U Hrvatskoj je na 6265 razvedenih brakova 3122 djece koja su sudskim putem dodijeljena majkama, a 407 očevima. Samo za njih 170 roditelji ravnopravno dijele skrbništvo. Podatci su to Državnog zavoda za statistiku na koje su upozorili iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo komentirajući istraživanje "Iskustva očeva u postupku razvoda braka".

Naime, istraživanje je ukazalo kako su u slučajevima razvoda u Hrvatskoj očevi u daleko nepovoljnijem položaju u odnosu na majke. "U postupcima razvoda braka čak 91,94 posto djece ostaje živjeti s majkom. Kada se govori o razlozima za takvu situaciju očevi navode nedovoljno vjere u vlastite roditeljske sposobnosti, smatraju da je majka bolji roditelj, kao i da se majke ionako favoriziraju kao roditelji. Samo 3,51 posto djece završava kod majke zbog nezaposlenosti oca te njih jednako toliko zato što djetetu majka može osigurati bolje uvjete stanovanja. Upravo iz tih razloga potrebna je veća uključenost očeva u programe podrške roditeljstvu koji se provode, između ostaloga, i u obiteljskim centrima. Dosadašnja iskustva iz prakse pokazuju kako se majke uključuju u većoj mjeri. Oba roditelja imaju jednako pravo i jednake roditeljske dužnosti u slučajevima kada jedno od njih ne živi sa svojim djetetom. Oba roditelja trebaju ispunjavati svoje roditeljske odgovornosti i dužnosti na način da im je u fokusu prije svega zaštita i dobrobit njihovog zajedničkog djeteta", ističu iz Hrvatske komore socijalnih radnika.

Iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo ističu, pak, da se procjenjuje kako je u Hrvatskoj 30 posto konfliktnih razvoda brakova s djecom u kojima se roditelji ne uspijevaju dogovoriti o organizaciji djetetova života. Na godišnjoj razini između 1200 i 1500 djece ne viđa jednoga roditelja, u pravilu oca, ili ga viđa daleko manje od sudske odluke. Ne postoji sustav podrške u ovome smjeru ni za djecu, ni za roditelje. Naime, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za sada je jedina specijalizirana ustanova koja se bavi problemom manipulacija, otuđenja djece od roditelja te zlostavljanja i zanemarivanja.

"Nužno je razvijati nove regionalno rasprostranjene specijalizirane centre po uzoru na ovu polikliniku. Instrumenti manipulacije roditelja su mnogobrojni, a posljednje ‘sredstvo‘ koje roditelji koriste, kada su sva ostala iscrpljena, jest prijava seksualnog zlostavljanja djeteta. Stoga je nužan rad s roditeljima kako ne bi došlo do toga da dijete mora prolaziti mukotrpne postupke u poliklinici i na sudovima. Sudovi su ti koji se najmanje mijenjaju u pogledu razvijanja znanja u obiteljskim postupcima, dok se ‘operativci‘, centri za socijalnu skrb i poliklinike mnogo brže mijenjaju i prilagođavaju", kaže Domagoj Štimac, iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, također ističe manipulaciju djecom problematičnom. Naime, prema podacima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u 2017. godini čak 1826 djece nije ostvarilo svoje pravo na susrete i druženje s drugim roditeljem, ili ga je ostvarivalo u opsegu manjem od onoga određenog sudskom odlukom zbog manipulativnog ponašanja roditelja s kojim djeca stanuju. Također je 284 djece bilo izloženo manipulaciji od strane roditelja s kojim ne stanuju, i to u vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom. "Riječ je o mučnim situacijama u kojima roditelji dijete koriste kao oružje za osvetu bivšem partneru. Posebice nas brine pojava manipulacije djecom s ciljem otuđenja od drugog roditelja, pri čemu se manipulativni oblici ponašanja mogu uočiti i kod roditelja s kojim dijete svakodnevno živi, kao i kod roditelja s kojim ostvaruje kontakt", upozorava pravobraniteljica.