Nedavno je jedan kolega, iz jednog sasvim drugog hrvatskog kraja, primijetio i zaključio kako su uvrštavanjem Diona Drene Belje u hrvatsku reprezentaciju stvari zapravo pomalo došle na svoje mjesto. Ili, kako mi je slikovito to opisao: "Ne mogu zamisliti da u napadu Hrvatske nema Slavonaca."

Doista, Slavonci su se tijekom svih ovih tridesetak i nešto godina postojanja hrvatske nogometne reprezentacije nekako etablirali kao predvodnici napada Vatrenih. Počevši, naravno, od Davora Šukera preko Gorana Vlaovića, Petra Krpana, Igora Cvitanovića i Roberta Špehara pa sve do novijih generacija koje su predvodili Ivica Olić i Mario Mandžukić. U razdoblju između Šukerove i Mandžukićeve ere, koje se dijelom poklapa i s prvim mandatom Slavena Bilića na klupi reprezentacije, Slavonce smo najčešće pronalazili u veznom redu ili na krilnim pozicijama (Nenad Bjelica, Jurica Vranješ, Marko Babić, Danijel Pranjić...). U Dalićevoj eri, nakon odlaska Marija Mandžukića, simbol Slavonije u hrvatskom dresu bio je Domagoj Vida. Bilo je to razdoblje u kojemu smo Slavonce najviše pronalazili u posljednjoj liniji reprezentacije, jer uz Vidu tu su bili i Borna Barišić, Mile Škorić...

Igrali u Osijeku, danas su u Dinamu

U aktualnom kadru igrača Slavena Bilića, koji konkuriraju za utakmicu s Engleskom te nedjeljni nastup protiv Češke u slavonskoj metropoli, trojica su Slavonci. Istina, u uvodu spomenuti Dion Drena Beljo rođeni je Zagrepčanin. Njegovi roditelji, Vinkovčani, studirali su u Zagrebu, no odlučili su se vratiti u svoj rodni grad, u kojemu je i Dion Drena (Dion po grčkom bogu Dionizu, a Drena po nadimku njegova djeda, nap. a.) napravio prve nogometne korake. Naravno, u Cibaliji. Odatle je kao sedamnaestogodišnjak prešao u Osijek, gdje se kalio u tadašnjoj drugoj momčadi. Za prvu momčad Osijeka, nakon odrađene posudbe u pulskoj Istri 1961, postigao je devet pogodaka, nakon čega se u zimu 2023. godine zaputio u njemački Augsburg. Ondje se nije naigrao, pa je nogometni put nastavio u bečkom Rapidu, odakle je pretprošlog ljeta stigao u najveći klub iz svojega rodnog grada. U Dinamu i danas zabija kao na traci, a upravo ga je odlična golgeterska forma ponovno dovela do poziva u hrvatsku reprezentaciju. Beljin današnji suigrač u Dinamu i reprezentaciji, rođeni je Vinkovčanin - Josip Mišić. Odrastao je u Bošnjacima pokraj Županje, gdje je i počeo igrati nogomet u lokalnom Zrinskom. Odatle je, već kao jedanaestogodišnjak, zajedno s dvije godine starijim bratom Matijom stigao u Osijek. Iz NK Osijek otišao je kao prvotimac u Rijeku, u "punom kamionu" igrača koji su tada napustili Gradski vrt. U Rijeci je proslavio naslov prvaka Hrvatske, a jedno je vrijeme bio i na posudbi u talijanskom drugoligašu Speziji, koju je vodio nekadašnji hrvatski reprezentativac i rođeni Osječanin Nenad Bjelica. Kao član Rijeke Mišić je još 2016. godine debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Bio je to turnir u Kini, na koji je tadašnji izbornik Ante Čačić poveo prilično šaroliku reprezentaciju, sastavljenu uglavnom od igrača iz HNL-a. Iz Rijeke je Mišić najprije otišao u lisabonski Sporting, gdje se nije uspio nametnuti. Mnogo više i bolje igrao je u solunskom PAOK-u, s kojim je osvojio naslov prvaka. Nakon povratka s posudbe u Sporting, portugalski ga je klub 2020. godine prodao u Dinamo. Danas je kapetan zagrebačkog kluba, a nakon deset godina ponovno je i u kadru hrvatske reprezentacije.

Ima kod Bilića još Slavonaca... Posebna je priča Šimun Hrgović. Lijevi bočni igrač Hajduka rođeni je Vukovarac.

Šimun Hrgović je iz Vukovara kao 15-godišnak otišao u splitski Hajduk

HINA/ Mario STRMOTIĆ

Za A-reprezentaciju Hrvatske mogao bi debitirati neposredno uoči 35. obljetnice obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu njegova rodnog grada.

Sin heroja Trpinjske ceste

Njegov otac Ivica bio je jedan od junaka koji su u jesen 1991. godine branili Vukovar na legendarnoj Trpinjskoj cesti. Bio je i ranjen, a u vukovarskoj bolnici operirao ga je doktor Juraj Njavro. Srećom, zajedno s ostalim ranjenicima ranije je prebačen na slobodni teritorij, pa nije doživio sudbinu brojnih ranjenika iz vukovarske bolnice nakon što su 18. studenoga u nju upali pripadnici JNA i četničkih postrojbi. Kako je Hrgović završio u Hajduku? Njegov se djed iz Dalmatinske zagore doselio u Slavoniju. Šimun je nogometni put započeo u vukovarskom HNK-u Radnički, odakle ga je otac već kao sedmogodišnjaka odveo u Cibaliju. Zapazili su ga i u Osijeku, bilo je i određenih kontakata, no Hajduk je, vjerujemo, zaigrao i na emocije, kao i na didine dalmatinske korijene, pa je Šimun već kao petnaestogodišnjak stigao na Poljud. I probio se do startera prve momčadi i do reprezentacije.

Slavonski korijeni

Slavonske korijene ima još nekolicina Bilićevih izabranika, od kojih su neki zbog ozljeda ovaj put morali otkazati nastup. Među njima je Franjo Ivanović, čiji su se roditelji iz okolice Brčkog doselili u Vinkovce, odakle su se poslije preselili u Austriju, gdje se rodio današnji napadač francuskog Lensa. Obitelj Ivanović i danas ima kuću u Vinkovcima, pa je mali Franjo tamo provodio puno ljeta i praznika. Biliću je zbog ozljede morao otkazati i Marin Pongračić, čiji je otac iz Slavonskog Broda. Iz susjednog su Oriovca roditelji Josipa Stanišića, a roditelji Marca Pašalića su iz Vinkovaca i okolice. Slaven Bilić je Tonija Fruka, koji je u prethodnom razdoblju uglavnom bio na glavnom popisu Zlatka Dalića, ovaj put prebacio na pretpoziv. Fruk je rođeni Našičanin, odrastao je u obližnjoj Lili, a nogometno je stasao ponajviše kao dugogodišnji član osječke Krpan&Babić Akademije (poslije Hypo limač, a danas NK Stampedo, nap. a.), koju su osnovala dva rođena Osječanina i kasnija hrvatska reprezentativca, Petar Krpan i Marko Babić.

Zanimljivo, prebirući po slavonskim imenima u aktualnoj hrvatskoj reprezentaciji pod vodstvom Slavena Bilića, dolazimo do jedne pomalo poražavajuće činjenice: među današnjim Vatrenima nema nijednog rođenog Osječanina! I nijednog igrača iz aktualnog kadra s Opus Arene.