Damir Mustapić
Brojke na relaciji Vukovar - Vinkovci koje se spominju u javnosti su - laž. Cibalia nije iskamatarila Vukovar 1991.
Vinkovci su gladni najvišeg ranga hrvatskog nogometa. No, ako ne uspijemo ove sezone, neće ništa propasti, na redu je sljedeća
Kako je počelo i u jednom trenutku jesenskog dijela izgledalo, dobro je i završilo. Nogometaši Cibalije prvi dio polusezone u SuperSport Prvoj ligi okončali su na trećem mjestu s tri boda zaostatka za liderom Rudešom. Razlika koja je na proljeće itekako uhvatljiva.
- Da nam je netko tad kad nije išlo najbolje ponudio da na kraju prvog dijela sezone imamo samo tri boda zaostatka, svi redom bismo to prihvatili. Trebalo nam je malo vremena da se uigramo, složimo, da igrači međusobno osjete kako dišu i krenulo je nabolje - kaže predsjednik HNK-a Cibalia Damir Mustapić.
Ljetos je trener vinkovačke momčadi Tomislav Čuljak najavljivao velike stvari: Cibaliji je mjesto u najvišem rangu hrvatskog nogometa, često je znao spomenuti Čuljak. I imao je podlogu za to. Nakon dugo godina stvari u Genscherovoj 10 b izgledaju bolje i svjetlije, blagajna je punija, pa se krenulo u potpuni remont momčadi.
Sesar je postao bivši trener, na njegovo mjesto sjeo je Čuljak, dovedeni su iskusni i dobri igrači, te je u gradu na Bosutu stvorena atmosfera u kojoj se ponavljalo: To je ta sezona. Sezona u kojoj će Vinkovčani napraviti iskorak i ponovno u svom gradu igrati prvenstvene dvoboje s Dinamom ili Hajdukom. Navijačke strasti lako su zapaljive, euforija je zahvatila "nebeskoplavi" puk, ali ubrzo je splasnula. Prvo kolo i poraz u Hrvacama, onda ne baš tako dobar rujan, u kojem je Cibalia bila na nizbrdici, početkom listopada trener Čuljak je jasno poručio: Ne želim biti problem kluba. To je dalo naslutiti da je moguć i njegov odlazak. Uprava nije napravila nikakve rezove, i dobro da nije. Ubrzo je krenulo bolje. Nakon dizelaškog starta uhvaćen je pravi ritam, kako je polusezona odmicala, Cibalia je bila sve bolja, jesen je završena s četiri uzastopne pobjede, pa se na zimsku stanku otišlo s "minus tri". Inače, početkom studenoga Vinkovčani su za liderom zaostajali okruglih deset bodova. Dovoljno da se ponovno probudi euforija.
Ne dam na trenera
- Ni u jednom trenutku Čuljkov status nije bio upitan, on je mlad trener, ali vrlo radišan, uporan, radio je dobre stvari s našim mladim momčadima, dali smo mu priliku i čvrsto stojim iza njega. Stalno ponavljam, ako je nešto loše, prozovite mene, ali ne dam na trenera. SuperSport Prva liga vrlo je izjednačena, svatko svakoga može dobiti, momčadi imaju uspona i padova, mi smo ih imali u rujnu, imao ih je i Karlovac 1919, u završnici polusezone i Rudeš, pa se njihova velika prednost istopila - dodaje Mustapić, koji je početkom prošle godine imenovan predsjednikom kluba od kojeg su uglavnom svi bježali. Krenulo je turbulentno, nakon samo 72 dana od imenovanja na dužnost predsjednika želio je otići. Nije otišao, ali tom ponuđenom ostavkom kao da je prodrmao ljude koji su oko kluba i koji mogu pomoći Cibaliji.
- U siječnju 2024. sam došao, a već u ožujku podnio ostavku, jer sam bio usamljen. Nekim ljudima su puna usta Cibalije, a kada je trebalo pomoći, znao sam naletjeti na zid. Nisam imao pomoć, a nisam mogao sve sam. Nadzorni odbor nagovorio me na ostanak, a i ljudi su se malo angažirali, pa sad to funkcionira.
Mustapić si je dao rok od dvije godine da s Cibalijom napravi pomak?
- Malo je pogrešno prezentirano da mi iz kluba stalno najavljujemo "idemo ove sezone po naslov praka". Idemo stepenicu po stepenicu, naravno da želimo napredovati i igrati u društvu najboljih, jer ovaj klub i grad to zaslužuju, Vinkovci su gladni najvišeg ranga hrvatskog nogometa, dobrih utakmica, nema nas sedam godina u tom društvu, a to se čini kao vječnost. No, ako ne uspijemo ove sezone, neće ništa propasti, na redu je sljedeća. Kada sam došao u klub, moj plan je bio - ostanak u ligi i stabilizacija, napredak, pa napad na naslov prvaka.
Ultrasi su ponovno u euforiji. Posljednje jesenske utakmice, igre i pobjede vratile su momčad na pravi kolosijek.
- Imamo sjajne navijače, razumijem njihovu želju i nestrpljenje, voljeli bi Cibaliju u najvišem rangu, voljeli bismo i mi, imamo zajednički cilj, guramo prema njemu, pa ćemo vidjeti dokle će nas to dovesti.
