Ovoga ljeta u Osijeku su osnovni dio priprema za nastup na Svjetskom boksačkom prvenstvu zajedno odradila tri slavonska teškaša: Brođanin Gabrijel Veočić te Osječani Zvonimir Rebolj i Luka Pratljačić.

Tada smo već najavili da bi trojac lako mogao postati kvartet, što smo metaforično nazvali "slavonskim Beatlesima", s obzirom na to da se Svjetsko prvenstvo u rujnu održava u Liverpoolu! Uz Gabrijela Veočića (- 80 kg), Zvonimira Rebolja (- 90 kg) i Luku Pratljačića (+ 90 kg) u deveteročlanoj hrvaskoj muškoj boksačkoj reprezentaciji svoje mjesto pronašao je i Filip Poturović iz Nove Gradiške, koji će nastupiti u kategoriji do 65 kilograma. Nije Poturović nepoznato i novo ime među najboljim hrvatskim boksačima. Radi se o već prilično iskusnom 28-godišnjaku, koji je ove godine sedmi put postao seniorski prvak Hrvatske (prvi put s 18 godina, nap. a.), a računajući i mlađe uzraste, državni je prvak bio dvostruko više puta, te se okušao i u profesionalnom ringu.

Roditelji ga doveli na boks

Zanimljivo je kako se uopće počeo baviti boksom. Naime, na boksački trening doveli su ga roditelji. Vrlo neobično da roditelji dovedu sami svoje dijete na neki borilački sport.

- Poznavali su bivšeg trenera, a zapravo prvi im je cilj bio upisati moga starijeg brata, koji je bio krupniji. Ja sam i k'o dijete bio kržljav. Brata je privuklo boksačkim treninzima što smo svaki put za zagrijavanje igrali nogomet. Meni je otpočetka sam boks bio privlačniji - počeo je priču Poturović, koji se upravo spremao za odlazak u Bugarsku, gdje će naša reprezentacija boraviti deset dana u međunarodnom boksačkom kampu.

Spomenuo je nogomet, pa ga podsjećamo na niz njegovih sugrađana koji su ostvarili vrlo zapažene nogometne karijere. Niz Novogradiščana nosio je i bijelo-plavi dres.

- Nisam trenirao nogomet, ali kada već spominjete sve te nogometaše iz Nove Gradiške, mogu reći da poznajem vratara Osijeka Marka Malenicu. Nismo sad neki veliki prijatelji, ali kada se vidimo, obavezno se pozdravimo.

Filip se okušao i među profesionalcima. I to u ne baš malom broju mečeva. Službeno nalazimo čak 18 profesionalnih mečeva.

- Iskreno ću vam reći, profesionalnim mečevima privukla me isključivo mogućnost zarade. Iz toga razdoblja najponosniji sam na pobjedu u Svjetskoj boksačkoj ligi za momčad Hrvatski vitezovi, koja je tada formirana. Zanimljivo je da sam ja prvi boksač koji je ostvario pobjedu za Hrvatske vitezove, jer su dva momka koja su boksala prije mene izgubilia. Bilo je to nad Talijanom Francescom Grandelliom, koji je bio odličan borac. Malo sam tužan što se nekako ta činjenica zaboravlja i što to nije dovoljno potencirano, pa je to danas zaboravljeno. U to vrijeme stvarao se hype od nekih drugih boksača, pa je i to razlog. Bio je to kratak ali odličan period. Šteta što su se Hrvatski vitezovi, koji su bili svojevrsna reprezentacija Hrvatske, ugasili i što uopće nema Svjetske boksačke lige. U to vrijeme kroz nju su se skupljali bodovi i za nastup na Olimpijskim igrama.

On sam prošle je godine u Bangkoku nastupio na olimpijskim kvalifikacijama, gdje je tijesno poražen od predstavnika Arube Fabiana Williamsa.

