U srijedu su odigrane prve utakmice na 27. Svjetskom prvenstvu rukometašica, koje zajedničkim snagama organiziraju Nizozemska i Njemačka. Dan poslije, ovog četvrtka, u akciju kreće i Hrvatska, koja je deveti put na globalnoj smotri.

Znamo da smo za ovu dobili pozivnicu od IHF-a, znamo da smo stigli znatno oslabljeni i pomlađeni, ali nastup na Svjetskom prvenstvu trebao bi biti najveći mogući motiv za izabranice Ivice Obrvana. Čak sedam od 18 njih koje su dobile izbornikovo povjerenje nikad nije igralo na SP-u, nema previše onih s međunarodnom reprezentativnim iskustvom, ali što je, tu je, treba se potruditi, dati sve od sebe, pa vidjeti na kraju za što je to bilo dostatno.

Znalo se i prije dolaska u Rotterdam da je naša selekcija znatno oslabljena, posebno na poziciji kružne napadačice, a uz ozlijeđenu kapetanicu Katarinu Ježić na popisu nema Ane Debelić i Mije Brkić. Na listi odsutnih još su Petra Marinović, Klara Birtić, Josipa Mamić i Kala Kosovac. Nekih nema još otprije, primjera radi, od one selekcije koja je prije pet godina uzela jedinu medalju u povijesti ženskog hrvatskog reprezentativnog rukometa u kadru su ostale samo četiri igračice (Lucija Bešen, Dejana Milosavljević, Andrea Šimara i Kristina Prkačin), a upravo su one i najiskusnije, s najviše nastupa, sve odreda imaju ih više od 50. Na Obrvanovu popisu još su Lea Zetović, Katja Vuković, Tina Barišić, Tena Petika, Katarina Pavlović, Hannah Vuljak, Iva Bule, Iva Zrilić, Ana Malec, Lara Bulić, Lana Jurina, Sara Šenvald, Veronika Babara i Ema Balaško.

Pripreme su bile kratke, za posljednje uigravanje poslužile su dvije utakmice Croatia Cupa, gdje se nismo proslavili (izgubili od Senegala i Poljske), ali sada se treba fokusirati na tri utakmice u skupini A. Prva na programu u rotterdamskoj Ahoy Areni je od 18 sati, Hrvatska protiv Rumunjske (u 20.30 sastaju se još Danska i Japan). Zahtjevno otvaranje protiv selekcije koja je na posljednjoj svjetskoj smotri bila 12., dva mjesta ispred nas, a na lanjskom Euru završila je 11. (mi tek 19.). Prije deset godina Rumunjke su uzele svjetsku broncu, nakon toga su potonule u prosječnost, iz koje se žele izdići. Imaju trenutno jednu od najjačih klupskih liga, kroz koju stasavaju i reprezentativke. Ove aktualne su u dobroj formi, što su potvrdile preko vikenda, kada su ostvarile tri pobjede (Portugal, Češka, Austrija) kod kuće na Trofeju Karpata.

- Imamo dosta mladih igračica, bez iskustva igranja na velikim natjecanjima. Želimo pokazati dobru igru na Prvenstvu, koje otvaramo protiv kvalitetnih suparnica, koje dobro poznajemo. Imaju dobar miks iskustva i mladosti, ali vjerujem da ćemo na premijeri biti konkurentne - priželjkuje Dejana Milosavljević, kapetanica naše reprezentacije, koja klupski kruh zarađuje trenutno baš u Rumunjskoj (Dunarea Braila).

Inače, posljednje okršaje s Rumunjskom imali smo u kvalifikacijama za posljednji Euro. U oba dvoboja Rumunjke su slavile (26:24, 25:23) nakon neizvjesnih dva puta po 60 minuta. Valjda će i ovih roterdamskih ponuditi izjednačenost, samim time i nadu da možda možemo biti među tri selekcije koje će u drugu grupnu fazu SP-a.