Jednog dana za puno, puno godina nagrada za najbolju sportašicu Osijeka ili Osječko-baranjske županije mogla bi nositi ime po Donni Vekić. Kao najbolja u ovom dijelu Hrvatske, u gradu Osijeku i županiji, ista je osoba na tronu već više od desetljeća. I u 2024. najbolja je bila - naša MaDonna.

Iza Donne, koja je u utorak blistala na svečanom izboru "Sportaš 2024" u osječkom Kulturnom centru, najbolja je godina u karijeri. Nije počela baš sjajno, poraz u 1. kolu Australian Opena (Anastasia Pavlyuchenkova), u Linzu polufinale, pa poraz u 1. kolu Dohe, a onda sjajan tjedan u Dubaiju, u kojem je pobijedila i Sabalenku. Američka turneja nije donijela puno uspjeha, kao ni boravak na zemlji Stuttgarta, Madrida ili Rima. Bilo je to zagrijavanje za Roland Garros, koji je donio razočaranje zbog načina na koji je poražena u 3. kolu od Olge Danilović. Dobila je prvi set s čistih 6:0, a onda je Srpkinja okrenula i otišla dalje. No zemlja ionako nije najomiljenija Donnina podloga, bila je "našpanovana" na travu, ali nije počelo kako je očekivala. U Nizozemskoj poraz u 2. kolu, kao i u Berlinu. Glanc za Wimbledon bio je Bad Homburg i tu je Donna prvi put u sezoni povezala četiri pobjede, stigla do finala i izgubila od Diane Shnaider. Taj Bad Homburg poslužio je za punjenje baterija i na svoj omiljeni teniski centar otišla je puna samopouzdanja. Najveće teniske pozornice često iz Osječanke izvlače ono najbolje, a All England Club je za nju uvijek bio i ostao posebno mjesto.

GOJKO MITIĆ

Prazna i slomljena

- Moj san je osvojiti Wimbledon. Svaki Grand Slam je poseban na svoj način, ali meni je najdraži onaj u All England Clubu - toliko smo puta tijekom godina čuli od Donne. I lani je bila blizu, prokleto blizu, da izbori meč u kojem će igrati za naslov, ali polufinalni triler u tri seta i onaj tie-break u odlučujućoj dionici otišao je na stranu Talijanke Jasmine Paolini.

- Lanjski Wimbledon mi je donio puno zadovoljstva, a onda slomio srce! Nakon tog poraza u onom nevjerojatnom polufinalu nisam znala kako ću i što dalje. Nisam imala snage ni za što. Bila sam slomljena, bilo mi je svega dosta, mislila sam da ne mogu ništa više, bilo mi je teško trenirati, igrati.

I u takvom raspoloženju otišla je na parišku zemlju, na olimpijski teniski turnir. Malo tko joj je davao bilo kakvu šansu za medalju.

- Ma kakva medalja, nije važno što su drugi mislili, kad ni sama nisam vjerovala. Razmišljala sam o tome trebam li uopće igrati. Nisam se mogla sastati s lopticom... Bila sam prazna, a to je u tenisu, općenito sportu, jako loše. Mislila sam - ajd, možda imam neke šanse u mix-paru s Matom Pavićem, a tu sam odigrala samo jedan meč.

Bila je prazna i slomljena, ali ponijela ju je olimpijska atmosfera. Kako drukčije objasniti obrat u njezinoj glavi, raspoloženju i volji.

- Dobila sam prvo kolo (Lucia Bronzetti) pa drugo (Bianca Andreescu) i tu sam se već vratila u pravo stanje. Da, baš ta atmosfera me punila pozitivnom energijom. Dodatni impuls dobivala sam u Hrvatskoj olimpijskoj kući, olimpijskom selu, druženju sa sportašima. Godilo mi je to okruženje, druženje, guralo me naprijed. Družila sam se sa Sinkovićima, braćom Lončarić, rukometašima... Joj, kako mi je drago što su osvojili to svjetsko srebro, toliko su željeli medalju i zaslužili su je. Radovala sam se proteklih dana zbog rukometaša, kao što su se oni radovali mojoj medalji u Parizu - kaže Donna.

