Magazin
ŽENSKA SNAGA: ZRINKA POSAVEC I SANDRA LONČARIĆ

Svakodnevno se osjeti umor i nemir, a žene su posebno pogođene
Objavljeno 2. ožujka, 2024.
Prije nastupa u lisinskom: dan žena je povod, sve ostalo je vlastita kreativnost i umjetnost...

Premda osnaživanje žena ne traje samo jedan dan u mjesecu, u ožujku se posebno naglašava ženska snaga i borbenost. Glazbenica, pjevačica i pjesnikinja Zrinka Posavec u povodu Međunarodnog dana žena, 8. ožujka, u Lisinskom će održati glazbeno-poetsku večer kojom će na poseban način obilježiti ovaj dan. Pritom je združila inspirativne žene koje svojim djelovanjem također pokreću svoju okolinu. Tako će u poetskom djelu nastupiti glumice Lana Barić, ujedno i redateljica glazbeno-poetske večeri, Jelena Perčin, Sanja Milardović i Sandra Lončarić te pjesnikinje Sanja Baković i Monika Herceg koje će predstaviti neke od najboljih ostvarenja recentne poetske scene ženskih glasova. U koncertnom će djelu uz nju nastupiti stalni glazbenici Kristina Bjelopavlović Cesar, Borna Šercar, Hrvoje Kralj, Mario Igrec i Ambrozije Puškarić, a kao glazbene gošće pridružit će se klapa Cesarice i violončelistica Ela Radman Mršić.



Mi smo ovom prilikom za Magazin razgovarali sa Zrinkom Posavec i Sandrom Lončarić, koja uskoro putuje u Tursku na kazališni festival u Bursi s predstavom "Vidi kako Lokrum pere zube". Ovog su je ljeta izveli na Dubrovačkim ljetnim igrama, a sada igraju u kazalištu Marina Držića.

Iako ste nama ovdje poznati kao nacionalna dramska prvakinja u angažmanu u HNK-u Osijek, javnosti ste postali puno bliži nakon uloga u "Šutnji" i "Gori", gdje ste utjelovili likove snažnih i emancipiranih žena. Jeste li očekivali baš toliko velik uspjeh ovih serija nakon što ste prvi put pročitali scenarij?

Sandra: Vjerovala sam u oba projekta od samog početka. Kada sam čitala scenarij "Šutnje", bio mi je intrigantan, uzbudljiv i napet do samoga kraja i znala sam da će to Dado fantastično napraviti, a "Gora" govori o istinskim i pravim junacima današnjice, ljudima koji u svoje slobodno vrijeme volontiraju i spašavaju tuđe živote riskirajući svoje. Drago mi je da sam bila dio tih projekata.

DATUM ZA PAMĆENJE


Koje značenje pridajete Međunarodnom danu žena?

Zrinka: Dan žena je važan. To dokazuje i međunarodno obilježavanje toga dana. Važno je prisjetiti se svih onih žena koje su svojim inicijativama pridonijele da imamo pravo na jednakost i ravnopravnost. To je i dan kad možemo biti blage jedna prema drugoj, prema sebi, priznati i sve svoje pobjede i poraze i reći: "Zaista si sjajna, a sad sjedni i odmori!" Moja prijateljica Lana Barić i ja koncipirale smo koncert upravo na način da slavimo žene. Lana Barić, redateljica koncerta, odabrala je za tu večer zanimljiv izbor suvremene recentne poezije ženskih glasova u Hrvatskoj i spojila ga s mojim skladbama. Za sam koncert napisane su i nove skladbe, pripremamo i skladbe iznenađenja, a sve u svrhu slavljenja žena.

Sandra: Međunarodni dan žena podsjeća kako su žene postigle brojne pobjede protiv nejednakosti bilo koje vrste i snažni je simbol borbe za ravnopravnost, a ta borba još uvijek traje... nažalost. Divim se svim hrabrih ženama koje su se borile za sebe i generacije koje dolaze.

Što je vama ženstvenost, kako biste "opisali" taj tradicionalni pojam...?

Zrinka: Ženstvenost je prirodna ljepota žene koja proizlazi iz njezina duha, a oplemenjena je nježnom kreativnom energijom koja nadahnjuje svijet oko nje.

Sandra: Ženstvena je ona žena koja zna pokazati samopouzdanje i vjeru u sebe, žena koja se smije, koja je sretna i zadovoljna u vlastitoj koži, koja ulaže u sebe na svim razinama, fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj.

FEŠTA U LISINSKOM


U zagrebačkom Lisinskom ćete govoriti žensku poeziju s kolegicama glumicama i pjesnikinjama. Što vam je u prijateljstvu osobito važno?

Sandra: Važno mi je da se međusobno poštujemo i volimo, da učimo jedni od drugih biti bolji ljudi, da su tu uvijek uz nas, podijele s nama sreću i proslave svaki naš uspjeh… prijateljstvo je dvosmjerna ulica i kad si s pravim prijateljem, nemaš potrebe za ikakvim pretvaranjem, budeš svoj… to je lijep osjećaj.

