Nije mogao zamisliti da će sve ovako završiti. Pogotovo nakon što se ozlijedio u utakmici s Argentinom. Domagoj Duvnjak ipak se vratio, dao svoj doprinos na putu Hrvatske do finala Svjetskog prvenstva u kojem smo poraženi od Danske pa se Duvnjak od hrvatskog dresa oprašta sa srebrom oko vrata, ali kao rekorder po broju nastupa i po broju postignutih pogodaka u najdražem dresu.

Krenuo je Duvnjak sa zahvalama.

- Veliko hvala dečkima, stručnom stožeru, treneru, navijačima na ovom predivnom prvenstvu. Želim zahvaliti roditeljima, obitelji, djeci, sestri, rodbini, prijateljima, svim trenerima koji su me vodili, predivnoj generaciji koji su me naučili što znači nositi ovaj dres. Ovo je najljepši dres, ali ga je teško nositi. Ovo je bio dug put. Odlazim ponosan.

Uputio je i posebnu zahvalu.

- Hvala onima što su dali život za ovu državu, jer da njih nije bilo ne bih mogao 20 godina predstavljati ovu državu. Reprezentacija je u dobrim rukama, ovo je mali koračić koji nas čeka u budućnosti.

Čestitao je Dancima na naslovu.

- Velliko hvala Dancima. Odmaknuli su mi se pa sam zabio zadnji gol. Žao mi je što Igora nisam pozvao pa da zajedno zabijemo gol. Bio je ovo jako dug put. Prvu utakmicu za Hrvatsku odigrao sam 2006. znači 19 godina. Dao sam cijeloga sebe za ovu reprezentaciju za ovaj dres i odlazim ponosan.

Osvojio je devet medalja za Hrvatsku. Na što je najponosniji?

- Najponosniji sam da kada bilo koga da sretnem od bilo kojeg suigrača bilo kojeg moga trenera, sa svima mogu sjesti i popiti kavu. To je bit sporta i bit života. Predivne suigrače sam imao, predivne trenere, puno toga su me naučili, ali život ide dalje. Rukomet nije Domagoj Duvnjak. Hrvatska reprezentacija je pokazala da smo se vratili. Bio je ovo jako težak turnir. Izgubimo od Egipta, trebaš dobiti Island dobijemo. Pa Sloveniju nakon 0:5. Pa Mađarsku, pa Francusku. Veselim se vratiti se u domovinu. Jedva čekam. Za puno mojih suigrača ovo će biti prvi doček. Vjerujem da će dečki uživati. Ova medalja ide navijačima koji su nas gurali jer bez njih ne bi mogli doći ovdje.

Što je bilo presudno na ovom Svjetskom prvenstvu.

- Nema prijelomnih trenutaka, ali igrali smo doma. To je privilegija. Trenutak kada smo došli do zida bilo je prije Islanda. Ta utakmica je bila nevjerojatna. Island je do tada igrao fenomenalan rukomet, a mi smo ih pobijedili lagano. To je bio presudni trenutak. Tu smo vidjeli da možemo. Protiv Mađarske drago mi je da su dečki vidjeli da nema odustajanja. I protiv Danske ste vidjeli kako nisu odustali.

Odlazi kao kapetan s najviše nastupa u povijesti Hrvatske i kao najveći strijelac.

- Kao mali dječak iz Đakova nisam ovo mogao zamisliti. Privilegija, čast i odgovornost mi je svaki put kada sam čuo Lijepu našu. Bio sam svakakav, ali srce je uvijek prevagnulo. Na sve utakmice od prve do zadnje sam preponosan, zaključio je velikan slavonskog i hrvatskog sporta.