Od Grobara se očekivalo da se bave sadašnjosti, a ne prošlosti
Dio navijača vikao “ustaše” i “nek umre ustaša”, a u NEXE-u četiri igrača iz Srbije
Kako ono ide: "Ako ne znaš što je bilo"! Upravo mi znamo što je to bilo i što se doista dogodilo u utorak navečer u beogradskom Sportskom centru Voždovac ili odnedavno Dvorani prof. dr. Branislava Pokrajca, nekad istaknutog srbijanskog rukometaša i trenera. Rukometaši našičkog NEXE-a poraženi su u 5. kolu Europske lige u Beogradu od Partizana s 30:27 (15:12), a domaći navijači imali su svoj "dernek" uvreda i neprimjerenih povika.
Neki hrvatski mediji o tome "što je bilo" pišu kao da su doista bili tamo, a osim moje malenkosti, kolege Mrveca iz Večernjeg lista te kolega Justića i Kulišića, koji rade za službene kanale RK NEXE, nitko od hrvatskih medija nije bio u utorak navečer u Beogradu. Nije bilo ni baš previše srbijanskih novinara, pa se o utakmici vrlo malo piše u tamošnjim medijima. Ili se prešućuje što se dogodilo na tribini.
Daleko je to od "pakla"
I iskreno, iz prve ruke, očiju i ušiju, nije to bila nikakva atmosfera na rubu linča, pakao, ništa skandalozno što se nije prije događalo. Dobro mi još pamtimo kako je to bilo u siječnju 2012. godine u Beograd Areni tijekom polufinala rukometnog EP-a između Srbije i Hrvatske, gdje je doista bila atmosfera na rubu linča, gdje se itekako osjetila otvorena mržnja prema hrvatskim igračima i navijačima. Nisu ni igrači NEXE-a doživjeli atmosferu nešto posebno "nabrijanom". Čak smo dojma da više vole igrati u takvoj navijačkoj atmosferi od onih uštogljenih u njemačkim dvoranama. Pokrajčeva dvorana u beogradskom naselju Banjica, kapaciteta tek nešto više od 2000 gledatelja, nije bila do kraja ispunjena, premda je to bila prva utakmica Partizana u Europi ove sezone koju su igrali uz nazočnost gledatelja nakon odrađene kazne zbog prošlogodišnjih izgreda navijača. Inače, radi se o staroj dvorani izgrađenoj prije više od 50 godina, do danas tek dotjerivanoj kao kad se stara gospođa sredi za rijetki izlazak. Za vrijeme utakmice u njoj se u zraku miješaju mirisi staroga i novoga. Naime, tih godina prošlog stoljeća u sportskim se dvorana normalno moglo pušiti, a danas u dvorani bez ikakvog ustručavanja "pućkaju u vape". No vape i mirisi manji su problem od onoga što je uzvikivala "grobarska mladež". Dok se još skupina nije do kraja okupila, počeli su uzvici "srušili smo Vukovar", što je čak i civilizacijski napredak toga društva jer bar se otvoreno priznalo tko je devedesetih rušio Vukovar, koji je inače za Grobare "crno-beli grad". Dobili su od Grobara igrači NEXE-a i porciju pljuvački, najviše desno krilo Ibrahim Haseljić, a tijekom cijele utakmice i porciju uobičajenih uvreda. Zvuči groteskno kada Grobari viču igračima NEXE-a "ustaše" ili poručuju "nek umre ustaša", kad u redovima NEXE-a igraju čak četiri igrača iz Srbije (Radovanović, Pešić, Ognjen i Aleksandar Cenić) i jedan iz Crne Gore. Nismo primijetili, ali navodno se na nekom od njih uoči utakmice primijetilo na usnama kako tijekom zagrijavanja pjevuši "Da volim crno-bele", svojevrsni "You'll never walk alone" Partizanovih navijača, koja je ipak najviše proslavljena tijekom košarkaških utakmica "crno-bijelih". Samo za podsjećanje, "Da volim crno-bele" pjesma je nastala na glazbu pjesme "Dok palme njišu grane" hrvatskog skladatelja Đele Jusića.
- Ovdje sam osvajao trofeje, igrao Ligu prvaka, i to je sigurno bio emotivno težak meč za mene - priznao je nakon utakmice Mihailo Radovanović, bivši vratar Partizana, koji već osmu sezonu brani boje NEXE-a.
Nismo isti
I živi već osmu godinu u Našicama sa svojom obitelji bez ikakvih problema i krivih pogleda. Kao uostalom i njegova tri suigrača i sunarodnjaka, kao uostalom i oko 30 tisuća građana Srbije kojima je ove godine izdana radna dozvola u Hrvatskoj. I to zaboravljaju razni naši domaći "dušebrižnici" koji u sadašnjoj društvenoj atmosferi vide isključivo porast ekstremizma, naginanje u krajnje desno te guraju u narativ neki imaginarni strah i mogući povratak u "lošu '41".
Da je realnost drukčija, vidjeli bi, ako bi ti isti željeli vidijeti, možda da su nazočili prvoj utakmici NEXE-a i Partizana u Našicama. Ni jednog uvredljivog povika prema igračima Partizana, ni jednog spominjanja i poziva na neka prošla vremena, što samo pokazuje da ipak - nismo isti. U Našicama je bilo sasvim suprotno od onoga kakvim se pokazao (manji) dio navijača Partizana iz čijih usta smo čuli nešto potpuno nespojivo. U jednom trenutku uzvikuju “Živjela Kraljevina Srbija”, pa potom pjevaju partizansku “Bella ciao”; a ovi drugi su, koliko znamo iz povijesti, upravo zabranili ovima prvima povratak u tadašnju zemlju. Očekivali smo od Grobara da će se više baviti dnevnom politikom. Da im je sadašnjost ipak važnija od prošlosti. Jer sadašnjost Srbije događa se na ulicama, u blokadama, šatorima... S jedne strane imamo luksuzni Beograd na vodi, a s druge Beograd na ulici. Zato smo i od Grobara očekivali da će se, kako bi rekao Ilija Ćvorović u Balkanskom špijunu, “setiti” svojih sadašnjih vlastodržaca zbog kojih danas ne žive kao normalniji dio Europe. Izuzev ekipe iz luksuznih stanova u Beogradu na vodi, žive puno lošije i od nas iz najbližeg susjedstva iz rubnog dijela Europske unije. Zato smo čuli skandiranje izvjesnom Milošu. Nije nam nitko od domaćina sto posto potvrdio, ali navodno se radi o nekim likovima nastradalim u uličnim obračunima, pa i po tome Beograd i Srbija podsjećaju na devedesete godine prošlog stoljeća.
