Hrvatska rukometna reprezentacija u nedjelju će protiv Luksemburga (18 sati) zaključiti kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2026., a ta utakmica bila je povod da se "okrene broj" Alena Blaževića.

Našičanin, nekadašnji hrvatski reprezentativac i bivši igrač NEXE-a, slovenskih Gorenja i Cimosa, španjolske Guadalajare, mađarskog Pick Szegeda i rumunjske Constante, prije dvije godine matični RK NEXE, a nakon povratka u njegove redove 2021. godine, zamijenio je luksemburškim Kaerjengom, s kojim je prošle sezone, kako navodi EHF stranica, igrao u Europskom kupu. Premda specijalist u obrani, u statistici mu piše kako je u Europi postigao dva pogotka.

Gdje je danas popularni Ćiro?

- Evo me još u Luksemburgu. I zamisli, još uvijek igram rukomet - javio nam se odlično raspoložen, objašnjavajući kako je uopće došlo do njegova odlaska iz Našica u Luksemburg, koji nikako ne povezujemo s rukometom.

Ustupljeno

- Razmišljao sam da ću karijeru zaključiti u NEXE-u. Imao sam želju još igrati, ali objektivno, zbog problema s ramenom, bilo je to sve teže na vrhunskoj razini. Stigla je ponuda iz Luksemburga. Ispunili su mi sve moje zahtjeve. Prije svega supruzi su pronašli posao, a meni su uz igranje rukometa dali i vođenje selekcije mlađih uzrasta, jer mi je želja baviti se trenerskim poslom, pa sam bio trener njihove muške i ženske U17 ekipe. U ovom trenutku nisam trener. Dobio sam posao izvan rukometa kod gazde bivšeg kluba, pa je trenutno trenerska karijera na "stand-byu" sve dok ne završim igračku karijeru.

Drukčija sportska filozofija

Nije više član Kaerjenga, u koji je stigao iz NEXE-a.

- To je za luksemburške prilike bio dobar klub, ali se predsjednik, odnosno glavni sponzor, povukao. Već sam bio blizu odluke o završetku karijere kada su me dvojica kolega nagovorila da dođem u klub koji je baš u gradu Luxembourgu, da im dođem pomoći. Klub se zove Standard. Cilj im je bio ostati u ligu, a mi smo ušli u doigravanje, pa su mi ponudili ugovor na još dvije godine.

Premda je rukometna utakmica Hrvatske i Luksemburga povod ovoga razgovora, o toj utakmici ne treba previše trošiti riječi jer je jasno kako je naša reprezentacija apsolutni favorit. No kakav je uopće rukomet i sport u Luksemburgu?

- Ovdje je potpuno drukčija sportska filozofija. Sve je bazirano na rekreativnom sportu. U klubovima smo gotovo svi poluamateri ili amateri, pa uz igranje rukometa gotovo svi imaju dodatne poslove, ili se školuju ili studiraju. Svi klubovi su na leđima totalnih entuzijasta, kao i kod bivšeg kluba. U mom sadašnjem klubu imamo predsjednicu, stariju ženu, nekadašnju rukometašicu. Zanimljivo, posljednju utakmicu odigrala je kada je imala 63 godine! Slabo se prati rukomet. Malo je gledatelja na utakmicama. Nešto više ih ima na nogometu i košarci. Ima li rukometa na televiziji? Na njihovu RTL-u prenosi se rukomet, čak i klupski, ali, iskreno, slabo gledam televiziju. Ja sam više, zbog sina, godinama u fazi Pokemona ili Psića u ophodnji.

Kakav je život u Luksemburgu?

