Slave napokon osječke rukometašice prvu pobjedu u ovoj godini, koju su otvorile dvama prvenstvenim porazima. Jasno da su oni uoči dvoboja 12. kola prvoligaškog s Kokom stavili golem pritisak na njihova leđa, ali nije bilo puno izbora. Dva boda morala su ostati na Zrinjevcu, bilo koji drugi epilog bio bi poguban za domaćina, koji je uz rijetko viđene oscilacije i ostvario željeno.

Trebao je Osijek slaviti i uvjerlljivije od ovih plus dva, ali u situaciji kada imaš imperativ ne treba tražiti ni dlaku u jajetu. No krajnje je vrijeme je da se iz nekih konkretnih neželjenih situacija napokon izvuku i pouke.

Drama u završnici

Završnih 14 minuta nije bilo za ljude slabi(ji)h živaca. Do tada se sve odvijalo po idealnom scenariju. U prvom poluvremenu Osječanke su strpljivo lomile otpor suparnica. Znalo se da neće biti lako, ali plus tri na poluvremenu (15:12) bio je dobar kapital, posebno kada se uzme u obzir da je vratarka gošći (Šopar) imala deset obrana u 30 minuta. Dodatni bonus optimizma bio je pokazatelj da Osječanke mogu odigrati i kvalitetnu obranu, koja je sjajno djelovala i u prvoj polovini drugog dijela. Domaće su nakon predaha odmah imale dvije igračice viška, to su i znalački iskoristile, pa je prednost počela i rasti. U 46. minuti bilo je najvećih +9 (26:17) i u tom trenutku su vjerojatno svi u redovima domaćina povjerovali da su zatvorili utakmicu i da je mogu malo opuštenije privesti kraju. Pomisili smo to i mi na tribinama, jer Koka je u tom trenutku djelovala kao da je položila oružje i da jedva čeka da na Zrinjevcu istekne 60. minuta te da se krene put Varaždina. Kako smo se prevarili!

Umjesto rutinskog odrađivanja posla, Osijek se odlučio za rukometni mazohizam. Koncentracija je popustila, obrana se prestala igrati, a pred suparničkim golom vidjeli smo sve osim smislenih akcija. Sve ono dobro što su gradile 46 minuta, domaće kao da su odlučile pokvariti do kraja i testirati koja je krajnja granica do koje će ostati nekažnjene. Redale su se pogreške, koje su gošće kažnjavale brzim pogodcima i 36 sekundi prije kraja je 30:29. Domaće su imale posljednji napad, koji je potvrdio pobjedu iz sedmerca (Frančić), ali taj pogodak, kao i dva vrijedna boda na kraju su imali i cijenu. Kapetanica Josipa Josipović je u posljednjem napadu zaustavljena prekršajem, nakon kojeg je nezgodno pala i ozlijedila lakat. Sve je trebalo završiti mirnije i bezbolnije.

Crne minute

- Ušli smo opet u crne minute. Prevladala je u tim trenucima nedisciplina. Uzimali su se brzopleti šutevi, umjesto da mirno sve odradimo do kraja. Poluvrijeme i pol smo odigrali zaista odličnu obranu, a kad smo i tu popustili, nadovezala se napadačka nonšalancija, koja nas na kraju ipak nije koštala zaslužene pobjede. Nepotrebna nervoza i strepnja do posljednjih sekundi u utakmici koja nam je bila dista veliki imperativ. Osvojili smo prve bodove u nastavku sezone, pokazali da možemo, ali i vidjeli ono što ne smijemo ponavljati u nastavku sezone - kaže trener Zoran Dorić.

Na kraju priče najvažnije da se upisala četvrta prvoligaška pobjeda. Po petu, drugu zaredom, Osijek ide sljedećeg vikenda kod fenjeraša Dugog Sela ‘55.