Posljednji ples na World Cupu: Modrić se još ne želi vratiti kući, Ronaldo se ne planira noćas oprostiti
Luka je bio na udaru kritika, a onda pokazao kako u njegovim nogama ima još magije
Na stadionu u Torontu ove noći jedan se veliki igrač oprašta od svjetskih prvenstava - Luka Modrić ili Cristiano Ronaldo. Bit će to i dvoboj u kojem će prvi put na SP-u na suprotim stranama biti dva igrača na terenu starija od 40 godina. Nakon 1/16 finala između Hrvatske i Portugala jedan od njih dvojice završava priču na World Cupu. Valjda...
Hoće li nevjerojatno putovanje kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Luke Modrića u "kockastom" dresu doći do kraja u Sjevernoj Americi? Pitanje je to koje će si postaviti mnogi kroničari i analitičari, ali i pitanje na koje odgovor zna samo - Luka Modrić. Kada je riječ o svjetskim prvenstvima, to je to, teško da će Luka s 44 godine zaigrati na sljedećem. Koliko god se odupirao zakonima prirode, preko nekih granica se ne može i jasno je da ne može trajati vječno.
No hoće li njegov oproštaj od reprezentativnog dresa biti nakon ovoga SP-a? Iako mu je 40 godina na leđima, naš "skiper" još uvijek ne izgleda kao čovjek kojem je "dosta svega". U njemu očito još ima gladi za novim izazovima i pobjedama s Hrvatskom. Osim toga, ne treba zanemariti ni činjenicu kako u svojoj nogometnoj biografiji još uvijek ima jedan minus, a on se zove - europsko prvenstvo. I možda Luka produži još dvije godine. Teško, ali možda.
U Sjevernoj Americi nije počeo dobro, protiv Engleza i Paname se mučio, svojim igrama došao na “volej” uvijek spremnim kritičarima, koji su osuli paljbu po Daliću zašto veliki LM10 igra od prve minute kada je prestar, preumoran i vidi se da ne može. Te su kritike Modrića razljutile i motivirale, pa je protiv Gane pokazao kako u njemu još ima vatre kojom gura Vatrene. Nije bio kao, recimo, 2018., ali je bio jako dobar. Rastrčan, motiviran, borben, gladan svake lopte, kao da na leđima nema 40. Ova noćašnja utakmica mu je supervažna, poraz Hrvatske značit će i Lukin kraj putovanja na mundijalima, na kojem je prvi put zaigrao u Njemačkoj 2006., kada je, istina, odlukom tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara, bio u sporednoj ulozi. Luka još ne želi kući, želi ostanak u Americi, još malo svjetala velike svjetske pozornice, želi dokazati da je još uvijek prevaga, a ne teret momčadi. Kad nešto jako želi, obično to i ostvari.
Ronaldov ego ne podnosi klupu, iako je jasno da s 41 godinom više nije onaj stari
Cristiano Ronaldo jedan je od najboljih nogometaša koje je svijet vidio. Za sebe će reći "najbolji sam", ima puno njih koji se s tim slažu, ali još više onih koji će u anketama ispred velikog Portugalca gurnuti njegova najvećeg rivala Lea Messija, onda i Maradonu, Pelea...
Ronaldo je velik i tu nema spora, u karijeri, koja se bliži kraju, osvojio je gotovo sve i rušio mnoge rekorde. No nema baš sve. I njegov ego to teško podnosi. Nema naslov prvaka svijeta s Portugalom.
- Brojke ne lažu. Ja sam najbolji nogometaš u povijesti i točka! Možda preferirate Pelea, Messija ili Maradonu, ali ja sam najbolji i najkompletniji uopće. Nisam vidio boljeg nogometaša od mene. Dobar sam u igri glavom, dobar sam izvođač slobodnjaka. Pucam dobro lijevom i desnom nogom... Brz sam, snažan, puno skačem... Reći da Ronaldo nije kompletan nogometaš je laž. Nema kompletnijeg nogometaša od mene - samodopadno će sam za sebe reći CR7.
I tim riječima nije nikoga iznenadio, poznato je da uglavnom voli i cijeni samo sebe. Bez sumnje je sjajan igrač, sjajan strijelac, impozantne su njegove fizičke predispozicije, brzina, snaga, skok, precizna završnica... Zbog svoga rada i asketskih životnih navika traje dugo, ima instinkt ubojice, ali u 41. nije kao prije. I na ovom SP-u suočava se s mnogim kritikama, čak i portugalski navijači misle da treba - na klupu. U posljednjem plesu na World Cupu želi do kraja, najavljuje svoje buđenje i uvjeren je kako će preskočiti Modrićevu Hrvatsku.
Peterostruki osvajač Zlatne lopte prije deset godina s Portugalom se popeo na krov Europe, taj naslov za njega ima posebnu težinu, u kolekciji s reprezentacijom ima i Ligu nacija, ali nešto nedostaje. Najveća i najsjajnija kruna, ona zbog koje nema mira. U Sjevernoj Americi za sada je uglavnom - kritiziran. Nije to onaj stari Ronado, ali je još uvijek dovoljno moćan i dobar da napravi nered svakoj obrani. Ispred sebe ima samo jedan cilj, na oproštaju od svjetskih prvenstava - podići visoko u zrak trofej i pokazati svijetu srednji prst. Svima onima koji se usude kazati da ima boljih od njega i da više nije onaj stari Ronaldo.