- Na putu u Bangkok imali smo nekih problema s letovima, pa smo došli dan kasnije. S obzirom na vremensku razliku, mislim da je to bilo presudno. Jer ja sam prvu rundu dobio uvjerljivo sa 5-0. U drugoj je osjetio da padam, pa je dobio 3-2, a na kraju je dobio i treću, pa su suci presudili 3-2 u njegovu korist.

Boks u Novoj Gradiški

Tijekom karijere pet je godina bio član Boksačkog kluba Borovo-Vukovar. Kao član Hrvatskih vitezova trenirao je i u Sesvetama. Trenutno je član matičnog BK Nova Gradiška, gdje radi pod paskom trenera Gorana Rosića. Može li se u Novoj Gradiški graditi karijera vrhunskog boksača?

- U Novoj Gradiški postoji boksačka tradicija. Imamo i danas odlične mlade boksače, za koje vjerujem da će jednoga dana postati seniorski prvaci i reprezentativci. Imali smo mi odličnog superteškaša Ivana Andrašića, koji je imao nesreću što mu je na početku suparnik bio olimpijac Marko Tomasović, a poslije Filip Hrgović, pa dalje od titule viceprvaka Hrvatske nije mogao. Nažalost, Andrašić je prije četiri godine preminuo od tumora. Što se tiče uvjeta u Novoj Gradiški, najveći je problem što nemamo svoju boksačku dvoranu. Treniramo u školskoj dvorani, sada, dok je ljeto, koristimo se i vanjskim terenima.

Nekakve stipendije, dotacije Grada?

- Gotovo ništa. Malen je grad, nema se novca i to je najčešći odgovor.

Od čega onda živi?

- Radim u komunalnom poduzeću u Novoj Gradiški Odlagalištu d.o.o. na skupljanju i odlaganju otpada. Svaki dan ustajem u četiri, odradim svoj posao i tek popodne i navečer odradim trening. Tako da, iz te perspektive, puno sam već i ostvario. Nije lako, ali ne odustajem. Odradim šest treninga tjedno, slobodna mi je samo nedjelja.

Ima li život izvan posla i boksa?

- Stigne se i druge stvari. Imam djevojku, naravno, prijatelje, obitelj, koji su mi stvarno svi od prvoga dana velika podrška.

Veliku pomoć i podršku ima i od kolega iz ostalih slavonskih klubova. Na Svjetskom prvenstvu nastupit će četiri Slavonca.

- Svi smo mi jako dobri prijatelji. Bodrili smo jedni druge na Prvenstvu Hrvatske, drago mi je što smo svi pomeli konkurenciju i da skupa sada idemo na Svjetsko prvenstvo. Ovoga ljeta odradio sam i sparinge u Osijeku s mladim reprezentativcem Matom Jukićem, tako da stvarno smo svi skupa povezani.

Kakva su uopće tvoja očekivanja na Svjetskom prvenstvu?

- Ovo će mi biti prvo svjetsko prvenstvo, tako da je za mene novo iskustvo. S obzirom na to da nemam neki međunaroni rejting otprije, krenut ću od početka, bez mogućnosti da budem slobodan u prvom kolu. Koliko sam vidio, prijavljeno će biti više od 40 boksača u mojoj kategoriji. Čime bih bio zadovoljan? Recimo, prolazak dva kola. Za sve više od toga moralo bi se dosta toga poklopiti.

Što nakon Svjetskog prvenstva? Ovo je prva godina novog olimpijskog ciklusa.

- Bit ću iskren. U ovom trenutku jedino o čemu razmišljam jest kako se pripremiti i što boljim se pokazati na Svjetskom prvenstvu. Nakon toga čekaju me sigurno liječničke pretrage. Imam već neko vrijeme problema s tetivama. Sve mi je teže ustati, a ono što me zabrinjava jest da me počinju boljeti i koljena, tako da ću nakon Svjetskog prvenstva prvo to sanirati. Nadam se da nije nešto teže u pitanju.

Je li zbog toga možda upitan nastup na Svjetskom prvenstvu?

- Ni slučajno. Kako se kaže, na svjetskom prvenstvu se nastupa i bez nogu, a, ako treba, i bez jedne ruke! n