Prije četiri godine bili su Kinezi. Onda je godinu poslije sve bilo riješeno s Lürssenom. Pa je pretprošle godine Rijeku već kupio Stihl. Prije mjesec i pol dana imali smo Leeja Andersona i priču da njegovi emisari dolaze na Rujevicu da bi za dan-dva kupili HNK Rijeka. Prije svega toga, a i u međuvremenu, bilo je i drugih potencijalnih kupaca. Daleko najozbiljniji bili su oni čija imena nisu ni dospjela u javnost. Sad smo, nakon Nijemaca, Amerikanaca, Kineza, Arapa, Kanađana... dobili - najnovije Amerikance. U igri su milijarder Bill Foley, odnosno američki Black Knight Football and Entertainment kompanija koja već posjeduje nogometne klubove - Bournemouth, Moreirense, Hibernian, Lorient i Auckland.

I za razliku od one nedavne američke priče koja je bila ništa više od ispipavanja terena, ova s Billom je ozbiljnija. Točnije, dalje je otišla. Ali daleko je od gotove, HNK Rijeka i dalje je - Miškovićev.

Tzv. dubinsko snimanje kluba i ostale provjere koje potencijalni kupci obavljaju kad su u pitanju veliki, višemilijunski poslovi, u Rijeci se događa šesti-sedmi put. Ne znači da ovaj put neće pasti i prva prava ponuda, ali sigurno je i da se neće dogoditi u sljedećih nekoliko dana ili tjedana. Priča postaje istinski ozbiljnom kad pred Damira Miškovića netko stavi konkretnu ponudu, s konkretnim iznosom. Prije toga ga mora uvjeriti da Rijeku može podići na višu razinu od ove na kojoj je sada. Za sve velike stvari, a prodaja Rijeke je golema stvar, treba vremena. Ako se na kraju uopće i dogodi.