U vrijeme kad su žene doista emancipirane, trebaju li žene još uvijek biti borbene, pojednostavljeno kazano...?

Zrinka: Svatko od nas u ovo surovo doba kapitalizma, svaki dan, iznova, bori se za bolji život i standard. Velik je pritisak kapitalizma, terora sreće i forsiranja nerealno fantastičnog života kojim smo bombardirani dok se oko nas vode ozbiljni i krvavi ratovi u kojima taj isti život malo vrijedi. To je zbunjujuće i zahtjevno stanje koja neprekidno traje i moram reći da se već debelo osjeti kolektivni umor i nemir. Žene su posebno pogođene, jer one su nježnije, one su majke, učiteljice, zdravstvene radnice… često drže tri ćoška u kući i, doista, oko mene se nalazi toliko predivnih žena koje imaju strpljenja i energije da svaki dan svojoj obitelji, kolegama i društvu daruju najbolju opciju sebe. Zaista mislim da je lijepo da se taj dan oda priznanje njihovoj snazi i borbenosti, to je najmanje što možemo učiniti.

Sandra: Kada se stvari ne rješavaju mirnim putem, neizbježno je pokazati snagu i borbenost!

STVARALAČKE FAZE


Kad smo kod glazbe, neizbježno je pitati koji su vam izvori inspiracije, utjecaji, uzori - s domaće i inozemne scene, bliže i dalje prošlosti i sadašnjosti?

Zrinka: Mojih je glazbenih uzora doista mnogo i oni se kroz godine mijenjaju. Najviše slušam klasičnu glazbu, ona je moja konstanta: Bach, Mozart, Vivaldi, Barber, Bernstein... Kako sam se od malih nogu bavila folklorom, u mladosti sam obožavala Ladarice i Božu Potočnika, u gimnaziji sam pjevala cijeli opus Josipe Lisac. Kasnije sam upoznavala pjevače sevdaha, ali i iznimne pjevače etnoglazbe iz drugih zemalja poput Amalije Rodrigues i Mercedes Sose. Klasična glazba je od studentskih dana do danas konstanta. Bach je uvijek odličan i za jutro i za kraj dana, no ljubitelj sam i starog Magazina s Ljiljanom Nikolovskom, Olivera, Gabi Novak… volim iznimne glasove poput Zorice Kondže, Tereze Kesovije, Radojke Šverko… volim glas, on je moja polazna točka, glas.

Upravo je glas polazna točke vaše posljednje pjesničke knjige "Maria Callas se baca u more", koju je Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nagradila Nagradom "Dragutin Tadijanović". Koliko nagrade znače za skretanje pozornosti na umjetnost?

Zrinka: U procesu rada najviše volim početak koji kreće idejom, pripremom, zatim stvaranjem. Poslije dolazi oblikovanje i uređivanje. Taj kreativni proces je u svim svojim fazama uvijek drukčiji, izazovan, ispunjavajući i pruža veliku mogućnost za rast. U fazama stvaranja ništa nije važnije nego kreativni proces. Takve se trenutke isplati čekati i za njih se pripremati, odlučno sve drugo ostaviti sa strane. Ako dobijem priznanje ili nagradu za moj rad, duboko sam sretna i zahvalna što je netko prepoznao i ocijenio moj rad kao vrijedan pažnje. No nagrade znače da nema stajanja, nego stvarati i raditi dalje. One su motiv i znak da niste sami sa svojom idejama, nego da ih još netko prepoznaje.

Sandra, jeste li se osjećali zakinutom zbog toga što ste svoj umjetnički život odlučili živjeti u Osijeku, a ne u Zagrebu, gdje je, navodno, cijeli šušur?

Sandra: Moj odabir je bio ostati u Osijeku i zato se nisam osjećala zakinuto. Stvorila sam lijepu ravnotežu između Osijeka i Zagreba i izvukla najbolje za sebe od oba grada.

Kako se nosite s validacijom svojeg rada?

Sandra: Kako kad i kako u kojoj situaciji. Naučila sam cijeniti sebe i svoj rad.

Zrinka, u vašem posljednjem spotu "Jabuka" spajate tradiciju sa ženstvenošću, ali i tradicionalno poimanje ženskog. Recite nam nešto o tome?

Zrinka: U videospotu koji je radio Đakovčanin, redatelj Mario Šulina, odlučila sam raditi kolače od dizanog tijesta. Čini li se to tradicionalno ili ne, obožavam kuhati, a posebno uživam u izradi kolača i tijesta, tako da se ideja s motanjem tijesta činila vrlo autentičnom. No sama pjesma je doista nadahnuta tradicijom te uz tekst, koji gotovo zvuči da je narodni, puno je glazbenih motiva iz folklora panonske zone što uz motanje tijesta izgleda kao jako tradicionalno, ali evo, istina je sasvim drugačija.

