Hrvatska će nogometna reprezentacija u Novom svijetu zabilježiti svoj sedmi nastup na svjetskim prvenstvima. Učinak nam je dosad fascinantan, u šest nastupa triput smo osvajali medalje i po tome smo doista svjetski fenomen.

Nažalost, ne samo po tome nego i po vječnom nezadovoljstvu koje emitiramo prema izbornicima, reprezentativcima i dužnosnicima Hrvatskog nogometnog svaeza. No svi oni uspijevaju se nositi s takvim neuobičajenim okruženjem, te uporno pružaju vrhunske rezultate. Hrvatska će na SP u SAD-u, Meksiku i Kanadi stići kao trećeplasirana s posljednjeg turnira, koji je 2022. odigran u Katru.

GOJKO MITIĆ

Izazovna skupina

Već samo taj podatak, kao i gladak prolazak naše selekcije kroz kvalifikacijski ciklus, trebao bi našu reprezentaciju svrstati u krug uglednijih na natjecanju. Ne možemo reći u krug favorita, jer on je rezerviran uvijek za iste nacije, taman one i ne napravile ništa na rezultatskom planu u posljednje vrijeme. Hrvatska je, pak, napravila puno, no te rezultate strani nogometni analitičari baš i ne poštuju. No koga briga. Hrvatska se za novi nastup na SP-u pripremala u tišini. Zapravo, takav pristup nekako je postao uvriježen otkako je na izborničkoj funkciji Zlatko Dalić. U Rusiju 2018. otišlo se u jeku loših odnosa na realciji HNS - navijači, pa nije bilo velike pompe, a Vatreni su se kući vratili s broncom. Ni uoči Katra nije bilo previše galame i očekivanja, pa se reprezentacija okitila brončanom medaljom. Na neka prethodna svjetska prvenstva išlo se s velikim očekivanjima (poglavito u Brazilu 2014., nap. a.) pa se dogodilo i veliko razočaranje nakon što se put završio već u grupnoj fazi. Zato je izbornik i uoči odlaska preko Atlantika imao samo jednu poruku:

- Nama je najvažnije proći skupinu.

I prokleto je u pravu. Kada bi prošla skupinu, naša bi reprezentacija na SP-u ostala do posljednjih dana. Društvo s kojim ćemo se ovaj put “kefati” za prolazak u nokaut-fazu natjecanja je šaroliko, ali i izazovno. Engleska je uvijek favorit, a s njom smo u povijesti imali svakakvih iskustava. Preko njih smo izborili finale u Rusiji 2018., što je zapravo bio jedini naš susret s Tri lava na svjetskim prvenstvima. S Englezima otvaramo ovaj SP, što će biti susret koji će nam djelomično otkriti potencijalne dosege naše reprezentacije na ovom SP-u. Drugo kolo donosi nam susret s nominalo najslabijom reprezentacijom u skupini, Panamom, ali baš bi taj susret mogao biti od ključne važnosti, jer pobjeda u njemu praktično bi nam osigurala plasman u drugi krug natjecanja (prolaze dvije prvoplasirane reprezentacije iz svih skupina te osam od 12 najboljih trećeplasranih selekcija grupne faze, nap. a.). U posljednjem kolu skupine igrat ćemo protiv Gane, koja je vrlo neugodan, no ne i nepobjediv suparnik, a pretpostavlja se kako će ta utakmica odlučivati o drugoplasiranom u skupini. To su, naravno, projekcije, jer teren može ponuditi razne fabule i zaplete. Nepobjedivi nisu Englezi, ali nismo ni mi, a upravo je ta naša grupa proglašena najzahtjevnijom od svih koje je ždrijeb odredio za prvu fazu natjecanja.

HINA/ Damir SENČAR

Vlastiti stil

Ipak, mnogo više negoli o suparnicima priča se o načinu na koji će igrati naša reprezentacija. Prema Dalićevu popisu, izgledno je kako će se protiv teških suparnika odlućiti za sustav s trojicom u zadnjoj liniji, a kada se bude tražio ofenzivniji pristup, mogao bi se vratiti na četvoricu s izrazito ofenzivnim bekovima. No to su već taktičke nijanse. Sam stil igre vjerojatno će biti jednak ili bar vrlo sličan onom koji je našoj selekciji donio medalje na dva posljednja SP-a. Radni naslov “Ubij suparnika dosadom”. Sviđalo se to nekome ili ne, Hrvatska u ovom trenutku jednostavno nema igračke profile za nekakvu jurnjavu po terenu, koju danas nazivamo modernim nogometom. Takvim se stvarima zapravo uopće ne treba opterećivati jer na SP-u uopće nije važno biti moderan, nego uspješan. Nama je ta sporija igra donosila rezultat, a, osim toga, mnoge, pa i one najjače, selekcije obično izaberu konzervativniji nogomet kada stignu na završne turnire velikih natjecanja. Dalićeva Hrvatska pokazala je kako je sposobna prilagođavati se i igrati na rezultat, što je vrlo značajan detalj u turnirskim oblicima natjecanja. Iako su nam ključni igrači daleko od igračkog cvijeta mladosti, dragocjeno će biti njihovo golemo iskustvo koje su stjecali na svjetskim i europskim prvenstvima. Modrić, Perišić, Kramarić, Kovačić i Ćaleta-Car ostali su kao dio rostera od prije osam godina, kada je postignut najveći uspjeh. U međuvremenu stigao je novi igrački val, predvođen Joškom Gvardiolom. Smjena generacija ide polako, što znači - i po planu. Dosta je novosti u rosteru i u odnosu prema SP-u prije četiri godine u Katru, ali, ono najvažnije, duh se nije mijenjao. Hrvatska će na ovaj SP otići u dobrom raspoloženju, osvježena igračima koji bi trebali biti njezina budućnost, poput Luke Vuškovića, Petra i Luke Sučića ili Igora Matanovića. Svaki izbor za takva natjecanja za sobom vuče upitnike oko nepozivanja nekih igrača, posebno ako se radi o nadolazećim vrijednostima. No izbornik Zlatko Dalić ostao je vjeran sebi i svojim procjenama. Nako svega što je učinio s reprezentacijom, tko mu ima pravo zamjeriti na tome? Izbornik u tišini kuje planove za još jedan pothvat na svjetskim prvenstvima. Kakav plasman bi to bio? Pustimo neka se priča razvija sama od sebe, bez nekakvih velikih očekivanja.

Samo neka prođemo skupinu, jer onda doista sve postaje moguće. Kada je Hrvatska u pitanju, ta je tvrdnja dokazana u svim prethodnim nastupima na World Cupu.