Tin Kužesnimio: TOMISLAV JONJIĆ/RK BJELIN SPAČVA

Tin Kuže

TOMISLAV JONJIĆ/RK BJELIN SPAČVA
12.12.2024., 06:30
OSJEČANIN NA RADU U VINKOVCIMA:

Tin Kuže (nije) isti ćaća: U rukometu nema baš puno sličnosti između tate i mene

Osječanin u redovima vinkovačkog premijerligaša igra sjajno i trenutno je četvrti strijelac i asistent Premijer lige

Vrijeme radnje negdje proljeće 2003. Mjesto, naravno, kultni Time-out na Zrinjevcu. Rukometaši Osijeka pod vodstvom Ive Duvnjaka uspješno su odrađivali povratničku sezonu u Prvoj hrvatskoj ligi i već su se kovali ambiciozniji planovi za sljedeću sezonu. U njih se svakako uklapao i povratak Domagoja Kužea u klub.

Jedan od najboljih osječkih rukometaša u povijesti nakon nekoliko godina igranja u tada vrlo solidnoj talijanskoj ligi odlučio se vratiti kući, a kao jedan od razloga povratka naveo nam je kćer Doru i dvije godine mlađeg, tada jednoipolgodišnjeg, sina Tina. Nešto više od 20 godina poslije Tin je, baš kao tada otac mu Domagoj, ispred našeg snimača, olovke i papira. Danas prvotimac i ove sezone najbolji strijelac i asistent RK Bjelin Spačve Vinkovci, koji je u prilici drugi put zaredom igrati u Ligi za prvaka.

Rukomet jedina opcija

Rođen je prije 23 godine u Osijeku premda je još u to vrijeme otac "pečalbario" u Italiji. Je li mu možda iz ove perspektive žao što tada nije rođen u Italiji, jer bi stekao mogućnost igranja za talijansku rukometnu reprezentaciju, koja se vraća na veliku scenu? Na predstojećem Svjetskom prvenstvu, kojem su domaćini Danska, Norveška i Hrvatska, igrat će u skupini upravo s Danskom te Alžirom i Tunisom.

- Da, zgodno bi bilo jer talijanski rukomet raste, ali sad baš da mi je zbog toga žao... Rodio sam se u Osijeku jer je mama u to vrijeme bila kod kuće, a koliko znam, mojima nikada nije bila opcija odgajati djecu u inozemstvu - kaže Tin, prvotimac RK Bjelin Spačve.

Rukometno je također odgojen u Osijeku. Počeo je trenirati već sa sedam godina, a prvi trener mu je bio Hrvoje Privšek, tatin prijatelj, još jedna institucija osječkog rukometa. Zbog tate zapravo nije ni bilo druge sportske opcije.

- Da, rukomet je bio jedini sport koji sam trenirao. Još kao mali sam trčkarao po terenu oko tate nakon treninga ili utakmice, tako da stvarno nikada nije ni bilo druge opcije.

Još u godinama dok je trenirao mogao je gledati tatu uživo kako igra rukomet. Jer Kuže stariji zaključio je karijeru zagazivši već u peto desetljeće života. Karijeru je okončao u Spačvi Vinkovci, u čijim redovima danas igra Kuže junior. Svi koji smo gledali obojicu teško ćemo pronaći bilo kakve dodirne točke i sličnosti. Naravno, govorimo o rukometnim sličnostima. Počevši od onoga da je tata ljevak i da je pokrivao pozicije desnog vanjskog i desnog krila, a sin dešnjak igra srednjeg vanjskog.

Domagoj Kuže sa sinom Tinom kad jejunior počeo igrati rukometUSTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Domagoj Kuže sa sinom Tinom kad je junior počeo igrati rukomet

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Možda je jedina sličnost da sam i ja znao igrati krilo, ali ono drugo, lijevo. I danas ga znam pokriti u momčadi kada nedostaje igrač. Ali, stvarno, svi nas pokušavaju uspoređivati i svi kažu da smo potpuno različiti tipovi igrača, s potpuno drukčijim stilovima. Isto nam je jedino prezime.

Tin je u Spačvu iz Osijeka stigao 2021. Posljednje dvije godine momčad doista postiže sjajne rezultate. Prošle sezone igrali su hrvatsku Ligu za prvaka, Final Four Kupa, kvalifikacije za Europsku ligu, zamalo se i plasirali u skupine. Ove godine u prilici su ponoviti nešto slično.

- Imamo dugo na okupu kostur momčadi. Jako se dobro slažemo u svlačionici, jako smo dobra klapa. Uglavnom smo mladi igrači, a imamo i nekolicinu starijih, koji drže svlačionicu, jako dobro kontroliraju naše mlade glave i pozitivno utječu na nas. Nismo dobro krenuli u sezonu. Nismo uopće bili svjesni koliko Europa zna izmoriti i pomalo skrenuti fokus, pa smo odmah na početku kiksali protiv Čakovca, tako da smo cijelu polusezonu morali nešto nadoknađivati. Dobra je stvar što smo rasli iz utakmice u utakmicu. Pobijedili smo i NEXE, protiv Gorice napravili svojevrsno čudo i sada smo u prilici u jednoj utakmici kod kuće ponovno se plasirati u Ligu za prvaka.

Valur, NEXE, Gorica...

Prije nego što se prisjetimo NEXE-a i Gorice, vratimo se na početak sezone i te dvije utakmice s islandskim Valurom. U prvoj utakmici poraženi su s devet razlike premda su na poluvremenu imali tri pogotka više. U uzvratu u Vinkovcima bilo je "plus osam" za Spačvu. Je li zbog toga ostao žal za propuštenim?

