Crna kronika
STRAVIČAN ZLOČIN U CETINGRADU

Ubio suprugu, pa si presudio
Objavljeno 16. lipnja, 2020.
Za vrijeme zločina dvoje njihove djece spavalo je na katu, dok je treće bilo u školi
CETINGRAD

Slunjski kraj je u šoku nakon nezapamćenog zločina koji se u utorak u jutarnjim satima dogodio u Cetingradu. Dragan M. (37) hicima iz pištolja usmrtio je suprugu Marinu M. (35), a onda je presudio i sebi. Mlada je žena još pola sata nakon što je ustrijeljena još bila živa, no, na žalost, ozljede su bile preteške, pa je unatoč naporima liječnika preminula.

Zločin se zbio u kući Marinine majke u koju se mlada žena s troje djece prije tri mjeseca vratila iz obližnje Šiljkovače, i to nakon bračnih problema sa suprugom. U utorak, oko 8 sati, Dragan je pozvonio na vrata, a kada je Marina otvorila ispalio je hitac u nju. Potom je otišao u ljetnu kuhinju gdje je iz istog pištolja počinio suicid. I dok se u prizemlju događala drama, na katu kuće Marinina majka bila je s dvoje unučadi koja su spavala. Treće je dijete bilo u školi. Žena se u šoku spustila u prizemlje nakon ispaljenih hitaca. Zatekavši krvavi prizor, pozvala je policiju koja je na mjestu zločina provela višesatni očevid. Neslužbeno doznajemo kako je Dragan, za kojeg su susjedi rekli da "drag čovjek", imao sudsku zabranu pristupa supruzi.

Agresija
Kao i u ubojstvu u Cetingradu, u velikom broju sličnih zločina poznanici i prijatelji obitelji navodili su kako se radilo o "uzornom i dragom čovjeku". Kako je moguće da ubojice nisu prepoznate u okolini, upitali smo Andreju Bogdan, predsjednicu Hrvatske psihološke komore.

- Agresivni psihopati često su vrlo šarmantni ljudi koji imaju velikih problema s agresijom, a izvana su "face". Treba imati godine iskustva da ih se može prepoznati. Ljudi koji su agresivni neće to pokazati. I mi kao društvo njegujemo agresiju, no "upakirali" smo ju u ambiciju. Agresija je i druga riječ za ambiciju. Svi poznajemo osobe koje "jedu druge dok su živi", i ništa im nije bitno osim njihovog cilja. Kod nas se agresija nagrađuje od vrtića, jer dijete koje je najagresivnije i najviše se dere dobije i najviše pozornosti. Ista stvar je i kod agresivnih roditelja djeteta koje će maltretirati drugu djecu u školi, ali će uvijek imati ocjene 5 - kaže psihologinja.

Kako dalje dodaje, u 80 posto slučajeva nasilja u obitelji problem je alkohol, no o tome se jako malo govori.

- Kada se pogledaju suicidi, nasilje i ubojstva, često se vidi da su ljudi nasilni pod utjecajem alkohola koji deprimira mozak i samokontrola je slabija. Možemo mi imati preventivne programe, ali to je najveći javnozdravstveni problem. Nekada su tvrtke svoje radnike slale na liječenje i tako im se pomagalo, ali danas poslodavci daju radniku otkaz. Nasilnicima koji su osuđeni sudovi određuju mjeru liječenja od alkohola, ali kod nas ne postoji pravi sustav za liječenje takvih ljudi. U zatvorima imamo sveukupno deset psihologa, a ne može se loše popravljati lošim. Čovjeka pošalju u zatvor i očekuju da on tamo za tri godine "sazri" sam od sebe, pa kad iziđe na slobodu da postane funkcionalan čovjek koristan zajednici. Međutim, ti ljudi se vraćaju u zdravstveni sustav, a broj psihijatara koji bi se njima bavio nije povećan - priča predsjednica Hrvatske psihološke komore.

Andreja Bogdan svoje navode potkrepljuje slučajem gdje se na istim bolničkim odjelima liječe i nasilnici i žrtve.

