Domagoj Nedić i Tomislav Babić s nasljednicima
Tomislav i Domagoj rođeni isti dan, u najdražem dresu sanjaju nastup u Europi, a s tribina ih gledaju - djeca
Suradnik na doktorskim studijima na osječkom sveučilištu i odvjetnik predvode rukometaše Osijeka
Rođeni su istog dana - 7. rujna 1994. Tomislav Babić i Domagoj Nedić predvodnici su sadašnje generacije rukometaša Osijeka, koja će nakon 20 godina u petak zaigrati na Final Fouru Kupa Hrvatske, a u slučaju pobjede nad Dugim Selom i plasmana u finale osječki će rukometni klub nakon 17 godina izići na europsku scenu.
Mogući nastup u Europi intrigira ih i zbog nastavka karijere. Obojica gotovo istim riječima izgovaraju "ostavimo to za kraj sezone". Želja u obojice za igranjem u dresu RK Osijek i dalje postoji, no godine čine svoje. Koljena sve teže podnose. Uostalom, u rukometu su više od 20 godina. Ostavilo je to traga.
- Pa ja cijelu sezonu igram bez prednjih križnih ligamenata. Već su mi liječnici rekli kako previše riskiram. Usto, supruga i ja u lipnju čekamo drugo dijete. Znate kako je, ne odlučujem o takvim stvarima samo ja - rekao je Domagoj Nedić, srednji vanjski Osijeka koji je u dresu vinkovačke Spačve doživio nastup u Europi. Bilo je to prije pet godina protiv sjevernomakedonskog Metalurga. Babić, inače pivot, s druge strane sa svojim nekadašnjim klubovima, Spačvom, Đakovom i Valpovkom, koju su zajedno iz Druge uveli u Prvu ligu, još nije doživio euroscenu, pa mu je to velika motivacija uoči polufinalnog ogleda s Dugim Selom.
Portugal kao inspiracija
Počeli su igrati rukomet negdje u vrijeme velikog uspona hrvatskog rukometa. Nedić nešto prije, a Babić nakon hrvatskog osvajanja naslova prvaka svijeta 2003. godine. Naslov svjetskih i poslije olimpijskih prvaka bio je velika inspiracija tadašnjim generacijama mladih rukometaša. Imao je Babić istovremeno vrlo perspektivnu još jednu sportsku karijeru. Trenirao je, naime, karate. Bio je član Karate kluba Esseker.
- U mlađim uzrastima bio sam dvaput drugi u državi, čak i karate državni reprezentativac u borbama. Sjećam se da sam dobio istovremeno poziv za nastup na Mediteranskom prvenstvu u karateu i u rukometu, i tada sam se morao odlučiti.
Presudio je rukomet. Bila je to vrlo darovita generacija, koja je na državnoj razini u mlađekadetskim i kadetskim uzrastima osvojila jednom drugo i dva puta treće mjesto. Niz je njih u to vrijeme dobivao pozive za mlađe reprezentativne uzraste. Babić i Nedić bili su dijelom hrvatske kadetske reprezentacije, a uz njih su iz Osijeka pozive dobivali i današnji rumunjski reprezentativac Ante Kuduz, zatim Dino Vukušić, Vlatko Ranogajec i Kristijan Eskeričić, koji se priključio osječkoj ekipi iz Đakova. Premda su već trenirali rukomet, obojica se ne sjećaju posljednjeg Final Foura i nastupa u finalu Kupa rukometaša Osijeka. Bilo je to prije 20 godina.
- Gdje je to igrano? U Zrinjevcu - pita nas jedan od njih, pa se malo iznenade kada čuju da se završnica Kupa igrala u dvorani Jug. Čuli su priče s toga finala i nastupa Osijeka u Europi. Uostalom, suigrači su im bili Krešo Tomas, Marin Jurić, Vedran Abramović, igrači iz toga vremena, a njihovi treneri bili su i tadašnji igrači Igor Bojić, Dag Kovačević i tadašnji kapetan Hrvoje Privšek. Priva im je uz Krešu Modrića i Vedrana Ćurka, koji ih je vodio i u kadetskoj reprezentaiji Hrvatske, bio trener u mlađim uzrastima. Danas hvale rad sadašnjeg trenera Frane Veraje, koji je upravo nakon plasmana u finale Kupa i stigao u osječke redove iz Metkovića.
