Oni uglavnom šute i rade. O osječkom Jiu Jitsu klubu Universum nema puno informacija na van, a jedan od trenera Nikola Morača kaže "imamo previše posla, svakodnevni treninzi, natjecanja, edukacije..., tako da se ne bavimo puno društvenim mrežama i objavama što smo sve napravili i što trenutno radimo".
Ne rade to, a možda bi trebali. U dvorani u blizini osječkog Doma zdravlja Drava, ili, kako između sebe kažu, "dvorani na kružnom toku", radi se dobro i puno. Gotovo svakodnevno trenira stotinjak djece od predškolske dobi do seniora. Klub ima podružnicu u Valpovu, a odskora će je imati i u Belom Manastiru. Nedavno je u zadarskoj dvorani na Višnjiku, koja je bila domaćin European No-Gi jiu-jitsu Championship 2025., član Universuma Ilija Suvalj osvojio srebrnu medalju. Srebro na Europskom prvenstvu ima posebnu težinu, konkurencija je bila brojna i jaka, a Suvalj je pokazao darovitost i kvalitetu te stajao na drugoj stepenici pobjedničkog postolja.
- Ponosni smo zbog Ilijina rezultata, ali on je svojom radnom etikom i ozbiljnim pristupom borilačkom sportu već odavno konkurentan i pri vrhu na domaćim i međunarodnim jiu jitsu natjecanjima - kaže Morača.
Suvalj se okitio srebrom na eurosmotri za mlađe uzraste, ali u Universumu je još 40-ak mlađih i starijih koji redovito idu na natjecanja.
Nekada su dječaci hrlili na nogomet, košarku, rukomet..., posljednjih godina u borilačkim klubovima ne nedostaje djevojčica i dječaka. Karate, taekwondo, hrvanje, boks, jiu jitsu... itekako su privlačni djeci, a taj bi fenomen mogao biti povezan i sa sve učestalijim vršnjačkim nasiljem. Možda djeca (i roditelji) biraju borilačke sportove zbog fizičke i psihičke čvrstine, čisto da se u ovoj ludoj svakodnevici u svakoj prilici znaju obraniti.
- Ima i u tome nešto, ali ono što je evidentno jest da jiu jitsu stalno raste. Prije nekih pet godina na natjecanjima je bilo 200-tinjak boraca, sad je broj 500-600. Mi se ne možemo požaliti, interesa ima. Naš sport je prvenstveno obrambeni, ali u njemu djeca dobiju puno toga, stvaraju vještine za budući život. Djeca se socijaliziraju, očvrsnu na svim nivoima, nauče se nositi s porazima, kojih u životu svakog čovjeka ima...
No Morača, kao i treneri ostalih osječkih borilačkih klubova, ima nultu toleranciju na nasilje.
- Toga nema i ne smije biti. Za djecu koja su na ulici spremna napasti ili udariti drugo djete u našem klubu nema mjesta. Kao treneri to pokušavamo držati pod kontrolom, jer da čujem da je dijete iz Universuma nekoga napalo, i sam bih se osjećao prozvanim. No nemamo problema s tim, uostalom, ljudi koji se "tuku" u dvorani, nemaju potrebu dokazivati se na ulici. Sve više je roditelja koji od predškolske dobi upisuju djecu u neki borilački sport, a na njoj je hoće li ostati u dvorani ili birati nešto drugo. Na nama kao trenerima je da uče taj sport, ali i da ih učimo kako se tim vještinama ne smiju koristiti izvan dvorane - dodaje Morača, koji sa svojim kolegama vještinama obrane ne uči samo članove Universuma nego i neke državne službenike, kojima je ponekad potrebna samoobrana.