U jednom medijskom prilogu o povratku Hrvata s Bliskog istoka prepoznali smo i jedno lice s rukometnih terena. Nekadašnji pivot NEXE-a Mario Tomić nakon odlaska iz Našica pristupio je Al Arabiju iz Dohe.

Nije to prvi susret Tomića s Katarom. Prije negoli je došao u NEXE, igrao je pet godina u toj državi na Bliskom istoku, koji ovih dana, nažalost, ne doživljavamo po bogatstvu i hedonističkom načinu života, nego sasvim suprotno. Po ratu, razaranju i patnji. Iz Katara je prošlog tjedna otišao preko Saudijske Arabije evakuacijskim zrakoplovom u organizaciji hrvatskog veleposlanstva u Dohi i Ministarstva vanjskih poslova.

Evakuacija iz Saudijske Arabije

- Moram pohvaliti i naše veleposlanstvo i Ministarstvo unutarnjih poslova, pa samim tim i Vladu Republike Hrvatske, tkogod je sudjelovao u organizaciji izlaska naših ljudi iz Katra. Sve su stvarno jako brzo i odlično organizirali. Poznato je da je aerodrom u Dohi zatvoren za komercijalne letove. Dnevno iziđu tek neki evakuacijski letovi. Naš je organiziran iz Rijada, iz Saudijske Arabije, odakle smo sletjeli u Zagreb. Prvi konvoj išao je prošlog utorka, u njemu su prednost imale majke, djeca i starije i bolesne osobe. Mene su informirali da bih mogao izići u petak. No petak je bio neradni dan, trebao sam komunicirati s klubom da mi da dopuštenje za odlazak, a pitao sam se hoće li stići i riješiti nam ulazne vize za Saudijsku Arabiju. Uglavnom, već su bile organizirane WhatsApp grupe. Dobio sam poruku da se nađemo u petak pred našim veleposlanstvom, odakle smo krenuli autobusom u Rijad, koji je udaljen 11-12 sati putovanja. U Zagreb smo sletjeli u subotu - prepričavao je rukometaš koji je s godinama boravka stekao i katarsko državljanstvo, pa je postao i standardni reprezentativac Katara.

Tomić nam opisuje psihozu koja je vladala posljednjih dana u Kataru, nakon američkog napada na Iran i posljedično iranskog odgovora i napada na američke baze u susjednim zemljama, pa tako i u Kataru.

- Život se koliko-toliko normalno odvija, ali osjeti se ratna psihoza. Pogodili su i spremište odakle se Doha opskrbljuje plinom, pa je i tu bilo određenih teškoća. Zasad napadaju isključivo američke baze. Jedna od njih je 40-ak kilometara od Dohe i nije ugodno kada vidiš dim i čuješ eksplozije u daljini. Jako dobro zasad djeluje njihov protuobrambeni sistem, koji sprječava udare raketa. Naravno, neka od njih i prođe, ali veliku večinu uspiju spriječiti. No te rakete negdje moraju pasti i raspasti ste. Jedan komad rakete pao je doslovce na pet petara od mene. Da me je taj komad pogodio, danas vjerojatno ne bismo ovako pričali.

Jeste li vi koji živite ondje uopće dobivali bilo kakve signale ili informacije da će se dogoditi takva eskalacija?

- Cijeli taj Bliski istok godinama je krizno područje. Cijelo vrijeme postoji nekakva psihoza da bi se mogli dogoditi nekakvi sukobi i napetosti, tako da, s obzirom na sve, i nije neko preveliko iznenađenje, ali da smo mi znali ili mogli predvidjeti da će Amerikanci baš sada napasti Iran i da će se dogoditi ovako nešto, to nitko od nas nije mogao znati. Kao što nitko ne zna koliko će to trajati i do koje razine će ovo eskalirati.

Uskoro u Našicama

Sportska su natjecanja u Kataru odmah prekinuta. Kako su ljudi u klubu reagirali kada si izrazio želju za odlaskom?

- Prije svega, nisam otišao zauvijek, nego s namjerom da se vratim u Katar. Kako je prvenstvo prekinuto, ljudi u klubu korektno su reagirali kada sam im objasnio svoju namjeru odlaska kući. Dogovorili smo se da ćemo biti u kontaktu i da se vraćam istoga trenutka kada se ostvare uvjeti za to. Šteta, jer već smo sada 90 posto osigurali naslov prvaka. Ostalo je šest kola, trebali smo u Bahreinu odigrati Golf Cup, koji je već otkazan, a u travnju se u Kuvajtu treba igrati azijska Liga prvaka i trenutno je veliko pitanje hoće li se to uopće održati u tom terminu. Baš sam pomislio kako sve ide glatko i da bih mogao kući već krajem travnja ili početkom svibnja. Nikada prije nije mi tako rano završila sezona. Eto, ispalo je da sam kod kuće već početkom ožujka, no nadam se da ću se brzo vratiti i da ćemo završiti sezonu, ali s obzirom na sve okolnosti, već sada je jasno da će se sve odužiti.

Dok smo razgovarali s Tomićem, ni jednoga ga trenutka nije zahvatilo razmišljanje da je ovo kraj i da se neće vratiti u Katar. No pomirio se da će neko vrijeme biti u Hrvatskoj, u Zagrebu, gdje će pokušati održavati formu. Planira li možda skoknuti do Našica.

- Sigurno. Možda ne baš u utorak, kada igraju s Hannoverom, jer mi treba koji dan za malo odmora i razbistriti glavu, ali vidio sam da u nedjelju igraju sa Zagrebom, pa bih se tada mogao zaputiti u Našice. Doći i dan prije, iskoristiti vikend za obilazak svih meni dragih ljudi i prijatelja u Našicama. Otišao sam prije dvije godine. U sadašnjoj momčadi od igrača s kojima sam igrao u NEXE-u tu su još Bakić, Moslavac, Radovanović, Štrlek, Manci-Mičević, Pešić, već je tada došao mali Cenić. Zato su moji bivši suigrači Saša Barišić-Jaman i Janko Kević danas treneri prve momčadi. Sve više je onih s kojima sam igrao a koji su sada već izvan terena - zaključio je nekadašnji igrač NEXE-a, a danas katarskog Al Arabija.