Zmajevi bez vatre! Ovaj rezultat trebamo slaviti, a ne oplakivati
Nogometaši Bosne i Hercegovine oprostili su se od World Cupa porazom u šesnaestini finala od domaćina SAD-a
Golovi Folarina Baloguna i Malika Tillmana označili su kraj Svjetskog prvenstva za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja ipak ima dovoljno razloga za zadovoljstvo postignutim na globalnoj smotri. Uostalom, dovoljno je podsjetiti da su Sergej Barbarez, Emir Spahić i njihovi suradnici prije dvije godine označili Euro 2028 kao svoj prvi cilj, što znači da su prebacili plan, i to na štetu Rumunjske, Walesa i Italije. Te tri reprezentacije BiH je eliminirala u kvalifikacijskom ciklusu za Mundijal.
Sjedinjene Američke Države ipak su bile prekrupan zalogaj za Barbarezovu momčad u šesnaestini finala World Cupa. Zapravo, BiH se držala sasvim solidno sve do završnice prvog dijela, kada je primila pogodak nakon niza nesretnih okolnosti. Naime, Stjepan Radeljić je na vrhu svog kaznenog prostora presjekao dodavanje u dubinu, a lopta se od njega odbila u petu Tarika Muharemovića i stigla do Baloguna, koji je zatim matirao Nikolu Vasilja.
- Tijekom prvog poluvremena imao sam jako dobar osjećaj jer smo dobro započeli utakmicu, a imali smo i neke obećavajuće situacije. Kad je sve bilo pod kontrolom, primili smo takav gol, kroz naše pogreške. Takve se stvari događaju, ali na ovoj razini uvijek budu kažnjene. Sve je to bilo pomalo nesretno - poručio je Barbarez nakon poraza.
Reprezentacija BiH je šesnaestinu finala Svjetskog prvenstva otvorila, kao i oglede s Kanadom i Švicarskom u skupini B, defenzivno, čekajući priliku za udar iz polukontre ili kontre. Povrh toga, Barbarez se odlučio za varijantu s tri stopera u zadnjoj liniji. Uz Radeljića i Muharemovića, tu je bio i Nikola Katić, a ispred njih su kao defenzivni veznjaci ordinirali Ivan Šunjić i Armin Gigović.
Igrač više
U ranoj fazi utakmice BiH je zaprijetila udarcem Ermedina Demirovića s osamnaest metara te sportski bezobraznim pokušajem Kerima Alajbegovića direktno iz kornera. U obje situacije Amerikance je svojim intervencijama sačuvao Matt Freese. Na suprotnoj strani najviše akcije nudio je Balogun, koji je u četiri-pet navrata širio ruke i prijekorno gledao brazilskog suca Raphaela Clausa tražeći jedanaesterac za kontakte kakvi se ne sviraju kao prekršaj ni u košarci.
Pri tome je BiH imala i naklonost Fortune. Naime, u 31. minuti Šunjić je neoprezno izgubio loptu u opasnoj zoni, a zatim je Weston McKennie odmah proigrao Baloguna, koji je s vrha kaznenog prostora matirao Vasilja. Na sreću BiH, pri tome je bio u malom zaleđu. Uoči odlaska na odmor stigao je gol za vodstvo SAD-a, a u 64. minuti Balogun je nehotice nagazio gležanj MuharemovićA i priskrbio si izravni crveni karton.
Međutim, igrač više nije puno značio za BiH, koja je stvorila pritisak, ali nije znala nadmudriti suparnika. Zapravo, čovjek mora skinuti kapu stručnjacima koji se odradili fizičku pripremu Amerikanaca, jer ti igrači neumorno jure u istom ritmu od prve do posljednje sekunde. Štoviše, u 79. minuti odigrali su odličnu akciju i poentirali, ali taj gol im je poništen zbog malog zaleđa Christiana Pulišića.
No nešto poslije Vasilj je još jednom morao po loptu u mrežu, s time što je ovaj put sve bilo čisto. Radeljić je objema rukama vukao Pulišića na osamnest metara od svog gola, a Claus je dosudio slobodni udarac, koji je možda bio i malo prestrog s obzirom na dotadašnji kriterij. Tillman je namjestio loptu, prebacio živi zid i golom čekirao povratne karte za Sarajevo reprezentaciji BiH. Bilo je to u 82. minuti.
- Nije svaki dan da imamo Italiju, Wales i Rumunjsku. Morate priznati da nismo uspjeli. Odmah sam čestitao svojim dečkima, i u tim trenutcima sam bio ponosan i emotivan. Postigli smo rezultat koji treba slaviti, a ne oplakivati. Ovo je sastavni dio nogometa i života. Možemo uzdignuti glave jer dali smo sve od sebe. Da nismo primili gol iz slobodnjaka, to bi bila neka druga situacija. Bit će vremena za analize, a činjenica je da smo primili golove iz naših pogrešaka - objasnio je Barbarez.
Dvojba
Možda bi se stvari rasplele drukčije da je BiH u završnim minutama, kada je lopta lunjala po šesnaestercu Amerikanaca, na terenu imala Edina Džeku. No on je morao napustiti teren zbog ozljede u 51. minuti, a sada se svi pitaju je li mu ovo bila posljednja utakmica u dresu reprezentacije.
- Kući idemo uzdignute glave, ponosni na sve što smo napravili. Dominirali smo nakon što su oni dobili crveni karton, ali nismo uspjeli izjednačiti. Još ćemo vidjeti je li ovo moj reprezentativni kraj. Moram zahvaliti i našim navijačima, koji su bili predivni – istaknuo je četrdesetogodišnji kapetan BiH.
Realno gledajući, nije teško shvatiti zbog čega Džeko još uvijek nije ništa odlučio. Reprezentacija BiH bila je najmlađa na Mundijalu, što sugerira da bi joj budućnost mogla donijeti lijepe rezultate. Povrh toga, pozitivni učinak u drugom smislu već je napravljen. Naime, sučeljavanje s Amerikancima trajalo je od dva do četiri ujutro prema srednjoeuropskom vremenu, a Barbarez se nakon utakmice pohvalio da je dobio poruku od svoje majke.
- Mislio sam da spava. Kad je ona bila budna, onda znam da su svi bili budni. Nadam se da će naš put biti nastavljen u istom ritmu jer svi imamo volju da budemo zajedno i pišemo povijest. Činjenica da pola države ne spava meni izaziva emocije. Moja je, kakva je, takva je, i ja ju volim. Nadam se da ću po povratku u državu među ljudima shvatiti koliko je ovo veliko. Biti trener ovih momaka prelijepa je stvar. Ja sam najponosniji trener koji postoji na svijetu - zaključio je Barbarez.