Magazin
DR. SC. DINKA ČORKALO BIRUŠKI, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Efikasnije su poruke koje pozivaju na zajedništvo
Objavljeno 19. prosinca, 2020.

Nedavno je objavljena publikacija "Preživjeti i živjeti - Hrvatsko društvo u vrijeme korone", nastala u okviru projekta "Obnavljanje društva: Longitudinalno istraživanje društvenog oporavka u Hrvatskoj nakon pandemije koronavirusa - ReSPoC", kojem je voditeljica bila dr. sc. Dinka Čorkalo Biruški, redovna profesorica sa Katedre za socijalnu psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

PAD POVJERENJA
Što nam, sažeto, možete reći o istraživanjima koje ste proveli, a koja su predstavljena 4. prosinca 2020. na forumu "COVID-kriza: Preživjeti i živjeti"?

- Istraživanje smo proveli krajem kolovoza i početkom rujna ove godine na slučajnom uzorku od 1060 građana RH, u dobi od 18 do 74 godine, a uzorak dobro opisuje populacijske parametre stanovništva. Ispitali smo različita iskustva građana s koronakrizom, mentalnozdravstvene indikatore i indikatore društvenoga zdravlja, nastojeći opisati svojevrsnu anatomiju stanja nacije u vrijeme borbe s pandemijom. To je samo prvi dio istraživanja te nastavljamo s prikupljanjem podataka u još dva vala. Ukupno ćemo pratiti stanje (oporavka) društva tijekom godine dana. Na temelju rezultata donijeli smo neke preporuke za koje vjerujemo da mogu pomoći društvu u borbi s pandemijom i u postpandemijskom oporavku, a one će biti dalje dopunjavane i informirane novim rezultatima.

S kojim ste zaključcima izišli pred javnost i koje bi bile osnovne preporuke kako preživjeti i živjeti u doba korone, ali i nakon pandemije?

- Naši su rezultati pokazali umjerene razine stresa koje su građani doživjeli za vrijeme lockdowna, pri čemu im je najstresnija okolnost bila koliko će sve skupa trajati te briga za zdravlje bližnjih i prijatelja. No, ekonomske posljedice pandemije u to vrijeme građani još nisu osjetili u većoj mjeri, pa njih više od 2/3 izvještava da im je standard jednak onome prije krize, a gotovo 90 % građana procjenjuje da će koronakriza na njihov standard u budućnosti utjecati podjednako, ili manje nego na druge. U pogledu mentalnog zdravlja veliki dio naših građana bio je dobro, no ipak, oko jedne petine osjećalo je znatne emocionalne teškoće kao rezultat suočavanja s krizom, o čemu svakako treba voditi računa. U pogledu indikatora društvenog zdravlja i kapaciteta društva da se nosi s pandemijom, možemo reći da građani pokazuju visoke razine solidarnosti, optimizam u pogledu utjecaja te spremnost na angažman, no kao građane muči nas doživljaj odsustva normi i vrlo nisko povjerenje u institucije vlasti.

Dobra je vijest da građani iskazuju povjerenje u znanstvenike, pa tu činjenicu valja iskoristiti u, nadam se, skoroj i nužnoj promociji cijepljenja kao najučinkovitijeg načina borbe protiv pandemije. No, dok cjepivo ne dođe, valja i dalje upravljati krizom, uključiti u proces i druge stručnjake, poput mentalnozdravstvenih te stručnjaka u području kriznog komuniciranja i upravljanja javnozdravstvenim ugrozama i velikim nesrećama, tražiti uporište u solidarnosti građana i vratiti povjerenja u one koji upravljaju krizom jasnim, pravodobnim i za sve važećim uputama, poticanjem preventivnih ponašanja i mobiliziranjem osjećaja efikasnosti, naglašavanjem skoroga postizanja cilja i poticanjem nade i izvjesnosti da se pandemiji vidi kraj.

Sada je vrijeme odmah prekinuti s podjelom "mi upravljači" i "vi građani"! Poruke o tome da smo svi na istom zadatku, ali da svatko radi svoj dio posla, moraju postati jasnije, češće, kohezivnije, okupljajuće i mobilizirajuće. Zajednička ugroza prirodno, gotovo refleksno stvara i doživljaj zajedničke sudbine; inzistiranje na obrascu "mi radimo sve da mjere donesemo, a vi ih se ne pridržavate" nije dobro, razjedinjuje, stvara frustraciju, nerazumijevanje i otpor. Mnogo će biti efikasnije i jesu efikasnije poruke koje pozivaju na zajedništvo, brigu svih nas za sve nas, zajednički doprinos, zahvalnost za napore, razumijevanje za podnošenje žrtve i strpljivost. Taj okupljajući momentum postojao je na proljeće, u vrijeme lockdowna.

