Rijeka - Dinamo
Kovačević ima još posla, Torcida je ponovno veliki uteg splitskoj momčadi
Tri uvodna kola nove sezone bila su dovoljna Dinamu i Hajduku za stvaranje prednosti od pet bodova u odnosu prema ostatku SuperSport HNL-a, s time što tu postoje i dvije razlike. Modri su u svoj maksimalni učinak ugradili pobjedu nad Vukovarom 1991 (3:0) na svom terenu te trijumfe na zahtjevnim gostovanjima kod Osijeka (2:0) i Rijeke (2:0), a Splićani su na Poljudu svladali Istru 1961 (2:1), Goricu (2:0) i Slaven Belupo (3:0).
Zatim, u Zagrebu vlada oduševljenje rezultatima rekonstriurane momčadi, začinjeno hvalospjevima na račun Marija Kovačevića i njegovih štićenika, a raspoloženje oko Dinamova tradicionalno najvećeg rivala nemoguće je shvatiti normalnom čovjeku. Igrači Hajduka su nakon nedjeljne pobjede nad Koprivničanima otišli prema sjevernoj tribini da bi pozdravili članove Torcide, a tamo ih je dočekalo opasno iznenađenje. Naime, prema njima je poletjela kiša baklji, kao izraz nezadovoljstva (pre)ranog oproštaja od Europe, u trećem prekolu Konferencijske lige. Takvo raspoloženje u civilizaciji se najčešće demonstrira okretanjem leđa ili zvižducima, no društvo sa sjeverne tribine odlučilo se za ispad na razini prvobitne zajednice, koji je mogao završiti prženjem dijel(ov)a tijela igrača. I onda još, jučer, verbalni napad i pljuvanje sa strane jednog huligana na Anthonyja Kalika u splitskom kafiću pokazuju da Torcida ili bar jedan njezin dio nisu nikakav vjetar u leđa Hajduku ni najvjerniji navijači, nego golem uteg s kojim bi se trebalo ozbiljno obračunati, jer ta skupina huligana sramoti Hajduk na svakom koraku. I gadi dolazak na tribine Poljuda normalnim navijačima.
Raspored
I sve to se dogodilo nakon jedne od boljih utakmica Hajduka u posljednje vrijeme. Kad se u obzir uzmu izvedbe pod stručnim vodstvom Gennara Gattusa, ovo je bila nogometna poezija. Uglavnom, Hajduk je u prva tri kola postigao jednak broj golova kao i Dinamo, primivši pritom samo jedan, s time što se već neko vrijeme vide tragovi rada Gonzala Garcije. Unatoč svemu tome, ozračje oko kluba je, blago rečeno, iracionalno. Budući da nadolazeća četiri kola Hajduku donose tri derbija i gostovanje kod kluba koji je ove sezone također igrao kvalifikacije za Konferencijsku ligu, bit će zanimljivo pratiti razvoj događaja u tom smislu. Preciznije, Hajduk u idućem kolu dolazi na Opus Arenu, a 31. kolovoza u Split stiže Rijeka. Nakon pauze zbog nastupa reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo na redu je gostovanje kod Varaždina pa derbi s Dinamom na Poljudu.
Modri pak imaju nešto povoljniji raspored. Iduća subota na stadion Maksimir dovodi Istru 1961, nakon čega putuju na noge Varaždincima. Prije derbija na Poljudu, odnosno čim završi prvenstvena stanka, Dinamo će na svom terenu dočekati Goricu. Iako to nitko u klubu neće glasno reći, jasno je da su svi u Maksimirskoj 128 duboko uvjereni da će u Split stići kao lideri SHNL-a. Zapravo, sasvim sigurno se i nadaju da će tada imati i opipljivu bodovnu prednost.
Kvaliteta
Nema sumnje da je pobjeda na Rujevici do vrha napunila Dinamovu svlačionicu optimizmom, iako je momčad tamo odigrala dva različita poluvremena. Modri su tijekom prvih pola sata derbija prezentirali dosta agresivnosti i puno trke, bez neke pretjerano velike ideje u igri, i to je bilo dovoljno da u tom razdoblju iz jedne i pol akcije stignu do dva gola prednosti, koja su ih na kraju odvela do trijumfa.
Naravno, bilo bi iluzorno očekivati da momčad odigra cijelu utakmicu u istom ritmu, pogotovo nakon opipljivog vodstva, no izvedba je u drugom dijelu bila prilično tanka. Zapravo, opet se vidjelo da Dinamo ima problema kada se suparnik odvaži na igranje nogometa. Osijek se u prvom kolu hrabro postavio i držao je neizvjesnost do završnice utakmice, s time što je do tada propustio tri velike prilike za vodstvo. I Vukovar 1991 je Dinamu pokazao zube iako nema ni jednog igrača koji je na nogometnom tržištu procijenjen na više od 600 tisuća eura, i lako je mogao imati bar gol prednosti nakon prvoga poluvremena. Te dvije utakmice riješila je razlika u individualnoj kvaliteti, odnosno širina igračkog kadra, no svejedno se vidjelo da Kovačević ima još dosta posla.