Razgovor s predsjednikom Hrvatskog gimnastičkog saveza Marijom Možnikom prekidali su njegove kolegice i kolege iz gimnastičkog svijeta.

Nakon završetka Europskog prvenstva primao je brojne čestitke za uspješnu organizaciju tog natjecanja, koje je na neki način bila Možnikova životna želja, a pretvorilo se u misiju otkad je prije šest godina postao predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza.

- Ovo je najveće natjecanje u više od 120 godina Hrvatskog gimnastičkog saveza. Meni je, osobno, san bio nastupati na europskom ilisSvjetskom prvenstvu u svojoj zemlji još dok sam bio aktivan gimnastičar. Kada sam nastupao na europskim i svjetskim prvenstvima, pa i na Svjetskom kupu u Osijeku, uvijek sam razmišljao kako bi bilo lijepo dovesti jednom Europsko prvenstvo u Hrvatsku, konkretno, u Zagreb, jer sam znao da Zagreb ima kapaciteta za organizaciju, od velike Arene do smještajnih kapaciteta. Kao aktivni sportaš nisam dočekao to natjecanje, ali kada sam stupio na funkciju predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza, 2020. godine, nakon početne borbe s kovidom, čim su se stvari stabilizirale, organizacija Europskog prvenstva postala je jedan od strateških ciljeva, i moj osobno i Hrvatskog gimnastičkog saveza. Samopouzdanje i potvrdu da se upustimo u kandidaturu dao nam je Svjetski kup u Osijeku. Odlučili smo se na taj korak, prvo smo razgovarali s Vladom Republike Hrvatske, Ministarstvom turizma i sporta, Gradom Zagrebom, uvjeriti se da s njihove strane imamo potporu za takav projekt. Kada smo vidjeli da nas oni podržavaju, krenuli smo u pripremu kandidature i kada smo došli s tom idejom pred Europsku gimnastičku federaciju, oni nisu puno dvojili jer su zbog DOBRO World Cupa u Osijeku znali da je Hrvatska odličan organizator gimnastičkih natjecanja. Početkom 2025. dobili smo to povjerenje. Cijeli postupak, rekao bih, traje otprilike dvije godine, a posljednjih šest mjeseci vrlo intenzivno i zato bih ovom prilikom još jednom zahvalio kompletnom organzacijskom odboru, svim volonterima, ljudima koji su sudjelovali u organizaciji. Imali smo brojnu i sjajnu ekipu, koja je sve ovo izvukla.

Samo pohvale

Što se najviše svidjelo svim sudionicima Europskog prvenstva? Posebno, kakve su reakcije čelnika europske i svjetske gimnastike?

- Bilo je ovo najveće europsko prvenstvo u sportskoj gimnastici uopće, s više od 630 sportaša iz 43 zemlje. Tako veliko europsko prvenstvo nije bilo nikada. Prvi put smo sportašima i njihovim trenerima dodjeljivali novčane nagrade. Dobili smo doista pohvale od svih sudionika s kojima sam razgovarao. Od sportaša, trenera, sudaca, vođa delegacija, predsjednika Saveza, predsjednika Svjetske gimnastičke federacije Watanabea, koji je bio ovdje, pa predsjednika Europske gimnastičke federacije. Bio nam je ovdje i predsjednik Azijske gimnastičke federacije. Dobili smo sve pohvale za cijelo natjecanje. Od dolaska i prihvata delegacija, transporta, smještaja, uvjeta dvorane za treninge do prehrane. Potrudili smo se da im ništa ne nedostaje. Posebno su oduševljeni kako smo složili Arenu. Uspjeli smo s pregrađivanjem dobiti kompaktnu dvoranu u kojoj je afmosfera bila odlična, gdje smo produkciju digli na višu razinu. Puno ekrana, puno rasvjete, dobar zvuk. Vjerujem da će to svima ostati u lijepom sjećanju. Iz Europske gimnastičke federacija rekli su da smo u posljednjih 20 i više godina među najboljim organizacijskim odborima. Uspjeli smo sve potencijalne probleme prevenirati.

Je li išta u Zagrebu moglo biti bolje?

- Znate kako se kaže nakon odrađene gimnastičke vježbe. Uvijek može bolje. Naravno da kada si unutra u organizaciji neke stvari vidiš i bolje i dublje. Za ovako velik događaj normalno je da postoje neke situacije koje moraš otkloniti, poput udara groma prvoga finalnoga dana, zbog čega je bio prekid prijenosa, pa samim tim i programa u dvorani. No, razgovarajući s ljudima izvana, te situacije koje smo rješavali nisu se osjetile prema van. Ovo je bilo ogromno iskustvo i da ponovno idemo u to, teško da bih išta mijenjao.

Prvi put dva zlata

Izazov je također bio organizirati veliko natjecanje u kolovozu, kada su ljudi na godišnjem odmoru.

- Zbog toga nismo znali što možemo očekivati. Kolovoz je, grad je prazan, ljudi su još na odmoru. To je bio veći izazov, kako napuniti Arenu da jedan događaj bude adekvatno popraćen. Jer najveće gimnastičko natjecanje u Hrvatskoj i prvo europsko prvenstvo u nekom bazičnom sportu koje se organizira u neovisnoj Hrvatskoj zaslužuje i dobar ambijent i brojnu publiku. Imali smo veliku podršku od naših klubova, koji su se svi uključili u promociju. Naš marketinški odbor jako je to dobro promovirao i rezultat toga bio je da usred kolovoza na žensku gimnastiku, gdje kao Hrvatska nismo imali finalistice, na Veliku Gospu i dan poslije, dođe oko 3000 ljudi na tribine. Nakon toga takav ambijent imali smo i na natjecanjima gimnastičara te je i zahvaljujući publici, koja je zaslužna za dobru atmosferu, premijerni nastup Ilije Kovtuna zavšen dvjema zlatnim medaljama.

