Magazin
RAZGOVOR: DAVOR GJENERO

Pretkampanja pokazuje da se opozicija u protekle tri godine nije pripremila za izbore
Objavljeno 25. studenog, 2023.
DAVOR GJENERO POLITIČKI JE ANALITIČAR I KOMENTATOR S KRKA

Regulirana predizborna kampanja, onaj njezin dio u kojem je jasno definirano pravo na jednak pristup medijima svim relevantnim sudionicima u kampanji, i u kojem se devijacijom stvara "dužnosnička kampanja", dakle privlačenje pozornosti na stranku javnim nastupanjem (obično rezanjem vrpci) stranačkih ljudi u izvršnoj vlasti na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, počinje tek nakon raspisivanja izbora i usvajanja kandidacijskih lista. To je kampanja u pravom smislu riječi, to je regulirani proces komunikacije između političke klase i građanskog društva, između stranačkih vođa koji se natječu za osvajanje izvršne vlasti ili utjecaja na vlast i građana, čije povjerenje političari žele pridobiti i osvojiti što više glasova, a time i mandata u budućem sazivu parlamenta - kaže Davor Gjenero, politički komentator i analitičar s Krka, te dodaje:



- Aspekt komunikacije u tom je razdoblju vidljiv prije iz toga što se unutar građanskog društva u tom razdoblju okupljaju interesne skupine koje žele u budućnosti ostvariti neki svoj interes utjecajem na zakonodavnu proceduru, pa se tako oblikuju svojevrsne ankete, tijekom kampanje interesne skupine postavljaju konkretna pitanja kandidatima za sudjelovanje u vlasti, a na ta pitanja očekuju konkretne odgovore i njima bliski glasači na osnovi tih odgovora sklapaju svojevrstan ugovor s političkim opcijama. Oni sebi najbližima, onima za koje misle da bi svojim politikama mogli maksimalizirati njihove dobiti, daju glasove, a političari se obvezuju da, ako nakon izbora budu imali parlamentarnu većinu, i ostvare preuzete obveze.

Racionalan politički dijalog u kampanji, pak, nije moguć ako stranke prethodno jasno ne definiraju svoje izborne programe, ako nije jasno koje su to politike koje bi kao vlast provodile u idućem razdoblju, ali i ako nije jasno tko su ljudi s kojima bi provodile te politike, tko su ti koji bi nakon izbora "izgrađivali državne institucije", preuzimali političke funkcije u institucijama države. To je nešto što se ne radi u tom kratkom razdoblju institucionalizirane komunikacije, nego s tim stranke ulaze u parlamentarnu arenu prije raspisivanja izbora. Dakle, stranke prije raspisivanja izbora moraju raditi i na ozbiljnom izbornom programu, na policy paketima koje bi provodile ako bi imale većinu, a moraju i pripremati svoje članove ili pristaše za pozicije u izvršnoj vlasti.

U FAZI PRETKAMPANJE


Što to konkretno znači kad se radi o parlamentarnim izborima, za koje je javnost (glasači) najviše zainteresirana...?

- Kad je riječ o parlamentarnim izborima, Hrvatska je ušla u razdoblje u kojem, kad god se oni održali, dakle, raspisali se i sutra, izbori više nisu prijevremeni. Dakle, to je razdoblje kad bi stranke morale imati gotove svoje pakete javnih politika i definirane političke prioritete, koje bi ostvarivale ako osvoje parlamentarnu većinu ili ako sudjeluju u stvaranju te većine. Također, moralo bi biti jasno tko su akteri koji bi uime stranke provodili te stranačke javne politike. Komunikacija s biračima o tom pitanju svojevrsna je neregulirana "predizborna kampanja", i za taj aspekt kampanje sasvim sigurno odavno nije rano.