- Odličan. Snašli smo se. Sviđaju mi se baš ti vrhunski uvjeti i sređenost infrastrukture za bavljenje rekreativnim sportom. U svakom manjem mjestu ima bazen, uređena su igrališta i, ono što je meni bilo iznenađenje, kafići i restorani su puni. Vode dosta intenzivan život. Ne svodi se sve isključivo na posao, kao u većini zemalja zapadne Europe. Živimo u mjestu veličine Našica desetak kilometara od glavnog grada. Supruga radi kao menadžerica u jednom restoranu. Sin mi je išao u francuski vrtić, pa je naučio francuski. Krenuo je u školu i već jako dobro govori luksemburški. I ja ga učim, dosta sam ga pohvatao. Uostalom, smatram da onaj tko se namjerava baviti trenerskim poslom mora naučiti jezike.

Ima li uopće život u Luksemburgu nedostataka?

- Najvećim nedostatkom smatram cijene stanova. I najmovi stanova su prilično skupi. To je nemoguće koliko košta.

Sigurdsson ostavio
odličan dojam

Bio je domaćin našim rukometnim reprezentativcima kada su prošle jeseni gostovali u prvoj utakmici kvalifikacija za Eurpsko prvenstvo.

- Naravno, bio sam na utakmici. Hotel u kojem su bili smješteni je na jedno dva kilometara od mene, pa sam ih ugostio u restoranu koji drži jedan moj znanac. Sve sadašnje reprezentativce jako dobro poznajem, iz NEXE-a, Zagreba, hrvatske lige ili reprezentacije. Primjerice, s Mariom Šoštarićem nekoliko godina igrao sam u Pick Szegedu. Tada sam, kad je reprezentacija igrala u Luksemburgu, upoznao izbornika.

I kakav je na njega dojam ostavio Dagur Sigurdsson?

- Odličan. Iskreno, nakon nekoliko lošijih rezultata zagovarao sam da za izbornika dođe neki stranac koji će biti malo opušteniji od naših trenera, koji itekako dobro znaju kakav je pritisak voditi rukometnu reprezentaciju. Trebalo je i njemu vremena u početku, ali mislim da su i on i igrači poslije odlično reagirali, što se vidi na rezultatu na Svjetskom prvenstvu. Pokazalo se da je odluka da bude imenovan izbornikom bila dobra. Mislim da smo na dobrom putu.

U Luksemburgu je pratio Svjetsko prvenstvo i put Hrvatske prema srebru.

- Ima tu jedan sportski kafić, koji se zove Caffe de sport, u kojem pratimo sve utakmice i navijamo. Dolazi tamo dosta ljudi iz Hrvatske i ostalih susjednih nam zemalja. Kako sam ja to doživio? Meni je sve to bilo veliko iznenađenje. Trebao nam je jedan tako dobar rezultat. Prvenstveno da djecu ponovno zainteresiramo za rukomet.

Kao rođeni Našičanin naravno prati i NEXE. Bio je i dio momčadi koja je prije tri godine igrala Final Four Europske lige.

- Moram jednu stvar naglasiti: kao Našičanin jako sam ponosan na Rukometni klub NEXE i što sam bio dio toga kluba. Zato mogu pretpostaviti kako je bilo veliko razočaranje jesenas, kada nisu uspjeli proći skupinu Europske lige. Odlučili su tada krenuti u nekom drugom smjeru, bilo je dosta promjena u momčadi i to se vidjelo. Iskreno, nije to u prvom dijelu sezone dobro izgledalo. Napad još kako-tako, ali obranu je trebalo posložiti. Gledao sam nedavno ovu utakmicu kada su odigrali neriješeno sa Zagrebom i u tom susretu mi je već sve bolje izgledalo, ali za neke zaključke i je li sve već posloženo, volio bih pogledati bar još preostale dvije utakmice sa Zagrebom u doigravanju. Najiskrenije, volio bih da Kreha Ivanković na kraju uspije. Sviđao mi se kao trener još dok je vodio Dubravu. Volim trenere koji dosta analiziraju i pripremaju svaku utakmicu, a takav je on po svemu onome što čujem - zaključio je Blažević, koji je dolazak kući u Hrvatsku najavio negdje za kraj kolovoza ili početak rujna. n