Hrvatska rukometna reprezentacija danas (srijeda) od 18 sati igra s Češkom u Brnu. Riječ je o susretu kvalifikacija za Euro 2026. godine.

To je ujedno prva akcija Hrvatske nakon finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu početkom veljače protiv Danske. S obzirom na klupske obveze naši su se rukometaši izborniku Daguru Sigurdssonu odazivali u fazama. Neki su došli na okupljanje u Zagreb, neki izravno u Brno, a posljednji je stigao Halil Jaganjac. Povratnik u redove hrvatske rukometne reprezentacije u nedjelju je za svoj Rhein Neckar Lowen odigrao susret Bundeslige u Kielu. Momčad Domagoja Duvnjaka slavila je protiv Jaganjčevih 29:24. Odmah nakon utakmice, kada se trebao zaputiti prema taboru Hrvatske u Češkoj, Jaganjca je dočekalo neugodno iznenađenje. Štrajk pilota i kompletnog zrakoplovnog osoblja u Njemačkoj.

Vlakom preko Beča

- Umjesto avionom morao sam prema Brnu krenuti vlakom preko Beča, pa je to dosta potrajalo. Stigao sam u hotel u Brnu u ponedjeljak, već je bilo kasno navečer - započeo je 27-godišnji lijevi vanjski, Riječanin koji je stasao u Slavoniji, u redovima NEXE-a.

Je li možda s njim u vlaku putovao i češki vratar Tomaš Mrkva, inače član Kiela?

- Nisam ga pitao kako namjerava do Brna, ali, koliko znam, Česi su se prvo okupili u Pragu.

Jaganjac je posljednju utakmicu za Hrvatsku odigrao 12. listopada 2022. u Varaždinu, protiv Grčke u kvalifikacijama za Euro 2024. Pobijedili smo 33:25, a Jaganjac je postigao dva pogotka. Nakon toga počela je njegova kalvarija.

- Nakon odlaska iz NEXE-a u Njemačku dobro sam počeo. I onda... Krajem te, 2022. kod Erlangena sam se bacio za jednom loptom, ali je to isto učinio i suparnički igrač, koji mi je sletio na rame svom težinom. Rame je iskočilo, potrgali su mi se svi ligamenti i tetive. Da bi stvar bila gora, bilo je to u šuterskom ramenu. Otišao sam na operaciju i vratio se krajem ljeta sljedeće godine. Trenirao sam s momčadi, ali me rame i dalje boljelo. Onda mi je krajem 2023. pukla jagodična kost, pa sam morao i to operirati, a sve to vrijeme sam išao na pretrage i obilazio liječnike zbog ramena. U međuvremenu sam saznao da mi je oštećena tetiva bicepsa i još neke stvari, pa sam morao na novu operaciju ramena i na novu rehabilitaciju.

Zato je u ovom trenutku najlogičnije pitanje: Kako zdravlje?

- Dobro s obzirom na to kako je bilo. Prije sedam-osam mjeseci razmišljao sam o najgorem, o prestanku igranja rukometa. Ma u jednom trenutku nije bilo uopće pitanje hoću li igrati rukomet, nego hoću li moći baciti loptu. S ovakvim ozljedama ramena i rekreativci se znaju prestati baviti sportom. Zato moram biti sretan što i danas igram, a po reakciji doktora vidim kako su i oni zadovoljni u kakvom je sve to danas stanju. Nije ni blizu idealnoga, osjećam bol. Ona je jača kod šutiranja, kod naglih i eksplozivnih reakcija ili kod kontakata na rame. Sretan sam što igram na ovakvoj, vrhunskoj razini, igram obranu, a u napadu me koriste kako bih istrčao polukontre.

Može li se ikada stanje popraviti, vratiti u normalu?

- Nada u oporavak i poboljšanje postoji. Treba jako puno strpljenja i rada. Ono što me čeka do kraja karijere rad je na tom ramenu, svaki dan, kako bi se stanje popravilo ili bar da ne ode na gore. Vjerujte, nakon svega doživljenoga, tek sada shvaćam kad netko kaže zdravlje je najvažnije.

Od šutera do braniča

S obzirom na to da trenutno više igraš fazu obrane i na trenutnu situaciju, možemo li očekivati da jednoga dana postaneš specijalist za obranu?

- To je sigurno opcija. Ako ne mogu dati doprinos šutom izvana, onda sigurno ostaje opcija igranja samo obrane. Naravno, sebe vidim kao igrača u oba smjera. Još uvijek želim igrati napad i kad god mogu, ja ga i igram, ali neće mi biti problem i ako u jednom trenutku karijere zaključimo da postanem samo obrambeni igrač.

U cijeloj situaciji iznimno korektnim su se pokazali u Rhein Neckar Lowenu, te su Halilu ponudili ugovor. Do sada je tamo bio na posudbi kao član poljskog Kielcea, od sada je potpuno član "lavova" iz Mannheima.

- Imali su me priliku upoznati i znaju što od mene mogu dobiti. Ono što traže od igrača, da on bude "kompletan proizvod". Iznimno cijene radnu etiku, a kod mene su očito to prepoznali za sve ovo vrijeme trajanja oporavka, pa su se mogli uvjeriti koliko ulažem u sebe i koliko radim kako bih se vratio. Usto, velika je stvar što me od sljedeće sezone novi trener Maik Machulla vidi u svojim kombinacijama i planovima, pa je i to razlog moga potpisa ugovora.