Kad je riječ o tome koliko su pitanja izbora zastupljena u javnosti, onda je očito da se raspravlja samo o parlamentarnim izborima, a da oni europski i predsjednički uopće nisu tema javnog dijaloga. Kad se raspravlja o parlamentarnim izborima, rasprava se svodi na napade na Vladine politike, kritiku vlasti, bez predstavljanja alternativnih programa. Vladajućoj većini uvijek je u predizbornom razdoblju u jednu ruku lakše, a u drugu teže nego opoziciji. Naime, njezina politika u prethodnom razdoblju predmetom je javne kritike, ali, osim ako se u vladajućoj opciji ne događa neki ozbiljan potres, obično se ne očekuje neko bitno mijenjanje prioriteta i javih politika, a otprilike je jasno i to kakva su znanja i kvalifikacije ljudi koji bi uime vladajućih trebali obnašati dužnosti u budućoj administraciji.

Zato bi od opozicije, koja je imala tri godine vremena da se u komotnoj parlamentarnoj poziciji pripremi za pokušaj smjene vlasti, trebalo očekivati da se u većoj mjeri u ovoj "pretkampanji" bavi alternativnim javnim politikama i načinom kako i s kim bi ih provodila. Nažalost, ništa od toga u hrvatskoj "pretkampanji" nismo vidjeli i to je zvono za alarm, jer je očito da u tom segmentu hrvatski stranački sustav ne funkcionira dobro.

Kad se radi o izborima za Europski parlament, tu također ne manjka ambicija naših stranaka i političara...?

- Kad, pak, govorite o izborima za Europski parlament, čini se da je tu situacija još gora. Ti izbori nisu tako daleko kao što se to čini, a kvalitetna zastupljenost u Europskom parlamentu, i to u svim relevantnim parlamentarnim frakcijama (Europskoj pučkoj stranci, Europskim socijalistima, liberalnoj Renew Europe i skupini Europski zeleni) od vitalnog je interesa za Hrvatsku, kao što je hrvatski interes da se mandati iz Hrvatske ne rasipaju u marginalne skupine ili da ne "propadaju" sa zastupnicima koji uopće ne pripadaju europskim parlamentarnim strankama, pa time i nemaju nikakav relevantan utjecaj u parlamentarnoj proceduri. Razdoblje koje je pred nama bit će razdoblje "redizajna" europskih institucija i načina odlučivanja unutar EU-a, i domaća bi se javnost, ali i parlamentarne skupine, morala pripremati za tu raspravu. Trenutno jedino premijer Plenković ozbiljno otvara europska pitanja, ozbiljno komunicira s relevantnim donositeljima odluka unutar EU-a, a predsjednik Republike gubi čak i onaj utjecaj koji je naslijedio. Svojim kvazisuverenizmom nije pridobio relevantne europske saveznike, a kontradiktornim stavovima o proširenju istisnuo je sebe, ali i Hrvatsku, čak i iz trilaterale s Austrijom i Slovenijom, pa su tako austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen i slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar nedavno "bez trećega" putovali u Kišinjev u sklopu pomoći Moldaviji na početku njezina procesa pristupanja Europskoj uniji. Osim djelovanja HDZ-ovih zastupnika u sadašnjem sazivu Europskog parlamenta relevantno je djelovanje još samo dvaju europarlamentaraca iz Hrvatske, Tonina Picule, kao jednog od najvažnijih kreatora vanjske politike Europskih socijalista, i Valtera Flege, agilnog zastupnika europskih liberalnih demokrata i reformista. U razdoblju koje je pred nama bilo bi silno važno da i među socijalistima, i među liberalima, i među zelenima u Europskom parlamentu Hrvatska ima snažne i profilirane predstavnike.

OPORBENA OČEKIVANJA


Kako su u svemu tome, u tako napetom predizbornom cirkusu, snalaze vladajući, a kako oporba, što se Hrvatske tiče? Je li zapravo Milanović lider oporbe, bar one lijeve, u sjeni...? Tko bi onda bio pandam s pozicije desnice, Penava ili...?

- Teško je Zorana Milanovića, autoritarnog populističkog političara, koji se, cinično, našao na čelu stranke koju je njegov prethodnik Ivica Račan oblikovao kao demokratsku ljevicu, danas nazivati vođom ljevice. Od njegova "vodstva" jasno su pobjegli i platforma Možemo!, ali i Socijaldemokrati, a autoritarna stranka koju je on stvorio razarajući demokratsku ostavštinu Ivice Račana i danas je pod njegovom kontrolom. Usto, pod njegovom je snažnijom ili manje snažnom kontrolom i populistički Most, ali ostali u parlamentarnoj areni, koji spadaju u lijevo ili liberalno polje, manje ili više otvoreno, izmiču se njegovoj kontroli.