- Zvuči kao floskula, ali doista smo kao obitelj. Nije samo Veraja za to zaslužan nego i kompletan stožer, naš fizioterapeut Antonio Anić, kondicijski trener Borna Wertag. Složio se tu odličan spoj nas starijih i ovih mlađih, koji su izvanredni i na koje sam ponosan. Drago mi je što dobivaju priliku i što je koriste jer i svi mi smo nekada bili mladi igrači i znamo koliko to znači - pričao je Babić.
Mladi igrači, ali još uvijek i mladi trener imaju pomoć od starijih igrača.
- Frani je trebala jedna sezona da snimi koliko tko vrijedi i može. Nakon što smo ušli s Osijekom u Premijer ligu, Baban i ja otišli smo u Valpovku, s kojom smo iz Druge ušli u Prvu ligu. Zvao nas je Frano nekoliko puta dok nismo pristali. Dosta s nama danas razgovara, posluša nas, ali, naravno, na kraju on donese odluku. Uostalom, na rezultatima se vidi kvaliteta rada i da u momčadi vlada dobra atmosfera - rekao je Nedić, a Babić dodao:
- Ovo bi bio klupski uspjeh i da su u klubu neki ozbiljni novci, a ne da igramo s jednim od najmanjih proračuna lige. Usporedite samo nas i Sesvete, klub koji posljednjih godina jako ulaže i koji je igrao Europsku ligu. A mi smo ih pobijedili u osmini finala Kupa.
U petak u polufinalu igraju protiv Dugog Sela. Prva reakcija bila je - idealan ždrijeb. No nije to tako. I tamo se ulaže i imaju ambicije.
- Bila je reakcija da je to dobar ždrijeb jer ih možemo proći. Što da smo izvukli Zagreb? Oni su uvjerljivo prvi u Prvoj ligi, ulaze sljedeće godine u Premijer ligu, okupili su niz odličnih igrača. Vratili su Antu Kaleba, nekad najboljeg kadeta Europe, koji je igrao po Njemačkoj. Vratili su i Dorijana Markušića, koji je imao jako dobru minutažu u NEXE-u. Niz je tu igrača iz Premijer lige poput Buvinića, Ćurića. Zaslužuju svaki respekt i nitko ih nimalo ne podcjenjuje. Iznimno ih poštujemo, ali smatramo da ih možemo proći - procijenio je Babić.
Vrijednost sporta i života
Donedavno je Dugo Selo vodio Andrija Nikolić, koji se vratio na mjesto trenera Zagreba. Nedić ne smatra kako će ta promjena trenera negativno utjecati na suparnika. Nešto drugo smatra da bi moglo biti presudno i mala prevaga na stranu Osijeka.
- Mi smo ipak cijelu sezonu igrali Premijer ligu. Gotovo svaka utakmica bila nam je "na nož". Imali smo vrlo kvalitetne suparnike. Istina, Dugo Selo je prošetalo Prvom ligom, ali pitanje koliko su oni tijekom sezone dobili podražaj od svojih suparnika. Koliko su mogli kroz ligu dizati se za ovu razinu - pričao je Nedić, inače partner u odvjetničkom uredu.
Obojica, naime, imaju zapažene karijere izvan rukometa. Babić je kao magistar ekonomije suradnik na doktorskim studijima na osječkom sveučilištu. Premda mu to nije uža specijalnost, odvjetnik Nedić otkriva nam kako mu dolazi niz njegovih kolega rukometaša po savjet oko potpisivanja ugovora i mogućih sporova s klubom. Obojica su i obiteljski ljudi. Doživjeli su to da ih uz supruge i vlastita djeca gledaju s tribina. Babića sin Maro, a Nedića kći Emilija, koja će uskoro dobiti seku.
- To su vrijednosti ne samo sporta nego i života. Još su svi maleni, ali valjda će im ostati koja sekvenca u sjećanju. Volio bih jednoga dana da se bave sportom - zaključio je Tomislav Babić.