SLOBODAN KADIĆ

Tenis je pojedinačni sport, na terenu si sam i ovisiš samo o sebi. No njoj je uvijek godilo dobro okruženje, da je u kakvom ekipnom sportu, sigurno bi bila ta koja vuče i hrabri ekipu. Dobra atmosfera ju je ponijela i na Olimpijskim igrama, a kad je pobijedila tada drugu tenisačicu svijeta Coco Gauff u dva seta, znala je da može jako daleko. Slijedila je drama nad dramama, jedan od najuzbudljivijih mečeva ženskog tenisa u cijeloj 2024. Donnin dvoboj s tada 12. na svijetu, Ukrajinkom Martom Kostyuk, prikovao je Hrvate uz TV ekrane. Nakon dva sata i 59 minuta igre duboko u noć, sjećamo se, bila je srijeda kad je meč počeo, u prvim satima četvrtka Donna je izborila polufinale Olimpijskih igara. Da sad želimo prepričati taj susret, teško da bismo uspjeli. Epska borba u tri čina, drama koja je nakon svih zapleta vrhunac i rasplet imala u tie-breaku trećeg seta. Izgubili smo živce tijekom tog meča, bio je to pravi emotivni roller coaster, ali isplatilo se. U tom meču se Donni vratilo sve što je propustila u polufinalu Wimbledona.

- Bilo je vrlo emotivno za gledanje, a kako je bilo tek meni. Nakon toga sam znala da nema stajanja, idem do kraja.

I došla je do finala. Iscrpljena nije mogla puno protiv Qinwen Zheng, ali Donna je u Parizu napravila čudo. Oko vrata je stavila olimpijsko srebro snažnog sjaja, vratila hrvatski ženski tenis na velika vrata. Lijepo je prisjećati se ljeta 2024., ali nova sezona odavno je počela.

Želim taj Grand Slam

- Ove godine napadam Grand Slam. To je fokus i cilj. Ne želim samo otići daleko, želim Grand Slam naslov.

U Melbourne je stigla do osmine finala, možda je mogla i više, ali zaustavila ju je ozljeda u meču protiv Anastasije Pavljučenkove. Ozlijedila se u ključnom trenutku, odnosno u tie-breaku prvog seta. Nezgodno je stala na nogu i osjetila bol u koljenu i nakon toga više nije mogla konkurirati Ruskinji.

- Srećom, nije ništa ozbiljno, boljelo me, bilo me strah da je nešto ozbiljnije, ali koliko god sam se mučila, nisam željela predati meč. Izgurala sam do kraja, a onda se, srećom, pokazalo da ozljeda nije ozbiljnija. Sve je uredu, nakon Australije sam normalno trenirala. Ne mogu biti nezadovoljna početkom ove sezone.

HINA/ Damir SENČAR

Nakon što je u Kulturnom centru završio izbor sportaša godine, uhvatili smo je na nekoliko minuta jer odmah je jurila u Zagreb. I onda iz metropole na Bliski istok. Prvo turnir u Dohi pa u Dubaiju, a onda američka turneja. Isti raspored kao i lani. Samo se nada da će u ovom dijelu sezone rezultati biti bolji od lanjskih.

Nova sezona, novi čovjek u taboru. Krajem prošle godine završila se Donnina suradnja s trenerom Nickom Horvatom, s kojim je surađivala od 2020. U 2025. je ušla s trenerom Aleksandrom Bajinom, njemačkim stručnjakom srpskih korijena koji je dugo godina bio sparing-partner Serene Williams, radio u taboru Victorije Azarenko, Sloane Stephens i Caroline Wozniacki. Kao trener vodio je Naomi Osaku i Karolinu Pliškovu.

- Zadovoljna sam, vidjelo se u Melbourneu da smo na dobrom putu - zaključila je Donna. Bajin ima recept za uspjeh, Osaku je odveo do dva Grand Slam naslova, Pliškovu do finala Wimbledona 2021., na redu je Donna.