Milanoviću bliski Most i druga stranka s relevantnim utjecajem u desnom političkom polju, Domovinski pokret, u vrlo su različitim pozicijama prije ovih parlamentarnih izbora. Domovinski pokret relativno je snažna politička mreža s velikim brojem lokalnih organizacija i relativno velikim članstvom, a sa samo jednim snažnim uporištem u lokalnoj samoupravi, u Vukovaru, i s zanemarivim utjecajem na razini regionalne samouprave. Da bi takva stranka nastavila funkcionirati bar na uspostavljenoj razini, nužan joj je utjecaj na izvršnu vlast. Nijihov bivši predsjednik Miroslav Škoro priznao je da je ozbiljno pogriješio što 2020. nije prihvatio koalicijsku ponudu i što njegova sad već bivša stranka nije sudjelovala u izvršnoj vlasti. Most svoju organizaciji gradi sasvim drukčije. Njegov utjecaj u političkoj areni zasniva se na korištenju medijima i društvenim mrežama, u čemu su uspješniji od konkurenata. Oni ne grade stranačku mrežu, oni ne okupljaju ljude koji bi mogli sudjelovati u javnoj vlasti, oni se ne bave skupom stranačkom organizacijom i ne investiraju u kapacitete svojih članova, koji bi im omogućili sudjelovanje u izgradnji institucija države u sljedećem mandatu. Njima odgovara pozicija oporbene stranke i još jedan mandat u opoziciji ne bi doveo u pitanje način na koji su do sada gradili svoju stranku. Slično je, u drugom političkom bloku, s platformom Možemo!, čiji su kapaciteti angažirani u Zagrebu, gdje se muče s izvršnom vlašću na regionalnoj razini, a izvan Zagreba, Istre, Dubrovnika i nešto Rijeke i nemaju stranačku infrastrukturu, niti je za sada ozbiljno grade. Budući da "milanovićevska palramentarna većina" nije moguća, a da ni Možemo! ni Most nisu prisiljeni na međusobnu suradnju, ne čini se da je Milanovićeva "liderska" pozicija produktivna.

Perspektiva Domovinskog pokreta, pak, ovisi o procesima unutar HDZ-a i o tome hoće li nakon izbora toj stranci biti prihvatljivije pokušati formirati većinu sa zastupnicima manjina i manjih liberalnih političkih opcija ili s DP-om. Već je posve očito da o tome postoje dvije oprečne "škole mišljenja", a zastupnici koaliranja s DP-om posve su eksplicitno u javnost izišli sa svojim mišljenjem.

Što se zbiva sa SDP-om? Dojam je da s Grbinom tavore na dnu bez pokazivanja nekih ambicija da se probude, iako konstantno prozivaju HDZ i Plenkovića... Kako vidite sadašnje stanje i budućnost SDP-a?

- SDP sada snosi konzekvence Milanovićeve politike. Nakon što je Milanović bio poražen na parlamentarnim izborima 2016., vođenje stranke je za jedan kratki mandat preuzela skupina nasljednika politike Ivice Račana, skupina koja je pokušala ponovno profilirati SDP kao demokratsku ljevicu, ali je cijeli mandat bila izložena snažnoj opstrukciji Milanovićevih lojalista. Da je ta skupina imala političku šansu, pokazali su izbori za Europski parlament 2019., kad je stranka ostvarila sjajan rezultat, ali nakon prosječnog rezultata na parlamentarnim izborima 2020. slijedila je restauracija promilanovićevskog vodstva, na čelu s Peđom Grbinom. Stranku su preuzeli potkapacitirani akteri, koji ne korespondiraju s europskim politikama, koji nemaju elementarnih političkih znanja i to je bio početak raspada te stranke. Tek su rijetki političari s relevantnim znanjem, iskustvom i potencijalima koji su ostali u SDP-u, poput Arsena Bauka (kojeg je sadašnje vodstvo degradiralo, ali ga nije eliminiralo), a većina ozbiljnih demokratskih političara iz SDP-a otišla je u novu, još nestrukturiranu stranku Socijaldemokrati, koja kapacitetima daleko nadmašuje SDP, ali nema infrastrukturu kakvu trenutno ima SDP, iako SDP sve teže održava status nacionalne stranke u pravom smislu riječi. Sadašnje vodstvo je razorilo i znatan dio stranačke mreže, pa su ostale velike pjege na karti Hrvatske, u kojima stranka nema nikakva utjecaja, a nekoć snažna uporišta, poput Zagreba, Splita, a sada sve više i Rijeke, razorena su.

