Izuzmu li se odgojna mjera za Luku Sučića i izostanak Matea Kovačića zbog rehabilitacije, komotno se može reći da hrvatska nogometna reprezentacija rujanske oglede s Farskim otocima i Crnom Gorom dočekuje u optimalnom stanju. Sezona je, doduše, još uvijek u ranoj fazi, i stoga je teško govoriti o formi igrača. S druge strane, jasno je da su svi svježi i odmorni, a sasvim sigurno i motivirani.
Kada se uzmu u obzir lipanjske pobjede nad Gibraltarom (7:0) i Češkom (5:1) na otvaranju skupine L kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, nije teško pretpostaviti kakvo je stanje duha Zlatka Dalića i njegovih štićenika. Puno optimizma.
Dalićevu vrstu 5. rujna očekuje dvoboj s Faranima u Torshavnu, a u istom terminu Crna Gora dočekuje Češku u Podgorici. Ostane li momčad pod vodstvom Roberta Prosinečkog neporažena u tom sučeljavanju, Hrvatska bi se mogla naći na milimetar do Svjetskog prvenstva. Naravno, pod uvjetom da ostvari očekivano i uknjiži pobjedu u glavnom gradu Farskih otoka. U ovom trenutku Češka i Crna Gora imaju po jedan poraz u četiri kvalifikacijska kola, a Hrvatska je na stopostotnom učinku iz dva ogleda. Tu razliku u broju utakmica napravila je Liga nacija. Dok je Hrvatska igrala s Francuskom četvrtfinale tog natjecanja, u skupini L odigrana su prva dva kola. Uglavnom, remi ili poraz Češke u Podgorici otvorio bi priliku da Dalićevi izabranici pobjedom nad Crnom Gorom tri dana poslije steknu opipljivu bodovnu prednost.
Pri tome jedan od najvažnijih čimbenika je kvaliteta i iskustvo igračkog kadra. Na kraju krajeva, Hrvatska je poznata po tome što iz godine u godinu proizvodi ili nalazi igrače koji reprezentaciju drže na visokoj razini izvedbe i rezultata, dok se njezini skorašnji suparnici time baš i ne mogu pohvaliti. Crna Gora je u proteklih dvadesetak godina imala nekoliko klasnih nogometaša, ali to je ipak (bilo) premalo za nešto više od povremenih bljeskova. Farski otoci, pak, u vlastite nogometne legende ubrajaju igrače koji su izvan granica svoje domovine potpuni anonimci.
Hrvatska ima bogato iskustvo u ovakvim situacijama. Uostalom, dovoljno se sjetiti uvjerljive pobjede nad Gibraltarom u lipnju. Istina, ta je utakmica donijela nešto muke u početnih dvadesetak minuta, ali kada je Dalićeva momčad uhvatila radnu temperaturu, suparnik je primio sedam komada, s time što su propuštene još dvije-tri više nego izgledne prilike. Uz dužno poštovanje, reprezentacija Farskih otoka je na nešto višoj razini od Gibraltara. Crna Gora, pak, pripada u kategoriju koja se može opisati kao srednja klasa. Međutim, to definitivno nije momčad koja bi mogla biti ozbiljna prijetnja za Luku Modrića i društvo. Osim toga, Crnogorci u Zagreb stižu samo tri dana nakon ogleda s Češkom u Podgorici, što sugerira da će biti fizički načeti.
Uglavnom, sve se svodi na Dalića i njegove štićenike. Ako oni budu na potrebnoj razini, izgledi Farskih otoka i Crne Gore za ostvarenje pozitivnog rezultata bit će vrlo maleni. Ako, pak, pomisle da su bodovi upisani prije nego što iziđu na teren, moglo bi biti određenih problema. Opet, posljednjih nekoliko godina pokazalo je da se hrvatska reprezentacija relativno uspješno izliječila od sindroma "lako ćemo".