VLASTITI SUSTAV


U lirici vaših pjesama, kao i kompletnom zvučnom ugođaju, osjeća se izvjesna melankolična atmosfera, ali i iskrenost, bar prema mojim dojmovima, no bolje da to sami pojasnite...?

Zrinka: Drago mi je da se osjeća u mojoj poetici iskrenost. U poeziji se ne možete sakriti, uvijek se kod dobrog pjesnika nađe istina, lijepa ili ružna. Dok sama sebe čitam, s odmakom, osjećam melankoliju, tugu i težinu, nisam sretna zbog toga, ali i te emocije sastavni su dio svakoga života, pa prihvaćam da je to jednostavno tako.

Sandra, s kakvim se stereotipima još uvijek susrećete kao glumica?

Sandra: Najčešći stereotipi vezani su uz izgled glumica i to da je glumački posao lagan.

Koja vam je uloga dosad bila najzahtjevnija?

Sandra: Najzahtjevnija je bila Fedra, koju smo igrali u osječkom kazalištu, zato što sam morala iznova proživljavati Fedrinu depresiju i tugu… emocionalno me iscrpilo.

U koje vrijednosti vjerujete, a koje ste "vrijednosti" odavno napustili?

Sandra: Definirati vlastiti vrijednosni sustav znači definirati i upoznati sebe. Ako znamo svoje vrijednosti i živimo u skladu s njima, živjet ćemo smisleniji i ispunjeniji život. Ja sam svoj sustav gradila godinama i sa sigurnošću mogu reći da ljubav, zahvalnost i opraštanje čine čuda, a odbacila sam vjerovanje da samo kroz patnju i težak rad možemo nešto postići.

LJUDI OKO NAS


Što vas danas, nakon toliko godina rada, stvaranja i života općenito može još uvijek iznenaditi (pozitivno ili negativno)?

Zrinka: Uvijek me mogu iznenaditi ljudi, njihova dobrota i suosjećanje i kod muškaraca i kod žena. Posebno me iznenade oni ljudi koji njeguju svoju duhovitost i duhovnost. Oni su čuvari našeg društva.

Sandra: Ljudi… uvijek me mogu pozitivno, ali nažalost i negativno iznenaditi.

Što je za vas život umjetnika i što on podrazumijeva u svim segmentima života?

Zrinka: Život umjetnika je neprestano istraživanje, traženje novih prostora, povezivanje različitih umjetnosti i medija i neprekidna borba sa sobom. Granica u umjetnosti nema, ali zbog vlastitih strahova ponekad se ukipimo i stanemo, hrabrost koja nas motivira da kreneno dalje umjetnikov je najvažniji partner u stvaranju.

Sandra: Život umjetnika je jedan vrlo zanimljiv put na kojem susrećemo široku lepezu emocija i stanja intenzivnije od bilo kojeg drugog posla… volim taj put, zanimljiv je i nepredvljidiv!

Zaključno, Zrinka Posavec u tri-četiri-pet... deset riječi?

- Glazbenica, pjesnikinja i pjevačica koja se voli smijati, kuhati i obožava ljude.

A Sandra?

- Pouzdana, profesionalna, ponekad previše osjetljiva, optimistična.

Darko Jerković
SANDRA: Moj odabir je bio ostati u Osijeku i zato se nisam osjećala zakinuto. Stvorila sam lijepu ravnotežu između Osijeka i Zagreba i izvukla najbolje za sebe od oba grada...

ZRINKA: Dan žena je važan. To je i dan kad možemo biti blage jedna prema drugoj, prema sebi, priznati i sve svoje pobjede i poraze i reći: "Zaista si sjajna, a sad sjedni i odmori!"

SANDRA: Ja sam svoj sustav gradila godinama i mogu reći da ljubav, zahvalnost i opraštanje čine čuda, a odbacila sam vjerovanje da samo kroz patnju i težak rad možemo nešto postići...

ZRINKA: Granica u umjetnosti nema, ali zbog vlastitih strahova ponekad se ukipimo i stanemo, hrabrost koja nas motivira da kreneno dalje umjetnikov je najvažniji partner u stvaranju...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

USUSRET SEZONI EVENATA: GORAN ŠIMIĆ, PODUZETNIK - NJEGOVA PRIČA

Ja sam dijete Slavonije, tamo sam naučio većinu toga što znam i radim

2

NATO - 75 GODINA: OBLJETNICA PROSLAVLJENA I U HRVATSKOJ

Temelji sigurnosti jučer, danas i sutra

3

HRVATSKE POETSKE PERSPEKTIVE: IVANA LULIĆ, O SEBI I SVOJOJ KNJIZI PJESAMA..

U danu uvijek pronađem vremena da stanem, da se isključim i osjetim