EUROPSKI UTJECAJ


U čemu je "tajna" visokog rejtinga HDZ-a, bar sudeći prema anketama koje nam prezentiraju agencije...?

- Nema velikih tajni, unatoč dominantnom pesimizmu u političkom tijelu, u odnosu prema Vladinime politikama, ipak je očito da su dva mandata Plenkovićeve administracije bila uspješna, da je u tom razdoblju Hrvatska relevantno napredovala, a da je njezin međunarodni ponder također relevantno snažniji nego što je bio. Neke od regionalnih stranačkih organizacija HDZ-a, pogotovo u dijelovima Hrvatske u kojima ne obnašaju regionalnu vlast (na primjer Primorsko-goranska ili Šibensko-kninska županija), sada funkcioniraju izrazito dobro. Međutim, činjenica je da iz izbornog ciklusa u izborni ciklus postotak glasova na koje HDZ može sigurno računati postupno opada i da je ta stranka sve dalje od mogućnosti da samostalno stvori većinu. Iako je izgradila partnerstvo s nekim od koalicijskih partnera, na primjer s HSLS-om, koje je korisno za obje partnerske stranke, najveći je problem HDZ-u koalicijski potencijal, nalaženje dovoljno snažnih i dugotrajnih partnera.

Kako komentirate velik ugled koji Andrej Plenković uživa u institucijama Europske unije...?

- Utjecaj premijera Plenkovića unutar grupacije Europske pučke stranke nije od jučer, on je bio jedan od “king makera” nakon europskih izbora 2019. godine. U Europskoj uniji nije neuobičajeno da čak i predsjednik Europske komisije dolazi iz male države koja ima relevantno značenje za Uniju. Sjetimo se samo veterana europske politike Jean-Claudea Junckera, koji je prije toga bio dugogodišnji premijer Lihtenštajna. Nema pozicije u Europskoj uniji bez snažnog utjecaja u vlastitoj državi. Rijetki su izuzetci, kao pozicija Donalda Tuska na čelu Europskog vijeća i na mjestu predsjednika Europske pučke stranke unatoč porazu na domaćem terenu, ali nedavni su poljski parlamentarni izbori pokazali da Tuska nisu bez razloga smatrali “klasom za sebe” unutar skupine europskog umjerenog desnog centra.

Darko Jerković
Kad je riječ o parlamentarnim izborima, Hrvatska je ušla u razdoblje u kojem, kad god se oni održali, dakle raspisali se i sutra, izbori više nisu prijevremeni...

Utjecaj premijera Plenkovića unutar grupacije Europske pučke stranke nije od jučer, on je bio jedan od "king makera" nakon europskih izbora 2019. godine...

Sadašnje vodstvo SDP-a razorilo je i znatan dio stranačke mreže, a nekoć snažna uporišta poput Zagreba, Splita, a sada sve više i Rijeke razorena su...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ŽENSKA SNAGA: ZRINKA POSAVEC I SANDRA LONČARIĆ

Svakodnevno se osjeti umor i nemir, a žene su posebno pogođene

2

PREDIZBORNE PREDSTAVE (I)

Neki idu na sve ili ništa,
uvrede postaju pravilo

3

ŽENE U DIPLOMACIJI: SVIJET U HRVATSKOJ - HRVATSKA U SVIJETU

Za mirniji, napredniji
i pravedniji svijet