Stara dama živnula
Do prije godinu-dvije Cibalia je bila tužna priča hrvatskog nogometa. Klub koji je igrao u Europi, igrao finale Hrvatskog kupa, pao je na niske grane. Grabežljivci su "raščerupali" vinkovačku Staru damu, igrači nisu imali za kiflu i jogurt. Mjesecima bez plaće, bez osnovnih uvjeta za život, štrajkali su i mučili se. Klub je bio dužan i Bogu i vragu, kao da se čekao kraj Stare dame. No ona je, čini se, potpuno živnula.
- Bilo je iznimno teško, ali otkako sam došao - i ne mislim da sam samo ja to napravio, nego uz pomoć suradnika i sponzora - igrači i Radna zajednica redovito dobivaju plaću. Kasnili smo samo jednom, lani za studeni nije isplaćena plaća u prosincu, ali u siječnju su na račun sjele dvije. Naši igrači imaju solidne, ali ne neke atomske plaće, ako zakasnimo samo s jednom, egzistencija im je ugrožena. Mi koji vodimo klub ne smijemo dopustiti da se plaće neisplaćuju mjesecima, a, kao što svi znaju, to je nekada bila normala. Nije lako, ali treba pun angažman, puno rada, moljenja, nagovaranja, zivkanja... Nitko neće doći sam i ponuditi pomoć. Cibalia je brend, ponos Vinkovaca, ima navijače i ime, teško je pronaći novac, ali treba potpuni angažman u kojem se ne smije gledati osobna, nego samo klupska korist.
Finacijska slika nije u najboljem stanju, ali je svakako bolja. Vidjelo se to i po ljetnoj kupnji. Vratio se Andrija Bubnjar, iz Opatije su stigli Marin Grujević i David Žabec, pa iskusna imena hrvatskog nogometa Gabrijel Boban i Petar Brlek, sjajni vratar Marko Galić...
- Odmaknuli smo se od stare filozofije "dobro je imati 16 igrača podjednake kvalitete". Sad smo željeli dovesti sedam-osam jako dobrih, nešto više ih platiti, naravno, ne ludovati, nego se uklopiti u budžet, pa da oni budu predvodnici momčadi. I to se za sada pokazuje dobrim, Žabec nas je vukao prvi dio sezone, u drugom dijelu Boban pokazuje svoju kvalitetu, Galić je odličan na vratima... Ima tu još problema, čvrsti i kompkatni smo u obrani, u napadu nismo baš najučinkovitiji, ali ide nabolje. Puno je novih igrača, trebalo je vremena da se uigraju, tako da očekujem da ćemo na proljeće biti još bolji.
Kakav milijun, plafon 350.000
Proljeće će biti puno izazova za nebeskoplavu momčad, koja puca na naslov prvaka, ali puca i Rudeš. Bit će izazovno i za predsjednika Mustapića. Vinkovački "podstanar" Vukovar 1991 u drugom bi se dijelu sezone mogao preseliti u osječki Gradski vrt, a to će Cibaliji iz džepa izbiti određeni iznos na koji je računala. Naime, Vukovarci Cibaliji svaku svoju domaću utakmicu plaćaju 15.000 eura (plus PDV).
- Ne znam sele li se, nitko nam ništa nije javio. Vidio sam da i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić kaže da se Vukovarci nisu javili s upitom za Gradski vrt, kao što ni nama nitko ništa nije rekao, odlaze li ili ostaju. Kad smo već kod Vukovara 1991, htio bih demistificirati jednu priču koja je sto puta ponovljena u medijima i ljudi je gledaju kao istinu. Stalno se naglašava da stadion Cibalije Vukovarce za jednu sezonu stoji 800-900 tisuća eura. Spomije se i milijun. To je laž! Nismo ih iskamatarili, nismo ih zvali k sebi, oni su molili da dođu, mi smo ponudili uvjete, oni pristali. Samo smo gledali interes našeg kluba, još morali izgladiti s našim najvjernijim navijačima, jer oni su bili protiv da bilo kome ustupamo stadion. Pa ni susjedu. Vukovaru 1991 iznajmljujemo stadion za 15 tisuća eura po utakmici, u cijeloj sezoni je to 18 domaćih utakmica, znači 270.000 eura. Sredili su VAR sobu i to je to, pa nije to moglo stajati stotine tisuća eura. U reflektore nisu ulagali jer HNS je procijenio da ima dovoljno "luksa", a brojčanici na ulazu bili su stari, samo ih je trebalo prebaciti na modernu tehnologiju očitavanja kodova i to je ulaganje od nekoliko tisuća eura. Prema nekoj mojoj procjeni, cijela sezona Vukovar 1991 u Vinkovcima stoji oko 350 tisuća eura, a u javnosti se stalo spomije 800-900, pa i milijun, eura. Priča je puštena, već je zaživjela, a nema veze s istinom. Čisto da to raščistimo - dodao je Mustapić, koji još ne zna može li na proljeće računati na novac od Vukovaraca ili će ponovo po Vinkovcima i okolici morati vući ljude za rukav s apelom: Pomozite!
Pomozite da se klub vrati tamo gdje je nekada bio, u društvo najboljih hrvatskih nogometnih momčadi!