Nema sustava
- Nemamo ih gdje smjestiti niti ih poslati. Ako se radi o bračnom paru, samo je razlika u tome što je on u muškoj, a ona u ženskoj sobi. Nisu opasni za druge ili sebe da bismo ih stavili u zatvoreni sustav, ali na odjelu se stalno viđaju i to je drama. Ne postoji nikakav sustav. Mi ga svi glumimo i trudimo se pomoći. Primjerice, dođe mi netko tko je prebio ženu, ali bez ikakve motivacije da bilo što mijenja. Javlja mi se godinu dana i ja moram reći da se odazvao, a to što uopće nije bio motiviran da se mijenja, to nitko ne rješava. Nitko neće dati novac ni kadrove da se to riješi. Do 60 posto socijalne problematike rješava zdravstveni sustav. Dobijete čovjeka koji je dobio otkaz, bio je u ratu, ostavila ga je žena, kaže da je depresivan. pa kako mu pomoći kad nema ništa od moje terapije i svih lijepih riječi. Tu u sobi bude dobro, jer ga netko razumije i želi ga poslušati i ne osuđuje ga. Sve je to terapijsko i u redu je, ali što dalje? Od toga nema ništa. Poslodavci neće rizičnog radnika i najlakše im je raskinuti ugovor u radu, jer ima drugih. Danas možete imati dvoje ili troje djece, ali nemate za to nikakve olakšice, majčinstvo je ugrožena kategorija danas - zaključuje psihologinja.

U Izviješću Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, za 2019 godinu navodi da je u Hrvatskoj ubijeno 13 žena. Od toga broja, 11 žena ubijeno je od strane bliskih osoba, i to intimnih partnera i bliskih članova obitelji. Deset žena ubili su muškarci, dok su od deset navedenih muškaraca sedmorica upravo bili intimni partneri žrtvama, i to supruzi, izvanbračni partneri i/li partneri.

Sandra Lacić
ZLOČINI KOJI, NA ŽALOST, NISU RIJETKOST
Sličnih tragedija bilo je i u Slavoniji i Baranji. U srpnju 2014. Ivica Petričević, u kafiću "Tiho", u Ulici svetoga Leopolda Mandića u Osijeku, ubio je suprugu Slađanu i gosta kafića, a nakon višesatnih pregovora s policijom, počinio je suicid. U Belom Manastiru 2010., Zvonko Kovač ubio je na spavanju suprugu Mirelu Sršić-Kovač, novinarku HRT-a, a potom je i sebi prerezao vene. U siječnju 2014., u Slavonskom Brodu, policajac i bivši zamjenik načelnika prometne policije u tamošnjoj PU Goran Beraković (44), u napadu ljubomore iz pištolja je pucao i ubio djevojku Ines Garić (38), a potom i sebe. Prethodno mu je rekla da ga ostavlja, i da se do vikenda odseli, na što on nije htio pristati. Šimun Franić (40), u Vinkovcima je ubio suprugu Katarinu (29) ispred kuće u Hrvatinićevoj ulici 2015., a potom presudio i sebi. Došao je pod izlikom da je donio toplomjer za dijete. Katarina se u navedenu ulicu vratila roditeljima nakon što je pokrenuta brakorazvodna parnica. U Rezovcu pokraj Virovitice, 47-godišnjak je 2017. ubio dvije godine stariju suprugu, pa sebe.
NERAZUMIJEVANJE
U Hrvatskoj još uvijek nema razumijevanja da nasilnika treba ukloniti iz obitelji, iako ni to nije garancija i da trijezan neće napasti. No, ni u policiji nema nikoga tko bi se time bavio. To je sve neuređeno područje gdje sudovi napišu rješenja na kojima se ne radi sustavno. Centri za socijalnu skrb također ne mogu preuzeti taj posao, jer su pretrpani i rade u jako lošim uvjetima. Veliki problem je i to što je danas spremnost za pomoć i razumijevanje druge osobe potpuno nestalo - zaključuje psihologinja.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, u izviješću za prošlu godinu navodi da se u razdoblju od 2016. do 2019. godine uočava kako je već četvrtu godinu zaredom zadržan visok postotak od najmanje 50 posto žena ubijenih od strane muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama. Pravobraniteljica je utvrdila kako je u većini analiziranih slučajeva obiteljskog nasilja okidač za ubojstvo, teško ubojstvo, ili prijetnje ubojstvom, bila odluka supruge ili partnerice da napusti supruga, odnosno čvrsta odluka da mu se usprotivi. Nažalost, nadležna tijela prečesto nisu bila u stanju prepoznati ovaj okidač.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ZLOČIN IZ 1991/1992: BOŠKU VOJNOVIĆU SUDILO SE U ODSUTNOSTI

Šefu Stanice milicije iz Darde 15 godina zatvora jer nije spriječio nasilje i ubojstva više osoba

2

VELIKI BROJ PROMETNIH NESREĆA U SLAVONIJI I BARANJI

Smrt pješakinje u Grabovcu, teži sudar i kod Poligona C

3

JE LI SE ZLOČIN U NAŠICAMA MOGAO SPRIJEČITI?

Policija: Šuteći o zlu, ono buja, prijavite nam svaki oblik nasilja