Spomenuo je novopečenog hrvatskog reprezentativca. Ilia Kovtun priča je dana. Prvi put na nekom velikom natjecanju Hrvatska je osvojila dvije zlatne medalje, pa su se u odličnu organizaciju uklopili i odlični rezultati.

- Osvajanje dviju zlatnih medalja povijesni je uspjeh za Hrvatsku. Zahvaljujući našem novom reprezentativcu Iliji Kovtunu, koji je prvi put nastupao pod hrvatskom zastavom, Hrvatska je osvojila zlatnu medalju u višeboju, a dodao je još zlato u svojoj najjačoj spravi, na ručama, uz dva nastupa u finalu, gdje je bio na korak do medalje, pa smo billi blizu još dvjema medaljama. Ako se po jutru dan poznaje, onda je pred Ilijom i pred nama s njim puno uspjeha i medalja. Naravno, žao nam je što osim Ilije Kovtuna nismo imali još koje finale. Posebice mi je žao naših olimpijaca Tina Srbića i Aurela Benovića, koji su bili ozbiljni kandidati za medalju, bili su u dobroj formi, ali zbog velike želje da naprave najbolje ovdje i pritiska koji su imali zbog toga nisu uspjeli izdržati. Dogodile su im se pogreške koje se događaju u gimnastici, ali zbog dva osvojena zlata stvarno nemamo pravo biti nezadovoljni. Vrlo dobar nastup imali su i dečki na konju s hvataljkama, Filip Ude ide dalje, plan mu je pokušati izboriti se za svoje četvrte Olimpijske igre, a nedaleko od finala bio je i Mateo Žugec. Nadali smo se bar jednom finalu i kod žena. Upravo zbog te velike želje i pritiska koje su sportašice i sportaši osjećali jer su kod kuće željeli najbolje, događale su se i pogreške. Dolaze i mladi, nismo imali finala u juniorskoj konkurenciji, dosta tih naših reprezenativaca bilo je iz ulazne generacije, što svakako treba uzeti u obzir u analizama. Volim istaknuti svoj primjer, kao junior nisam imao neke rezultate, ali su oni došli u seniorskoj konkurenciji, kada sam malo stasao i naučio neke nove elemente. Ne treba to gledati kao nešto jako loše što nismo imali finala.

Sljedeći izazov nam je Svjetsko prvenstvo već za dva mjeseca u Rotterdamu. Tamo ćemo imati tri velika aduta Iliju Kovtuna, Tina Srbića i Aurela Benovića, a drago mi je što je pet naših gimnastičarki izborilo nastup na Svjetskom prvenstvu.

Sada već možemo pričati o dugačkom kontinuitetu hrvatske gimnastike, koji se očito nastavlja.

- Traje to već gotovo 20 godina. Imamo dvije olimpijske medalje, pet svjetskih medalja, jedno zlatno, imali smo do sada deset medalja s europskih prvenstava, s ova dva zlata imamo ih 12. Velika je vjerojatnost da će se to nastaviti i to je nevjerojatan uspjeh za hrvatski sport općenito. Jer pričamo o olimpijskom sportu, jednom od najgledanijih na Olimpijskim igrama, kojim se bave najveće zemlje svijeta, a mi u konkurenciji jedne Kine, SAD-a, Japana, Velike Britanije uzimamo medalje. To dovoljno govori o tome kolike imamo talente, kako imamo i odlične trenere i da imamo već i određeni sustav koji daje takve rezultate. Jer ovaj kontinuitet nije slučajan.

Nakon završetka Europskog prvenstva jedno pitanje se nameće. Možemo li od sadašnje garniture Hrvatskog gimnastičkog saveza očekivati i sljedeći korak - kandidaturu i organizaciju svjetskog gimnastičkog prvenstva?

- Nakon ovako uspješnog Europskog prvenstva, i kada su povratne informacije odlične i kada sudionici počinju govoriti da je ovo organizacija na svjetskoj razini, i kada te sami pitaju kad ćete organizirati svjetsko prvenstvo, naravno da počinješ razmišljati i o toj mogućnosti. Ovo je prvi put da je u Areni Zagreb organizirano veliko gimnastičko natjecanje. Izazovi su brojni kada se nešto prvi put organizira u novom prostoru. Ogromno iskustvo koje smo dobili organizacijom Europskog prvenstva vrijedna je ostavština, tako da sam uvjeren, koliko god je svjetsko prvenstvo još zahtjevnije, puno brojnije, da bi nam nakon ovoga organizacija toga bila lakša. Naravno, moramo prvi povući crtu nakon svega i onda početi razmišljati o budućim projektima, ali logično bi bilo da se razmišlja u smjeru kandidature za svjetsko prvenstvo.

Kada bi se uopće mogla Hrvatska kandidirati za svjetsko gimnastičko prvenstvo?

- Koliko mi je poznato, prva slobodna godina je 2029. Za tu godinu ne postoji organizator. To je čak i prilično blizu. Već sljedeća godina je zauzeta, domaćin je Liverpool, a nakon toga u tom olimpijskom ciklusu, prije Olimpijskih igara u Brisbaneu 2032., još nije odlučen ni domaćin Svjetskog prvenstva 2031. godine. Ako već razmišljamo o tome, onda smatram da se treba upustiti u organizaciju dok na sceni imamo sjajne gimnastičare, koji itekako imaju što reći i u svjetskoj konkurenciji i dok su u naponu snage. Da jednoga dana slavimo i svjetsku medalju u Zagrebu - zaključio je predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza.