Čudna je nogometna družina iz Bijelog Brda. Jedan vikend očaj od igre i zasluženi poraz, već sljedeći puno bolje, koncentriranije i konkretnije izdanje na terenu i zaslužena pobjeda, i to nad favoritom. No to je BSK, momčad s kojom nikad ne znaš na čemu si i koja se nikada ne smje otpisati, posebice kada igra doma.

Bjelobrđani su u drugi dio prvenstva SuperSport Prve lige ušli lošom igrom i porazom u Karlovcu, što nije bila dobra najava prije prvog ovogodišnjeg prvenstvenog susreta kod kuće protiv Dugopolja, koje se bori za mjesto na samom vrhu tablice i plasman u najviši rang hrvatskog nogometa. Došlo je Dugopolje u Slavoniju po bodove i povratak na prvo mjesto tablice, a otišlo kući praznih ruku, razočarano i poraženo. Pred 19. etapu su bili lider, nakon nje su pali na treće mjesto u poretku.

Nije to bila utakmica za umiranje u ljepoti, više onako “radna”, tvrda i borbena, u kojoj gost nije mogao ništa, a domaćin više gledao kako se obraniti, a tek onda kako napasti. Dugopoljci ništa posebno, daleko od izdanja koje su pokazali u pobjedi nad Rudešom, BSK je odigrao na način koji je trener Igor Budiša zamislio, pametno i pragmatično, potpuno blokirao domaćina i strpljivo čekao svoju šansu. I dočekao ju je u 74. minuti kada je Filip Hrs pogodio za 1:0, što je bio i konačni rezultat utakmice. Dugopoljci su se poskliznuli u Bijelom Brdu, za utjehu im može biti što nisu jedini koji su na tom terenu računali na bodove, pa ostali bez ičega. Cibalia i Rudeš ovu etapu upisali su bodove i izbili na vrh, momčad iz Dalmatinske zagore je sad treća, ali do kraja prvenstva ima još puno igrati i može se očekivati da će biti još promjena i izmjena na čelu poretka.

Nakon utakmice zadovoljstvo u bjelobrdskim redovima, nakon loše igre u Karlovcu bilo je kritika, a oni poručuju “nije ono bilo naše pravo lice, ovo protiv Dugopolja jest”. I imaju pravo biti zadovoljni, Budiša je našao način kako nadmudriti kolegu s klupe dalmatinske momčadi Harija Vukasa. Od igrača je tražio borbu i koncentraciju, oni su ga poslušali i dogovor prenijeli na teren, djelovali kao uštimani stroj i Dugopoljcima nisu dopustili baš ništa, ni jednu ozbiljnu šansu.