Izbori za Europski parlament, kao i oni predsjednički, održavaju se svakih pet godina, a oni za Hrvatski sabor svake četiri. U 2024. došlo je do preklapanja. Imati u jednoj godini tri vrste izbora u tri različita termina znači da građani čak tri puta trebaju izlaziti na birališta. To vrlo vjerojatno znači još slabiju izlaznost na one izbore za koje pokazuju najmanji interes, a to su oni europski - kaže dr. sc. Predrag Haramija, profesor na ZŠEM-u (Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa), te dodaje:

- Teško je očekivati, no ako bi se izbori za Europski parlament 2024. (6. - 9. lipnja) i za Hrvatski sabor 2024. održali u istom terminu, to bi moglo biti dobro u smislu da bi se izlaznost na europske izbore povećala. Smanjilo bi i troškove države za organizaciju izbora, pa i donekle troškove stranaka za kampanju. Termin predsjedničkih izbora teško je izmijeniti jer se oni mogu održati najviše 60 dana prije isteka mandata predsjednika, a petogodišnji mandat mu je započeo 19. veljače 2020. godine.

Prethodni put, 2019. godine, nismo se baš proslavili s mizernih 29,85 % izlaznosti za europske izbore. Što učiniti da se poveća postotak EU glasača u RH, što o tom pitanju mogu učiniti najjače stranke (HDZ, SDP, Most, Možemo!...), ali i one manje jake, koje imaju ambicije uhvatiti koje mjestu u EU parlamentu...?

- U nas su posljednji izbori za Europski parlament održani 26. svibnja 2019. Iako je izlaznost na te izbore bila nešto veća nego na one prijašnje, ipak je u cjelini bila slaba. Čak 70 % hrvatskih birača nije smatralo važnim izaći na izbore. Od ukupno 3.696.907 birača glasovao je 1.103.551 birač, odnosno 29,85 %. To je znatno manje od prosjeka izlaznosti na razini EU-a.

To govori da te izbore građani smatraju manje važnima, tj. da izravno ne utječu na njihov život. Ipak, nekoliko je primjera inicijativa koje su u EP pokrenuli neki naši zastupnici, a koje su donijele izravne koristi i našim građanima. Znači, za veću izlaznost nužno je educirati građane o važnosti tih izbora. Podsjetit ću da je zato Europski parlament nekoliko mjeseci prije izbora 2019. na razini cijelog EU-a pokrenuo kampanju naziva "Ovaj put glasam" usmjerenu na zagovaranje važnosti izlaska na europske izbore i u nju uložio znatna sredstva. Posljedično, na razini cijelog EU-a ostvaren je najveći odaziv na izbore u 20 godina i iznosio je 50,66 %. Veći broj birača zabilježen je u 21 zemlji, a u sedam zemalja porast je bio veći od 10 postotnih bodova.

Interes birača za izlazak na europske izbore ovisi i o karakteristikama izborne kampanje stranaka. U smislu poticanja izlaznosti neodlučnih birača na izbore kampanja stranaka za prošle europske izbore u nas nije bila dobra. Postavlja se pitanje da li velika izlaznost na izbore uopće odgovara većim strankama ako se vode željom da za rezultat izbora budu presudni glasovi njihova brojna članstva. Općenito u Hrvatskoj je članova stranaka neobično puno u odnosu prema ukupnom broju birača, zbrojimo li koliko ukupno članova veće stranke deklariraju, dolazimo do više od 400 tisuća.

S prethodnim pitanjem u svezi: U svom radu "Kad je izborna kampanja dobra? Prosudba na primjeru hrvatskih izbora za Europski parlament 2019.godine" pomno ste elabolirali sve najvažnije odrednice spomenute tematike navodeći između ostalog ETIČNOST kao jednu od najvažnijih izbornih stavki, pa tako u zaključku pišete "prosudimo li kampanju vođenu etičkim načelom ‘govori istinu‘ u odnosu prema biračima, tada možemo zaključiti da kampanja većine stranaka nije bila dobra". Možete li taj intrigantni aspekt izbora malo šire pojasniti, i može li se stanje popraviti u izbornoj kampanji za EU parlament nagodinu u svibnju, i na koji način?

