U sklopu Mjeseca židovske kulture održana je vođena tura "Tragovima (ne)tolerancije", koja je svojevrsni nastavak tura "Tragovima židovske baštine" koje su organizirane 2021. i 2022. Nova tura obuhvaća razdoblja suživota Židova s ostalim etničkim zajednicama Osijeka, ali i razdoblja sukoba, progona i kontroverznih odluka.

Poveliki broj Osječana i gostiju grada na Dravi su na turi koju je vodio Tomislav Vuković, imali prilike doznati koliko je antisemitizam bio prisutan i prije Drugog svjetskog rata, koliko je fašističkih pokreta djelovalo u Osijeku, kao i propitati zašto obični ljudi katkad pristaju uz zločince. Tura je počela na Trgu Vatroslava Lisinskog u Tvrđi, a završila je, nakon ugodnih sat i pol, u Parku Oskara Nemona. Vuković je prvo ispričao nešto o doseljavanju Židova u Osijek, zabrani njihova naseljavanja u Tvrđi i Gornjem gradu te dobivanju pune ravnopravnosti 1873. Sudionicima je pokazao menoru u dvorištu franjevačkog samostana, koja je spomenik holokaustu na neočekivanom mjestu.

- Izuzetna je rijetkost da se u vjerskom objektu jedne religije nalazi spomenik osobama druge religije. Spomenik u obliku menore tu stoji od 2007. i dio je tzv. Menora projekta koji ima za cilj približiti kršćane i židove, fokusirajući se na njihove zajedničke vrijednosti. Franjevačkom samostanu darovao ga je Centar za međuvjersko razumijevanje iz New Yorka. Menora Yom HaShoah postavljena je kao simbol svjetla pomirenja i međusobnog razumijevanja - ispričao je Vuković. Doznali su i da je Trg kralja Petra Krešimira IV. u Drugom svjetskom ratu preimenovan u Trg Adolfa Hitlera. U Osijeku su u to doba djelovala tri fašistička pokreta (ustaše, nacisti i mađarski fašisti), među kojima je vladalo nepovjerenje. Posjetili su i Perivoj kralja Tomislava, gdje je, nakon uništenja spomenika 1992., postavljena spomen-ploča žrtvama fašizma, iznad spomen-kosturnice gdje su pokopane 74 žrtve fašističkog terora.

Na Europskoj aveniji 2 nalazi se Kuća Hankin, u kojoj je bila pijanistička škola Elze i Makse Hankina, glazbenih pedagoga. Zaslužni su za obrazovanje niza uspješnih osječkih glazbenika, a 1921. su pokrenuli osnivanje buduće Glazbene škole. Godine 1942. oboje su deportirani i umrli kao žrtve holokausta.

Posebno bizarna priča je o dvije kuće Kästenbaum-Korsky, u kojima su živjeli bratići, Ivan i Ivo Korsky. Ivan biva ubijen 1941. zato što je surađivao s komunistima, a njegov bratić Ivo pridružuje se ustaškom pokretu 1935. i postaje dužnosnik ustaške mladeži. Od osvete komunista spasio se bijegom.



Vuković je potom pokazao sudionicima bistu ispred GISKO-a, koja prikazuje Alexandera Roda Rodu, austrijskog književnika i novinara židovskih korijena. Djetinjstvo je proveo u Zdencima, dio života u Osijeku, a umro je u New Yorku. U svojim djelima često je tematizirao Osijek i Slavoniju.

U Radićevoj je pokazana kuća u kojoj je živio dr. Karlo Weissmann (1890.-1953.), brat Hermanna Weissmanna, koji je stradao u holokaustu, a čija je zbirka završila u posjedu Muzeja Slavonije. Karlo je u Osijeku vodio dispanzer za liječenje tuberkuloze, a poslije je bio suvlasnik i osnivač prvog sanatorija u Osijeku, Batory & Weissmann, koji je djelovao u nekadašnjoj Vili Union (poslije Batory, a danas Vili Mimi). Holokaust je preživio zahvaljujući odlasku u Jastrebarsko.

Tura je završila u Parku Oskara Nemona, gdje je Vuković pričao o slikaru Ivanu Reinu, koji je išao u razred s Nemonom. Rein je bio u logorima talijanske zone NDH i stradava 1943. nakon što su ga ulovili ustaški vojnici. Iste su godine i njegovi roditelji deportirani u Auschwitz. On je još jedan primjer osobe čija su uspješna karijera i život naglo prekinuti u NDH-u.