Načelno gledajući, koliko je kupnja državnih obveznica (netko ih zove i narodne obveznice) dobra i sigurna financijska investicija, uzimajući u obzir i sadašnje okolnosti krize, inflacije, moguće recesije, i za što se zapravo može koristiti na taj način prikupljeni novac od građana - pitali smo dr. sc. Tajanu Barbić, ravnateljicu Ekonomskog instituta iz Zagreba.

- Ulaganje u obveznice dobra je investicija za građane kojima je motivacija štednja i planiraju držati obveznice do dospijeća iz nekoliko razloga. Prvenstveno, riječ je o alternativi držanju novca u obliku depozita kod banaka. S obzirom na visinu aktualnih kamatnih stopa na depozite, jasno je da je ulaganje u narodne obveznice lukrativnija ulagačka aktivnost.

Drugi razlog privlačnosti ovakve investicije je relativno nizak, gotovo nepostojeći rizik neisplate. Naime, država se kao izdavatelj obveznice obvezuje da će izvršiti godišnje isplate kamata te isplatu glavnice po dospijeću. Scenarij u kojemu je moguće da se to ne dogodi je ako izdavatelj bankrotira. Vjerojatnost da će država otići u default je zaista minimalna zbog čega državne obveznice ekonomski moćnijih gospodarstava često koristimo kao sinonim za nerizičan vrijednosni papir, a prinos istih kao sinonim za nerizičnu kamatnu stopu. U ovom konkretnom izdanju prednost je i činjenica da obveznica dospijeva unutar dvije godine, čime se novac tipičnih štediša koji drže obveznicu do dospijeća oslobađa relativno brzo i otvara im mogućnost da 8. ožujka 2025. prepoznaju i iskoriste potencijalno unosnije ulagačke prilike.

Što ako kupac takve obveznice odluči prodati ranije od roka koji propisuje Vlada...?

- Ako ulagač ne planira držati obveznicu do dospijeća, rasplet događaja je manje predvidljiv. Na primjer, u trenutnim uvjetima na tržištu moguće je očekivati da će se pooštravanje monetarne politike ECB-a prenijeti i na domaće financijsko tržište te potaknuti daljnji rast tržišnih kamatnih stopa. Ako kamatne stope na tržištu porastu, vrijednost obveznice (a time i njezina cijena na tržištu) past će te će ulagač koji odluči prodati obveznicu prije dospijeća ostvariti manji prinos za razdoblje držanja od onog koji bi ostvario kad bi obveznicu držao do dospijeća. Zašto ulagač ne bi držao obveznicu do dospijeća? Jedan od najčešćih razloga bio bi mogućnost ostvarivanja većeg prinosa na alternativno ulaganje, dok bi drugi bio potreba za likvidnosti prije isteka dvogodišnjeg razdoblja. U slučaju prodaje obveznice prije dospijeća, ulagač treba uzeti u obzir i likvidnost sekundarnog tržišta, odnosno biti upoznat s rizikom nelikvidnosti tržišta zbog kojeg možda neće biti u mogućnosti prodati obveznicu po fer tržišnoj cijeni.

Država se redovito zadužuje kroz različita izdanja obveznica na domaćem i inozemnom tržištu te koristi pribavljena sredstva za financiranje javnih izdataka. U razdoblju jeftinog novca nova izdanja su se često koristila i za refinanciranje prethodnih. U tom smislu, to je uobičajen način financiranja za države. Razlika u odnosu na prethodna izdanja koja su bila orijentirana isključivo na institucionalne ulagače jest što je prvi krug upisa ove obveznice namijenjen punoljetnim fizičkim osobama koje su državljani RH te stranim državljanima koji su rezidenti u RH. Ovo je dobra prilika da se građane uključi aktivnije na tržište kapitala te im se omogući diverzifikacija ulagačkog portfelja.

Hoće li građani koji se odluče za kupovanje državnih obveznica, koja je jedan oblik štednje, biti zaštićeni od eventualnih budućih inflatornih rizika? Ministar Primorac jamči da će država štititi kupce obveznica do roka njihove naplate...

- Građani koji ulože u ovu obveznicu snose rizik inflacije kao i svi ostali akteri na tržištu koji su izloženi inflatornim pritiscima. Ako stopa inflacije bude veća od nominalnog prinosa na ulaganje, realni prinos od ulaganja bit će negativan. Ipak, ako bi građani alternativno novac koji planiraju uložiti u obveznicu do dospijeća držali dvije godine "u čarapama" ili na depozitima u bankama, razlika između nominalnog prinosa na takva ulaganja i iste stope inflacije bit će veća. Rizik inflacije je jedan od rizika koji su identificirani u "Dokumentu ponude obveznica RH" objavljenom na mrežnim stranicama Ministarstva financija koji bi svi ulagači trebali proučiti prije odluke o ulaganju.

Uzimajući sve u obzir, možemo li zaključiti da će kupnja državnih obveznica postati učestalija, naravno ako sve prođe u redu? Drugim riječima, jesmo li na putu da građani počnu sve više mijenjati navike što se tiče raspolaganja vlastitim novcem koji su dosad najviše ulagali u primjerice nekretnine, a sad im Vlada omogućuje da ulažu/štede u državu?

- Naši građani u pravilu ulažu dominantno u nekretnine iz nekoliko razloga. Relativno visoki prinosi, stabilnost investicije te povoljan porezni tretman najvažniji su razlozi takvog ulagačkog pristupa. Istodobno, sklonost ulaganju u nekretnine postoji i zbog nedostatka drugih ulagačkih prilika. Ulaganje u vrijednosne papire kao alternativu ulaganju u nekretnine treba podržati. Dok je ulaganje u dionice rizičnije i zahtijeva, uz ulaganje novca, i značajno ulaganje vremena u aktivno praćenje događanja na tržištu i u samim kompanijama, ulaganje u obveznice, posebno one koje izdaje država, nešto je drukčije. Ako ulagač tretira svoje ulaganje kao oblik štednje te drži obveznice do dospijeća, trud i uloženo vrijeme su minimalni. Kao što je spomenuto, državne obveznice su gotovo nerizične jer je vjerojatnost da će država propasti i neće biti u mogućnosti isplatiti obveznicu minimalna. Naime, to je dodatna razlika između dionice i obveznice. Novčani tokovi koji proizlaze iz dionice - dividenda i eventualni kapitalni dobitak (odnosno gubitak) nisu predmet garancija, dok je novčani tok (kamata) koji proizlazi iz obveznice garantiran.

U trenutnim tržišnim uvjetima i imajući na umu visoku razinu akumulirane štednje građana, kako one u bankama tako i one u “čarapama”, možemo utvrditi da je Vlada RH dobro prepoznala priliku i građanima ponudila privlačno ulaganje. Istodobno, treba ponovno istaknuti da ovim potezom Vlada nije nužno privukla građane tržištu kapitala niti napravila važan pomak u smjeru obeshrabrivanja ulaganja u nekretnine kao dominantnog ulagačkog izbora. Da bi se napravio značajan korak u tom smjeru ipak će se trebati pozabaviti poreznom politikom. (D.J.)