- Naravno. Igrati Europsku ligu i dolazak u Vinkovce nekih od najvećih europskih momčadi bili bi pravi spektakl. Neki će reći da nam je to bila prilika koja nam se pružila sada i više nikada, a mi smo uvjereni da će biti još prilika. Možda već sljedeće sezone.

Ove sezone svladali su jednu "europsku" momčad. Pobjeda u slavonskom derbiju nad NEXE-om odjeknula je hrvatskim rukometom.

- Prevarili smo ih. Odlučili smo igrati mirno, "sedam na šest", jer smo znali da s njima nema jurnjave. Ne može to nitko u Hrvatskoj osim Zagreba i donekle Sesveta. Posljednjih 20 minuta bio je pravi show. Takvo što u Vinkovcima još nisam doživio i stvarno je bilo predivno.

Osjećate li u gradu da vas publika prati? Uostalom, zaslužujete to, ne samo zbog rezultata ove i prošle sezone nego i zbog toga što ste konstanta u Premijer ligi. S iznimkom jedne sezone, članovi ste elite od 2012. godine.

- Publike je sve više. Protiv Valura bila je puna dvorana. Nakon toga se vratilo nekako u kolotečinu, ali je nekako sve opet krenulo nakon NEXE-a, pa iz utakmice u utakmicu imamo sve više publike. Odlično je bilo i protiv Gorice, kada smo stvarno napravili pothvat. Trebali smo pobijediti s devet razlike kako bismo bili bolji od njih u međusobnom omjeru, jer smo kod njih u gostima poraženi s osam razlike. Na kraju je bilo 14 razlike za nas, a do toga smo došli jer smo vjerovali od početka susreta.

Vjeruje da će u subotu od 19 sati u Vinkovcima biti publike i protiv Karlovca te da će zajedno proslaviti ulazak u Ligu za prvaka i pobjedom se oprostiti od 2024. godine.

- Već sam rekao da od prvoga kola i poraza od Čakovca na domaćem terenu cijelu polusezonu igramo pod nekakvim pritiskom da nešto moramo i da nemamo pravo na kiks. Tako ulazimo i u ovu utakmicu. Nema nikakvog opuštanja. Želimo biti maksimalni, pobijediti i na kraju proslaviti ulazak u Ligu za prvaka zajedno s našim navijačima.

KUŽEVI NA TERENU: Domagoj (lijevo) i Tin (bez majce)foto: TOMISLAV JONJIĆ/RK BJELIN SPAČVA

KUŽEVI NA TERENU: Domagoj (lijevo) i Tin (bez majce)

TOMISLAV JONJIĆ/RK BJELIN SPAČVA

Inozemni san

Znamo da igrači ne vole sebe isticati, pa smo osobnu statistiku ostavili za kraj razgovora. Kuže ove sezone igra sjajno, posebice u posljednje dvije utakmice, u kojima je imao dvoznamenkast učinak. Dubravi je prošle subote zabio 11, prije toga Gorici u već spomenutoj utakmici čak 13. S 98 pogodaka trenutno je četvrti strijelac lige, ali i četvrti asistent.

- Trebalo je proći malo vremena da se priviknem na Premijer ligu nakon dolaska iz Osijeka. Stekao sam i nekako iskustvo. Imam i veće ovlasti, pucam i sedmerce, pa je i to razloga da imam koji pogodak više. Ali, stvarno, ja sam samo jedan kotačić u momčadi. Imam svoje zadatke koje ispunjavam, kao što neki drugi ispunjavaju neke druge zadatke. Kamo bismo mi došli bez dečki koji odrađuju odličan posao u obrani, na čelu sa Sandrom Kolarom na golu.

Kolar je uz Kužea i Ninaja predstavnik "osječkog lobija" u vinkovačkoj svlačionici. Nekada ih je bilo još više, ali i danas svakodnevno bar šestorica- sedmorica stižu iz pravca Osijeka na trening u Vinkovce. Nekolicina prvotimaca Spačve studira u Osijeku. Može li se uopće iz Vinkovaca ostvariti veća rukometna karijera?

- Mislim da može, a to dokazuju i neki igrači koji su prije igrali u Spačvi, a danas su u inozemstvu, poput moga bivšeg suigrača Marka Vignjevića, koji je iz Spačve otišao u bundesligaša Minden. I meni je cilj ostvariti rukometnu karijeru, okušati se u jačim ligama u inozemstvu, zarađivati novac rukometom. Trenutno sam sve podredio tome. Upisao sam kineziologiju u Osijeku, nakon prve godine sam stao baš zbog rukometa, jer želim napredovati. Fakultetu se stignem vratiti. Mlad sam - zaključio je 23-godišnji Kuže. 

Drago mi je zbog Osijeka i mladih igrača

Tinov sadašnji i bivši klub, Bjelin Spačva i RK Osijek, trenutno nisu konkurenti, a neće vjerojatno ni biti do kraja sezone. Naime, Osječani su svrstani u Ligu A, Vinkovčani u Ligu B. Pobijedi li u subotu Karlovac, Bjelin Spačva igrat će u Ligi za prvaka, a Osijek sigurno u Ligi za ostanak. No Tin prati ono što se događa u bivšem klubu. Kao dijete RK-a Osijek zbog jedne stvari mu je jako drago.

- Ove sezone mi se čini kako su se stabilizirali. Drago mi je što je dosta mladih igrača iz Osijekove škole rukometa, koja je uvijek izbacivala dobre igrače. Bruno Vuković već neko vrijeme pruža dobre partije, a sada je protiv Zameta eksplodirao. Drago mi je i zbog malog Noe Kovačevića, posebno i zbog Marka Maganića. On je moj susjed s Bosutskoga. Brat mu je išao sa mnom u razred.