- Da bi kampanja u etičkom smislu bila dobra, držimo da ona ponajprije ne smije varati birače. Izborna kampanja je komunikacija stranke (kandidata) i birača, a vodimo li se etikom dužnosti, najvažnije pravilo svake komunikacije bi trebalo biti "govori istinu". Bez istine komunikacija je manipulacija. Zato bi prvi i najvažniji korak etičke prosudbe kampanje trebao biti odnos prema biračima, a tek onda odnos prema izbornim suparnicima. U tom smislu treba sagledati jesu li stranke ili kandidati u izbornoj kampanji iskreni prema biračima. Biti iskren prema biračima znači u kampanji uočiti i istaknuti teme, pitanja i probleme od stvarne važnosti za dobrobit ljudi ("osluškivati bilo naroda") te davati jasne i iskrene odgovore na te teme, pitanja i probleme i ne obećavati pritom ono što se ne želi ili ne može ispuniti.

Općenito u kampanji za EP 2019. nedostajalo je iskrenosti. Pitanja i problemi od stvarne važnosti za dobrobit ljudi nisu prepoznati. Vrlo rijetko su isticane za europske izbore relevantne teme, tj. pitanja i problemi u nadležnosti Europskog parlamenta. Raspravljalo se o pitanjima, čije je rješavanje u nadležnosti Vlade ili Sabora, no ni na ta pitanja nisu se davali jasni i iskreni odgovor, a obećanja za koje se zna da se ne mogu ispuniti bilo je mnoštvo. Stranke nisu znale ili nisu htjele nametnuti prave teme koje bi animirale birače ili kreirati poruka koje bi uspjele zainteresirati širi krug birača i motivirati ih da iziđu na izbore.

I da zaključimo referirajući se na naziv Vašeg rada: Kad je izborna kampanja dobra, a kad to nije? Ne samo za EU parlament nego i općenito, i u slučaju RH parlamentarnih i RH predsjedičkih izbora, pa i onih lokalnog karaktera...

- Već sam rekao da je istinitost preduvjet da bi u svjetlu etike dužnosti kampanja bila dobra. Gledano u svjetlu etike posljedica kampanju možemo smatrati dobrom ako potakne birače na izlazak na izbore i informira ih na takav način da budu izabrani uistinu najbolji kandidati. Nažalost, u brojnih je stranaka način formiranja izbornih lista takav da oni najkvalitetniji nisu ni ponuđeni. Je li sastav Sabora u posljednjih dvadesetak godina postao bolji ili lošiji? Moj recept za dobru kampanju je jednostavan - ponudite prave teme i kandidate, zbog kojih će ljudi biti spremni i po najgorem pljusku izići na izbore. Pritom izbjegavajte laži.

U svakoj promidžbi, pa i onoj izbornoj, mogu se tolerirati određenja pretjerivanja, no laži i prijevare ne. Sve veća učestalost lažnih obećanja u izbornim kampanjama dovodi i do sve većeg nepovjerenja birača ("svi su oni isti") i sve slabijeg odaziva na izbore. Mogućnosti prijevare i manipulacije koje donosi internet količinu laži još višestruko povećavaju. Izlaznost na izbore zato neprekidno pada. Evo kako je padala izlaznost na parlamentarne izbore u nas: na izborima 2000. izlaznost je bila 76,53 %, 2003. izlaznost je bila 66,83 %, 2007. - 63,41 %, 2011. - 62 %, 2015. - 60,82 %, 2016. bila je 52,59 %, a na prošlim saborskim izborima 2019. - 46,85%!

Možemo postaviti i pitanje kad je za neku političku stranku izborna kampanja dobra u smislu uspješnosti...?

- Same stranke najčešće smatraju da im je kampanja bila uspješna ako su osvojile veći postotak glasova nego na prethodnim izborima, a loša ako su osvojile manji. Međutim to nije dovoljno, treba provjeriti i je li nekoj stranci tijekom izborne kampanje rastao rejting ili padao. Ako je rastao, to znači da je kampanja bila uspješna. No možda je ta kampanja bila znatno skuplja od drugih i omogućila znatno veću medijsku prisutnost.

U konačnici je zato važno usporediti i koliko je stranka potrošila na kampanju u odnosu prema broju osvojenih glasova (trošak po glasu). Ipak ne treba precjenjivati ulogu izborne kampanje. Uglavnom, ona nije presudna za rezultat izbora - on ovisi o nizu drugih čimbenika, a ponajprije o svemu što je neka stranka (ili njezini kandidati) činila (ili nije činila) od prethodnih izbora do sadašnjih. Uloga kampanje je tek informirati o tome. (D.J.)