Prije dva tjedna slavio se u Osijeku najveći uspjeh momčadskog sporta, ne samo od samostalnosti Lijepe Naše. Odbojkaši Murse-Osijek prvi su put osvojili naslov prvaka Hrvatske, te su tako zaokružili sezonu za pamćenje, jer su uzeli dvostruku domaću krunu. Uz prvenstvo, u vitrine se spremio i pokal za pobjednika Kupa “Vinko Dobrić”, a to je već četvrta titula u tom ništa manje važnom natjecanju.

Željezo se kuje...

No osvojiti naslov prvaka države ipak je poseban osjećaj, koji su sanjale, ali ipak nisu doživjele mnoge generacije ne samo osječkih odbojkaša nego i sportaša iz grada na Dravi uopće.

Onih 1200 gledatelja koji su pohodili SD Jug 30. travanja s igračima, trenerima i čelnicima kluba tvorilo je sinergiju u pravom smislu te riječi. Navijači su kreirali atmosferu za pamćenje, igrači su se pobrinuli za rezultatski dio posla, biti na kraju svjedokom tog događaja bila je i neka vrsta privilegija.

No vrijeme slavlja je prošlo, sezona je završena i treba već slagati kockice za onu novu, koja počinje od jeseni. Do prve službene utakmice vremena ima, ali željezo se kuje dok je vruće. Samo da se brzo ne ohladi.

Osvajanjem dvostruke krune stvari u klubu i oko njega podignute su na još višu razinu, u kojoj nema baš mjesta za improvizaciju, koja je bila dio dosadašnjeg šarma u djelovanju klupskog čelništva. Posljednjih šest godina, koliko traju uspjesi mursaša, nakon svake sezone se kemijalo i improviziralo, što je davalo rezultate čak i iznad svih očekivanja. Mursa-Osijek je u tom razdoblju igrala šest finala Kupa i četiri finalne serije doigravanja za prvaka. Osvojena su četiri trofeja, a i nakon ova dva posljednja nekako smo dojma da se i dalje tapka u mraku i nekoga ili nešto čeka, da stvari gurne u pravom smjeru.

Letvica je sada podignuta visoko, a tu improvizaciji i čekanju mjesta nema. Naslov najbolje momčadi u državi donosi i igranje u kvalifikacijama Lige prvaka. Mursaši su već bili sudionici preostala dva klupska euronatjecanja (CEV kup i Challenge Cup), ali ovo bi bilo šteta propustiti. Jasno, nitko ne očekuje čuda, neki niz pobjeda i prolaz u neku od skupina. Ali klupske boje i ugled trebala bi braniti momčad bar na razini ove koja je uzela posljednje dvije “kante”, ako već ne i bolja. Tu sada dolazimo do mogućeg problema. Od 14 igrača koji su bili u zapisniku povijesne utakmice finala doigravanja većini je istekla ugovorna obveza. Pod većinom mislimo na nositelje (Andrić, Wojcik, Palgut, Viloria, Busak Vidaković, Đirlić, Janković...). Znamo da ponuda ima i tvorac šampionske družine, trener Ratko Peris. Svima njima je bilo sjajno u Osijeku prošle sezone, ali od osjećaja se ne živi.

Injekcija od 200.000 eura

Jasno da igrači, kao i svi mi, žele naplatiti svoj rad i uspjeh u konačnici. To iziskuje dodatna sredstva. Koliko?

- Za jednu sezonu, odnosno godinu bez stresa, treba namaknuti još 200-tinjak tisuća eura. S povećanim budžetom ostali bismo konkurentni u domaćim okvirima, a vjerujem da se ne bismo osramotili na međunarodnoj sceni. Pruža nam se prigoda zaigrati u najjačem klupskom europskom natjecanju, a to smo pravo stekli teškom mukom, ali na kraju se sve isplatilo. Potvrdili smo se na rezultatskom planu, a još jednom se potvrdilo i koliko građani Osijeka, ali i u cijeloj Slavoniji i Baranji, vole odbojku. Ovakvu podršku s tribina sumnjam da je netko dosada imao u našoj ligi - kaže predsjednik Zlatko Kraljević, koji sa svojim suradnicima (dopredsjednik Denis Škugor, članovi IO-a Duško Živković i Damir Kiraly...) sada treba pronaći rješenje koje bi omogućilo da se klub razvija dalje u željenom smjeru.

- Naš glavni izvor prihoda dolazi od Grada, Osječko-baranjske županije, Hrvatskog odbojkaškog saveza te od nekoliko sponzora i prijatelja kluba (za 2024. godinu budžet je 350.000 eura, nap. a.). Imamo obećanja da će ti iznosi porasti, ali s obzirom na rast svih cijena i usluga, pitanje je za što će to biti dostatno. Jasno da bi ulazak nekog jakog sponzora ili dva-tri solidna omogućio da nakon ovih uspjeha ne dođe do nekog urušavanja i povratka u prosječnost. Stoga bismo u sljedeća dva tjedna morali znati na čemu smo - naglašava predsjednik osječke klupske sportske perjanice.

Iako je krajem travnja sve izgledalo idilično, garancije da će tako ostati i dalje nema. Vrijeme je za akciju svih onih koji žele da se u slavonskoj metropoli i dalje igra i gleda odbojka koja je u stanju napuniti dvoranu, a to znači i dalje biti konkurentan u borbi za hrvatske trofeje. Mursa-Osijek ih ima ukupno pet, a sada i o nekima drugima ovisi hoće li se taj broj možda u bliskoj budućnosti i povećati. Sigurno je da u klubu neće ići glavom kroz zid, nego se pokriti onoliko koliko je pokrivač dug. Pokazalo se da se može i s relativno solidnim sredstvima (u sportskim okvirima) napraviti veliki rezultat. Na njemu se mora graditi daljnja budućnost, a vrlo brzo vidjet ćemo kakva čeka MOK Mursa-Osijek.