Srna za Šipića i... gol! Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva. Na današnji dan prije točno godinu dana dogodio se taj trenutak kojim se Hrvatska plasirala u polufinale Svjetskog rukometnog prvenstva.

Godinu dana poslije iste momčadi ponovno su na suparničkim stranama. Hrvatska i Mađarska ove srijede u Malmö Areni od 18 sati igraju susret posljednjeg kola drugog kruga nakon kojeg ćemo doznati sve polufinaliste Europskog prvenstva.

Ubrzali su igru

Jučer smo također obilježili godišnjicu jednog jedinstvenog trenutka u povijesti ne samo hrvatskog rukometa i hrvatskog sporta nego svjetskog rukometa i svjetskog sporta općenito. Prošlo je, naime, deset godina od "čuda u Krakovu", ili "čuda Gospe Međugorske", kada su naši rukometaši svladali domaćina, Poljsku 37:23 i plasirali se u polufinale Europskog prvenstva. Jedan od junaka u tom susretu bio je Manuel Štrlek. Bio je naš najbolji strijelac s 11 pogodaka.

- Da, upravo sam vidio da je prošlo deset godina. Lijepo je prisjetiti se - pričalo je danas 37-godišnje lijevo krilo NEXE-a, kojem je osvojena bronca na tom natjecanju bila posljednja koju je kao osvojio kao član hrvatske rukometne reprezentacije. Nismo Štrleka nazvali kako bismo evocirali uspomene. Razlog je sadašnjost, odnosno vrlo skora budućnost. Štrlek je, naime, pet godina proveo u redovima višestrukog prvaka Mađarske Veszprema. Većina današnjih mađarskih reprezentativaca dobro mu je poznata iz toga vremena. Premda su Mađari za ovo prvenstvo prilično pomladili momčad.

- Nije do pomlađivanja došlo svjesno, nego su jednostavno mladi preuzeli svoju ulogu. Stigli su igrači iz njihovih rukometnih akademija. Već su na sceni i Fazekas i vratar Palasics i desno krilo Imre Bence koje igra u Kielu i Zoran Ilić i lijevi vanjski Szita. Razvili su se, igraju u vrhunskim klubovima i postali su okosnica reprezentacije.

Godinama smo slušali kako je snaga reprezentacije Mađarske na poziciji pivota. Dominirao je Bence Bahidi, njihov kapetan koji nam je prije dvije godine na Europskom prvenstvu uradio priličan nered. Koliki je njegov izostanak zbog ozljede hendikep?

- Banhidi je institucija reprezentacije, njihov kapetan, ali su u međuvremenu i zbog dolaska mlađih igrača promijenili stil igre. Nisu više tako, kako znamo reći, "teretni". Imaju nešto nižu postavu i sve više idu u smjeru brzoga rukometa. I dalje imaju čvrstu i dobru obranu, gdje su im glavni igrači Sipos i Ligetvari. Gledajući današnju Mađarsku, mogu zaključiti da su jedna od onih reprezentacija koja je pokrivena, i to dvostruko na svim pozicijama.

AFP

Chema će se pripremiti

Bitnu ulogu u stvaranju Mađarske ima i njihov trener, Španjolac Chema Rodriquez. Prošle je godine sa svojim nekim potezima "pomogao" Hrvatskoj u preokretu i pobjedi u četvrtfinalu. Sjetimo se samo "forsiranja" igre sedam na pet u trenucima kada su Mađari imali igrača više, što su naši kažnjavali lakim pogodcima.

- Da je tada pobijedio, bio bi genijalac i junak. Već četiri godine vodi mađarsku reprezentaciju i očito ga cijene i vjeruju mu. Ja osobno jako cijenim španjolske stručnjake koji jako puno polažu pozornost na taktiku i detalje i nemojte sumnjati da će se Chema dobro pripremiti za našu reprezentaciju. Da će učiniti sve kako bi nas iznenadio.

Dosta smo nahvalili mađarsku reprezentaciju, a oni i dalje kaskaju za najuspješnijim europskim i svjetskim selekcijama. Što im nedostaje?

- Nijanse. Oni su igrali dobar rukomet i na ovom Prvenstvu. Izgubili su od Islanda jedan razlike, detalji su odlučili njihovu utakmicu protiv Slovenije, također, uspjeli su se izvući nakon velikog zaostatka protiv Švicarske. Pa sjetimo se prošlogodišnjeg četvrtfinala Svjetskog prvenstva i koliko im je samo nedostajalo protiv nas da se plasiraju u polufinale. Oni su već sada odlična selekcija, ali sam siguran da će s obzirom na mlađu momčad sljedećih godina još više rasti i da će vrlo brzo dočekati razdoblje kada će igrati polufinala i boriti se za medalje, odnosno da će naplatiti sva ranija velika ulaganja u rukomet u njihove rukometne akademije. Sve je to proces kroz koji trebaju proći. Pogledajte našu reprezentaciju. Trebalo je također nekoliko godina sazrijevanja. I samih igrača, ali i kompletne momčadi. Prvo kroz svoje klubove, pa onda odlaziš u klubove više razine, igraš Europsku ligu ili na još višu razinu Lige prvaka, gdje se također kao igrač razvijaš, a paralelelno dolazi i reprezentacija, gdje je zapravo najveći pritisak i gdje se trebaš također tome prilagoditi i naučiti se s time nositi. Sve su to procesi. Ne ide ništa preko noći - zaključio je Štrlek.