Donna Vekić nije ušla u veliko wimbledonsko finale. Šteta, velika šteta. Ono što je ove godine odigrala na travi All England Cluba, kako se borila, a borila se kao lavica, zaslužilo je veliku nagradu. Nije ju dobila, neće igrati meč za naslov pobjednice, ali i polufinale na najcjenjenijem svjetskom teniskom turniru velika je stvar.

Donna može biti ponosna, protiv svih prognoza i očekivanja, kao 37. tenisačica svijeta ušla je među četiri najbolje. Opet, nakon ovakvog poraza slaba je to utjeha. Osječanka je bila korak do sna, samo poen udaljena od subotnjeg meča za pokal, ali tamo je otišla Talijanka Jasmine Paolini, koja je u epskom polufinalu Wimbledona, najdužem ženskom na londonskoj travi, nakon dva sata i 51 minutu, s 2:6, 6:4, 7:6 (8) svladala Donnu.

Jaki živci

Kralj Charles čestitao je nogometašima Engleske plasman u finale Eura i zamolio ih da u nedjelju izbjegavaju infarktnu završnicu te "misle na stres i krvni tlak nacije". Donna nije dobila tu zamolbu, ali pakleni četvrtak u Hrvatskoj uz njezin meč bio je još pakleniji. Završnica trećeg seta nije bila za ljude slabijeg srca i živaca. Svaki poen, svaki gem, nosio je novu dramu i golemu količinu stresa.

EPA

Kulminacija je bila tie-break, koji je nakon velike i grčevite borbe otišao na stranu Talijanke, bacio u očaj Donnu i njezinu obitelj, rastužio navijače osječke tenisačice. Teško je opisati taj osjećaj nakon posljednjeg poena, Donna je bila tako prokleto blizu najvećeg uspjeha u karijeri, korak do najvećeg meča, nakon brojnih razočaranja ovaj je puta igrala fantastično i vjerovali smo da može do finala. No pala je zbog nekoliko pogrešaka. Nekoliko pogrešaka koje će zauvijek pamtiti.

Sjajan početak pa drama

Prije meča Talijanka je imala status apsolutne favoritkinje, ali Donna je odmah pokazala da papir treba zaboraviti i fokusirati se na teren. Sjajno je krenula, već u prvom gemu imala je dvije prilike za break, ali Paolini se spasila. No ne zadugo. U petoj igri Osječanka je iskoristila break loptu za vodstvo 3:2. Do kraja seta je napravila još jedan break za sigurnih 6:2. Iako u ženskom tenisku nikad ništa nije sigurno dok sudac ne kaže ono "gem-set-meč", euforija je počela rasti, stizale su nam poruke sa svih strana "ide u finale", a Donna je na Centralnom terenu Wimbledona djelovala kao neka vladarica. Samopouzdana i čvrsta. U trećem gemu imala je prvu break priliku u drugom setu, ali Paolini se izvukla. Donna je kasnije ponovno imala prilike za uzimanje servisa suparnici, nije ih iskoristila, zato Talijanka jest svoje. U desetoj igri Paolini je pri vodstvu 5:4 uzela Donni servis i izjednačila na 1:1 u setovima.

EPA

Ono što smo od Donne viđali u prethodnim susretima ovogodišnjeg Wimbledona ponovilo se i u polufinalu. Gubitak tako važnog seta nije ostavio traga, nakon kratke stanke i odlaska u svlačionicu, nastavila je u svom ritmu. Već u prvom gemu napravila je break, a potom osvojila servis za 2:0. U tim trenucima više nego ikad dosad vjerovali smo u finale. Jest da je u pitanju ženski tenis i svakakva čuda su moguća, ali Donna je odavala dojam igračice spremne za završni meč. Posebice kada je došla do lopte za 3:0, Paolini je plesala po rubu, ali ipak se uspjela održati. I sve je to bio uvod u neviđenu dramu završnice seta. Donna je četvrti gem osvojila bez izgubljenog poena povevši 3:1, ali Talijanka je uzvratila s dva gema u nizu i izjednačila na 3:3. Uslijedio je novi break, napravila ga je Vekić za 4:3. Paolini je pronašla novu snagu i vratila izgubljeno. U jedanaestoj igri Vekić je ponovno imala prilike uzeti servis suparnici, nije ih iskoristila i sve je otišlo u tie-break. Donna je uz mini break povela 3:1, kasnije imala prednost, ali velika, velika borba je završila pobjedom Talijanke nakon 18 poena u tie-breaku i dva sata i 51 minutu, nikada prije jedno žensko polufinale Wimbledona nije toliko trajalo. Bilo je najduže, a mnogi kažu i najbolje.

Suze i pljesak

Nakon posljednjeg poena nije bilo lako Donni, teren je napustila u suzama uz pljesak i ovacije publike.

EPA

Nije bilo lako u loži majci Brankici, ocu Igoru i cijelom Donninu timu. Kao ni brojnim navijačima u Hrvatskoj, posebice Osijeku. Negdje oko 16 sati gledali smo avionske karte za petak na direktnom letu Osijek - London i tražili povoljan smještaj u blizini Wimbledona kako bismo najvažniji Donnin meč u karijeri ispratili uživo, a na kraju je ostalo golemo razočaranje. Igra, volja, htijenje, ustrajnost, borba... sve ono što je Osječanka pokazala u Wimbledonu zaslužilo je biti nagrađeno finalom, ali u četvrtak je jedna morala izgubiti. Nažalost, to je bila Donna. n