U ovom, 12. kolu SuperSport HNL-a bilo je kao nekad. Onda kada je boss iz Maksimira, sada bjegunac od hrvatskog pravosuđa, vladao hrvatskim nogometom. I prije toga, u vremenima kada zagrebačkoj Croatiji nije mogao nitko baš ništa. Puno je gorčine u riječkim redovima nakon derbija na Maksimiru u kojem je Rijeka izgubila od Dinama s 2:1. I puno je gorčine kod običnih ljubitelja nogometa, jer onako kako se sudac Igor Pajač ponašao na Maksimiru, jednostavno nema smisla. Uspio nam je opet ogaditi nogomet i pitamo se ima li ova liga ikakvog smisla ako će suci ovako suditi.

I Riječani su s razlogom ljuti, jer samo dragi Bog i sudac Pajač znaju kako je kapetan i jedan od ključnih ljudi Dinama Josip Mišić završio subotnji derbi na Maksimiru bez crvenog kartona. Čovjek je imao pomračenje uma u kojem je rušio sve pred sobom, ali Pajač je na njegovo namjerno udaranje i odgurivanje suparnika ostao slijep i nijem. Crveni karton je sakrio duboko u džep i nije se ni potrudio naći ga.

- Nikada me Zdravko Mamić osobno nije kontaktirao prije utakmice i rekao “moraš ovako ili onako”, ali kad sam sudio Dinamu, jednostavno sam znao što moram. Ako Mamić misli da nisi sudio dobro, odnosno ako Dinamo izgubi, a on bude ljut, ideš na led. Nema veze koliko si dobro i ispravno odsudio tu utakmicu. I tom gestom ti je sve rečeno kako ćeš ubuduće. Taj “led” je bilo upozorenje i svi suci su znali kako se trebaju ponašati i suditi, pričao nam je nedavno jedan bivši hrvatski nogometni sudac. Naravno, nećemo otkriti koji i čovjeka dovoditi u problem.

Mamić, srećom, već neko vrijeme nije dio hrvatskog nogometa, ali njegov duh i dalje lebdi nad Dinamom. I suci na igrače u modrom dresu gledaju s posebnim, malo zamagljenim naočalama. Ono što vide drugima, njima ne. Čudili smo se prošle sezone kako recimo Ristovski za svoje prekršaje, namjerne i nenamjerne, prolazi bez crvenog, a ovo što je Mišić napravio Riječanima, a Pajač mu nije pokazao crveni karton je za crne anale nogometne igre. I nije samo Mišić bio nasilan, Beljo je doduše nenamjerno laktom udario u lice Majstorovića, potekla je krv, nije bilo namjere, ali Pajač je mogao posegnuti za crvenim. Naravno, nije... Onda je na scenu stupio Mišić i kad je vidio da može samo je nastavio u luđačkom ritmu. Nagazio je s leđa Fruka po stopalu, a dok je Slavonac iz redova Rijeke ležao na tlu, Mišić je pokraj njega zamahnuo nogom. Naljutilo je to Justasa Lasickasa, koji mu je prišao, a Mišić ga je rukom uhvatio za lice i gurnuo na tlo. Glas razuma je bio Kulenović, koji je pokušao udaljiti Mišića, ali on je u gužvi uhvatio Antu Majstorovića za bradu, pa i njega odgurnuo na tlo. Kapetan Dinama je pretjerao, ali se izvukao samo sa žutim kartonom. Kako? E, pa to malo kome jasno. Veznjak Dinama je nastavio svoj show i poslije utakmice, nije se pozdravio kako običaj nalaže s navijačima već je požurio prema svlačionici. Kasnije se vratio, ali samo do centra. Mišić inače nije takav, sada se možda bori s vlastitim demonima i frustracijama, ali nogometna predstava nije “borilački kavez” i onaj tko hvata suparnika za bradu ili vrat, odguruje ga na tlo ili divljački nasrće na suparnika u 99 posto slučajeva dobije crveni karton. Kada je u pitanju Dinamo i kada Pajač sudi, dovoljan je i žuti... Nakon kaosa u režiji kapetana Dinamo je zabio pobjednički gol, ali crna sudačka mrlja je ostala.

Bit će vrlo zanimljivo čuti službeno objašnjenje sudačke komisije za Pajačev posao na Maksimiru, ali komisija je već puno puta pokazala da nije istina ono što ljudi vide vlastitim očima i što se inače sudi na europskim nogometnim terenima, nego je lamatala o “pravilima nogometne igre”. Pravilima koja su rastezljivija od žvake i koja tumači svatko na svoj način. I ne vrijede isto za sve...