Razumijem frustracije onih koji upravljaju, no važno je reći - nisu se promijenili građani, ljudi su ostali isti! Promijenila se strategija upravljanja - od jasne, okupljajuće, svrhovite i efikasne - u nejasnu, neprozirnu, partikularnu i prilagodljivu političkim interesima, a ne epidemiološkim okolnostima. Rezultat - povjerenje građana počelo je opadati. Poruka je, vjerujem, sasvim jasna. Sada je vrijeme za oživljavanje duha "svi mi za Hrvatsku svih nas", i poruku "mi to možemo!". Nama je kao društvu potrebno da ponovno budemo primjer (a bili smo!), a ne na začelju Europe. Uz mudro i odgovorno vodstvo koje razumije da upravlja zajedno s građanima a ne građanima, sigurna sam da je moguće mobilizirati energiju i napore građana da zajednički izdržimo još malo - jer kraj se nazire.

NUŽNE PROMJENE
Ljudi sve teže podnose živjeti i raditi u uvjetima koji su nametnuti zbog pandemije, pa na vidjelo izlaze i neke naše "tradicionalno" loše navike. Može li se govoriti i o "vezi" mentaliteta i korone, da se tako izrazim?

- Teško da je naše ponašanje stvar našega mentaliteta, ako pod tim mislite da postoji neki specifičan "hrvatski mentalitet" koji nam sada kvari epidemiološku situaciju. Na slijeđenje uputa o ponašanjima koja su sada potrebna za suzbijanje pandemije moguće je i potrebno je utjecati, i nije još uvijek kasno za to, pa valja angažirati stručnjake koji nešto više znaju o ljudskom ponašanju i njegovim odrednicama. Važno je da svatko radi svoj posao i ono što najbolje zna. Ova ugroza, bojim se, nije samo stvar medicine, dok cjepivo nije uopće bilo razvijeno, a bome i dok ne bude raspoloživo za sve nas, ostaje nam samo jedan način borbe - regulacija našega ponašanja. Pojedinačno i kolektivno slijeđenje uputa bit će to izraženije što je veća svijest o tome da je riječ o zajedničkoj ugrozi koja traži naš zajednički angažman, što je veće povjerenje u Vladu i one koji upravljaju krizom te što je jasnija norma o poželjnom ponašanju, za koje znamo i vidimo u svojoj okolini da ga se svi pridržavaju. Od tri uvjeta mi kao društvo s jednim stojimo odlično, a s preostala dva u debelom smo minusu.

O kojim se uvjetima radi? Neke mjere nisu dobro prihvaćenje, a nepovjerenje u institucije i dalje je problem...

- Da pojednostavim: definitivno postoji svijest o zajedničkoj ugrozi, nešto je možda slabija kod mlađega svijeta, jer nisu tako pogođeni, ali sigurno je da prepoznajemo zajedničku prijetnju. I mladi to također razumiju, pitajte ih koliko njih nije zagrlilo svoje bake i djedove i od kada. Međutim, naše povjerenje u institucije iznimno je nisko, to pokazuje i naše istraživanje, a socijalna norma o nužnom poželjnom ponašanju očito je nedovoljno razvijena. I mi u istraživanju bilježimo da ljudi nisu skloni upozoravati druge oko sebe da se pridržavaju mjera. Na taj aspekt ljudskog ponašanje je, primjerice, trebalo djelovati jasnim edukacijskim i potičućim porukama, kako bismo jedni druge bili spremniji upozoravati i tako brže stvorili općevrijedeću i čvrstu normu o poželjnim i nužnim zaštitnim ponašanjima.

Međutim, norme o dosljednom pridržavanju mjera nisu se učvrstile, između ostaloga, i zbog nejasnih kriterija njihovog propisivanja, i zbog toga što smo doživjeli da pravila nisu za sve jednaka i zbog toga što je katkada bilo posve jasno da su se odluke Stožera željele prikazati kao epidemiološke, ali su bile jasno političke. Te nedosljednosti jako pridonose tome da ljudi više djeluju kao pojedinci, a manje kao zajednica i da se opiru mjerama, jer nedosljednosti upravljača partikulariziraju i rastaču "mi" osjećaj, koji je u situaciji zajedničke ugroze jako važan kao mobilizacijski element.

Da skratim: ne svjedočimo toliko grijesima mentaliteta građana koliko, ponajprije, grijesima mentaliteta vlasti i upravljanja. Ovo nije izrečeno kao nepopravljiva kritika, nego kao konstatacija koja poziva na nužnu promjenu upravljanja krizom (D.J.)
Uz mudro i odgovorno vodstvo koje upravlja zajedno s građanima a ne građanima, moguće je mobilizirati energiju i napore da zajednički izdržimo još malo - jer kraj se nazire.
Dobra je vijest da građani iskazuju povjerenje u znanstvenike, pa tu činjenicu valja iskoristiti u skoroj i nužnoj promociji cijepljenja kao najučinkovitijeg načina borbe protiv pandemije.
Možda ste propustili...

SJEĆANJA U SJENI KORONE: FINSKA - ZEMLJA SREĆE

Drugi kukaju, Finci se vesele

DR. SC. MARTINA PEZER/DR. SC. BRANKO STANIĆ

Umjesto na problem fokus treba staviti na rješenje

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SJEĆANJA U SJENI KORONE: FINSKA - ZEMLJA SREĆE

Drugi kukaju, Finci se vesele

2

POLARIZACIJA DRUŠTVA (I)

Razum mora prevladati bezumlje

3

DR. SC. MARTINA PEZER/DR. SC. BRANKO STANIĆ

Umjesto na problem fokus
treba staviti na rješenje