Iznimno korektnim se pokazao do sada i izbornik Hrvatske Dagur Sigurdsson. Za posljednje Svjetsko prvenstvo stavio ga je na širi popis kandidata.

- Tek sam se vraćao u igru, kad se reprezentacija okupila za SP, odigrao sam samo dvije utakmice i, iskreno, da to nije napravio, ne bi uopće bilo nikakve ljutnje niti bi bilo nezasluženo. Međutim, Sigurdsson je, osim što je dobar trener, i veliki gospodin. Stavio me je na popis da mi pokaže kako u budućnosti računa na mene. To mi je puno značilo jer sam u tom trenutku bio u stvarno teškoj situaciji. I kad me uvrstio na taj širi popis, bio je vjerojatno i sam svjestan da su gotovo nikakve šanse da ću biti spreman. Ja sam bio sretan što me uopće ima u vidu.

Kakvi su Sigurdssonovi planovi s tobom?

- Kako sam se kasno priključio, nije baš bilo vremena za neke treninge i uigravanje. Ono što mogu naslutiti jest da me vidi u obrani na trojci i četvorci, možda i na dvojci, koju mogu pokriti, a u napadu vidjet ćemo kakvi su mu planovi, koliko mogu pridonijeti, hoće li me koristiti samo u tranziciji ili možda više. Vidjet ćemo koliko u ovom trenutku uopće računa na mene. Ma, iskreno, u ovom trenutku, s obzirom na stanje u kakvom sam bio, igrati za Hrvatsku i pet minuta veliko je kao planina.

Društvo iz NEXE-a

Vratio se u reprezentaciju, a tamo su ga dočekali bivši suigrači iz NEXE-a Marin Jelinić, Dominik Kuzmanović, Marin Šipić i Luka Moslavac.

- Nije to slučajno da nas je toliki broj prošao kroz sustav NEXE-a i poslije igra u reprezentaciji i u najjačim rukometnim ligama. Svi smo prošli vrlo sličan put. Svi smo mi došli kao perspektivni igrači i mislim da je NEXE odličan klub za svakog mladog igrača koji je spreman raditi, truditi se i željan je napredovati. Igrali smo godinama Europsku ligu i tako sazrijevali do onoga što smo danas. Kakve je samo razine dosegnuo Kuzmanović. Jelinić igra u klubu u Ligi prvaka. Šipić je najbolji strijelac Europske lige. Moslavac je također već kroz NEXE zaslužio poziv u reprezentaciju, kao i Tin Lučin, s kojim nisam igrao u NEXE-u, ali sam bio s njim u generaciji u Rukometnom klubu Kozala, kada smo osvajali mlađekadetsko i kadetsko prvenstvo Hrvatske.

I to je zanimljivo. U mlađim uzrastima riječke Kozale igrala su danas tri hrvatska reprezentativaca. Uz Lučina i Jaganjca i Filip Glavaš.

- Fićo je generaciju ispred nas, 1996./97. godište, ali smo znali kao mlađi igrači igrati i s njima. Ja bih spomenuo još jednoga iz Kozale, koji je još stariji i igrao je u reprezentaciji, a to je Vlado Matanović. Danas je u Sloveniji. Mogu i ovdje povući paralelu s NEXE-om. Imati toliki broj igrača u reprezentaciji koji su prošli mlađe uzraste Kozale, ništa to nije slučajno. Uostalom, u riječkom rukometu i riječkom sportu općenito dobro znaju što znači RK Kozala i kako se tamo kvalitetno radilo i radi s mlađim uzrastima.

Danas Hrvatska igra protiv Češke, koja je igrala dobar rukomet na SP-u. Jedini su se uz nas uspjeli izvući protiv Danske s manje od deset razlike. Bilo je 28:22.

- Česi znaju igrati jako dobar rukomet. Spomenuli ste Mrkvu, koji je vrhunski vratar, ali imaju oni još odličnih individualaca. Mogu ti napraviti jako velike probleme, posebice ako ih slučajno podcijeniš. Mi igramo u oslabljenom sastavu, falit će nam posebno Marta i Zvone (Martinović i Srna, nap. a.), dva nama bitna igrača. Usto, Česi mogu biti jako nezgodni u prvoj utakmici koju igraju kod kuće. Pred svojim navijačima mogu biti sigurno 30 posto bolji.

Koliko je onda Hrvatska bolja u punoj Areni Zagreb, kakva će biti u nedjelju u uzvratu protiv Čeha? Nije osjetio atmosferu tijekom Svjetskog prvenstva, osjetit će je sada. Kako je uopće bilo pratiti Svjetsko prvenstvo daleko od terena i suigrača?

- Meni je to sve puno gore i intenzivnije negoli kada sam na terenu. Puno se više živciram. Vrlo emotivno sam prolazio sve utakmice. Valjda i zato što se nije previše od nas očekivalo, a posebice nakon što smo izgubili od Egipta. Osvojiti drugo mjesto u svijetu velika je stvar za naš rukomet, koliko je samo, čujem, u našim klubovima porastao broj članova u mlađim uzrastima.

Negdje uoči posljednjeg SP-a na društvenim mrežama kružio je video gdje igrači Rhein Neckar Lowena prognoziraju tko će biti svjetski prvak. Jaganjac je tada kao iz topa ispalio - Hrvatska.

- Uvijek ću reći da je za mene Hrvatska najveća reprezentacija. Mi smo Hrvatska i tako se uvijek trebamo postaviti - zaključio je uvijek iznimno rječit Halil Jaganjac.