujem si više snimanja jer sam do sada imala slabiji doticaj sa serijama i filmovima. Priželjkujem si još pjevačkih i plesačkih natjecateljskih emisija, jer osim što je nepredvidljivo i zabavno, u kratkom roku možeš brzo stasati i očeličiti. Zanimaju me i voditeljski poslovi jer nemam straha od kamere i mikrofona, pa vjerujem da bih se dobro snašla. Što se tiče privatnog života, ne bi škodilo više reda i rutine, koje bih rado razbijala adrenalinskim sportovima i putovanjima.

Žive uspomene



Je li još uvijek aktualan projekt “6 glumica traži autora”? Možeš li ukratko približiti našim čitateljima o kakvoj se inicijativi radi?



- Inicijativu “6 glumica traži autora” pokrenula sam zajedno s kolegicama Tarom Rosandić i Ernom Rudnički. Projekt provodimo već petu godinu, a u glavnom programu “Čitanje NJE” predstavljamo i afirmiramo hrvatsku suvremenu dramu sa ženskim likovima u fokusu, i to u formi scenskih čitanja. Program je popraćen edukativnim predavanjima i razgovorom s publikom. Ove godine provodimo suradnje s Pučkim otvorenim učilištem Velika Gorica, Centrom za ženske studije u Zagrebu i Istarskim narodnim kazalištem u Puli. U Velikoj Gorici u lipnju predstavljamo neobjavljenu i neizvedenu dramu nagrađivane autorice i vaše cijenjene sugrađanke Ivane Šojat “Agregatna stanja”. Sva dosadašnja “Čitanje NJE” i sve detaljnije informacije mogu se pronaći na www.6glumicatraziautora.com.



Svratiš li do Osijeka? U kakvom ti je sjećanju ostalo vrijeme studiranja na osječkoj Akademiji?



- Svake godine bar dva puta svratim do Osijeka, brojne žive uspomene vežu me uz taj grad. Naime, već niz godina dio godišnjeg odmora provedem na Zelenom otoku u Batini, a Osijek mi je nezaobilazna destinacija na tom potezu. Usudila bih se reći da mi je period studiranja na osječkoj Akademiji bio jedan od najkreativnijih životnih perioda, jer su upravo sve okolnosti bile podređene tome da samo učimo i stvaramo. Ako izuzmemo ocjene, nismo imali pritiske koji su obično vezani uz imperativ uspjeha. Naš je zadatak bio da generiramo ideje, da stvaramo, da se usudimo, pa i da griješimo, a kako smo djelovali u zaštićenoj okolini, te pogreške nisu imale posljedice veće od niže ocjene u indeksu. Bilo je to vrlo produktivno i za dušu i umjetnika blagotvorno razdoblje koje ću uvijek isticati kao jedno od najsretnijih u životu.



Koji su ti profesionalni i privatni planovi i želje za doglednu budućnost?



- Započela sam rad na novoj predstavi Glumačke družine Histrion, u režiji Ivan-Gorana Viteza, a radi se o komediji Carla Goldonija koju je adaptirala Petra Mrduljaš. Veselim se radnom ljetu i izvedbama na otvorenom, i to gotovo svaki dan tijekom srpnja i kolovoza. Također, nastavit ću provoditi edukacije o javnom nastupu jer me ta vrsta rada s ljudima i ispunjava i veseli, te ovom prilikom sve zainteresirane pozivam da mi se slobodno jave.

 
Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PRVA EPIZODA NA RASPOREDU JE 17. LIPNJA

“Metropolitanci” ponovno na HRT-u

2

EXIT IMA VJEROJATNO NAJJAČI OVOGODIŠNJI ELEKTRONSKI LINEUP NA SVIJETU

Od legendi do predvodnika nove generacije

3

IVAN DORIAN MOLNAR

Spreman sam raditi koliko god treba, i na Euru i na Olimpijskim igrama