Znamo reći kako se u Hrvatskoj ne voli sport, nego uspjesi. Ponajprije hrvatskih sportaša i hrvatskih reprezentacija. I to je ono što masovno privlači ljude. No, kada se dogode dva dana odlično ispunjene tribine dvorane, u situaciji kada nema hrvatskih predstavnika, onda je to pobjeda sporta. I naznaka da u Hrvatskoj postoje natruhe sportske kulture.

Lijepa slika

Dogodilo se upravo to proteklog vikenda na DOBRO World Cupu u Osijeku. Doživio je svoje 17. izdanje. Objektivno, ne bi bilo ni prvoga da Hrvatska te 2009. godine već nije imala sjajne gimnastičare, prije svih osvajača olimpijske medalje Filipa Udea, kasnijeg europskog prvaka, danas predsjednika HGS-a, Marija Možnika, ali i domaće dečke Roberta Seligmana i Tomislava Markovića. Ne treba zaboraviti ni ženski dio hrvatske gimnastičke reprezentacije. U to vrijeme predvodila ju je olimpijka Tina Erceg, a i današnja reprezentativka Tijana Korent (tada djevojački Tkalčec, nap.a). Bile su svojim vježbama itekako konkurentne u finalima. Poslije se pojavio i Tin Srbić, najbolji u toj već jakoj konkurenciji, na Olimpijskim igrama nastupala je i Ana Đerek, pojavljuju se i mlađe cure i dečki. Svih tih godina uz njih je osječka i hrvatska publika učila gimnastiku. Lijepo je to primijetio s pogledom na pune tribine Gradskog vrta i direktor DOBRO World Cupa Vladimir Mađarević:

- Povećala se kultura gledanja gimnastike koja je po svojim pravilima prilično za mnoge nerazumljiva. Trebalo je zato vremena da se populacija privikne na ovaj sport i navikne dolaziti na gimnastička natjecanja.

Tangov tango na preči

Danas imamo situaciju da se u Gradskom vrtu prepoznaje ono što vrijedi. Što je vrhunski. Publika na tribinama osječke dvorane tako je u nedjelju mogla vidjeti nešto što nadilazi čak i gimnastiku kao sport. Vježba koju je na preči izveo Chia-Hung Tang iz Kineskog Tajpeha bila je doista najbolja promocija gimnastike. Trenutak kada gimnastika prestaje biti sport i postaje umjetnost. Simfonija pokreta. Kad čuješ u publici uzdahe dok Tang leti iznad preče. I onda hvatanje za preču. Pljesak dok vježba još traje. I savršeno ukopavanje, nakon čega su gledatelji mogli samo ustati i pljeskati. Dugo pljeskati kao nakon sjajno izvedenog komada u kazalištu.

- Znaš dobro da sam svašta već vidio u gimnastici i da me malo toga više može oduševiti, ali ova vježba je nešto najbliže savršenstvu - govorio nam je usput Boris Čulin, gimnastički trener i međunarodni FIG sudac, koji je dijelio pravdu i na Olimpijskim igrama u Parizu.

Prava je šteta što, osim gledatelja u Osijeku, vježbu i finale na preči nije mogao pogledati i širi auditorij. Finale preče, naime, nije se prenosio izravno na HRT-u. Zasad svakako preporučujemo da pogledate snimku na društvenim mrežama i sustavu Elevien. Naknadno ju je mogao pogledati i Tin Srbič koji je ovaj put zbog ozljede propustio nastup u Osijeku.

- Žao mi je što ove godine nije bilo Tina Srbića, nedostajao je u ovom finalu. Finale bi s njim bilo sigurno još zanimljivije i atraktivnije za publiku. On je vrhunski gimnastičar i nadam se da ćemo se još dugo susretati na natjecanjima. Nedostaje nam i želim mu brz oporavak - rekao je ovogodišnji pobjednik preče u Osijeku nakon svog nastupa i dodjele medalja i pehara za sveukupnu pobjedu na Svjetskom kupu za 2026. godinu.

U Osijeku smo dobili i novog pobjednika na preskoku, na kojem također nismo imali predstavnika. Razlog je bila ozljeda Aurela Benovića, koji je slavio na preskoku u svom rodnom gradu 2024. i 2025. godine.

- Žao mi je što se Aurel Benović nije natjecao. Riječ je o vrlo kvalitetnom i modernom gimnastičaru koji može izvoditi izuzetno teške elemente. Vjerujem da ćemo se vidjeti na Europskom prvenstvu u Zagrebu, kojem se doista veselim - rekao je Britanac Harry Hepworth, koji je prošle godine u Osijeku osvojio srebro upravo iza Aurela, a na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je broncu ispred našeg gimnastičara.

I finale na preskoku je podsjetilo na to olimpijsko finale jer je srebro osvojio i tada srebrni iz Bercyja Artur Davtyan. Treći je bio Ukrajinac Nazar Chepurnyi, tada šesti na Olimpijskim igrama, koji je u Osijeku dobio pehar za sveukupnu pobjedu u Svjetskom kupu na preskoku.

Novi val

I ostala finala bila su odlična. Sjajni Izraelac olimpijski prvak iz Tokija i srebrni iz Pariza Arten Dolgopyat ove je godine došao do četvrtog zlata u Osijeku, čime se po broju prvih mjesta u Gradskom vrtu izjednačio s Tinom Srbićem. Na ručama je slavio Kolumbijac Angel Barajas, inače veliki Tangov konkurent na preči, koji ima još težu vježbu, ali ovaj put mu u Osijeku nije do kraja sjela. Na preskoku za žene Njemica Karine Schönmaier najavila je već sada Zagreb, gdje će braniti titulu europske prvakinje osvojenu prošle godine na svom terenu u Leipzigu, kao što će i mlada Talijanka Manila Esposito biti glavna kandidatkinja za zlato na gredi. U Osijeku je suvereno slavila. Gledali smo 2026. i novi val svjetske gimnastike. Na konju s hvataljkama drugu godinu zaredom pobijedio je 18-godišnji Armenac Hamlet Manukyan. Dva zlata otišla su u Kinu. Na dvovisinskim ručama slavila je mlada Yang Fanyuwei, a na karikama Liu Hengyu, kojem je to bio prvi nastup na Svjetskom kupu i odmah zlatni. Dobiva li Kina nasljednika Chen Yibinga, olimpijskog prvaka iz Pekinga 2008. i pobjednika prvog Svjetskog kupa u Osijeku 2009. godine. Osijek će postati jedan od omiljenijih gradova za mladu Francuskinju Elenu Colas. Slavila je na parteru u Gradskom vrtu, u kojoj je prošloga ljeta briljirala na Europskom olimpijskom festivalu mladih osvojivši čak pet zlata. Zbog svega toga veselimo se već sada 2028., kada će Osijek biti jedna od kvalifikacijskih etapa za Olimpijske igre u Los Angelesu. Vjerujemo u najjačoj konkurenciji i s hrvatskim adutima Aurelom Benovićem, Tinom Srbićem, ali i novim velikim pojačanjem Ilijom Kovtunom, koji će sljedeće godine prvi put moći nastupiti u Osijeku kao hrvatski reprezentativac. Zato prije 2028. iščekujemo DOBRO World Cup 2027 i njegovo 18. izdanje. Osječko natjecanje doživjet će punoljetnost.