Lijep život pa Domovinski rat, teške godine prognaništva, onda mirna reintegracija i povratak kući na urušene temelje, potpuni kaos koji je trebalo dovesti u red. No najvažnije - u Baranji nisu odustajali i uspjeli su. U nešto više od 20 godina napravili su velike stvari, a to se najbolje ogleda u broju klubova i infrastrukturi. To je najkraći opis baranjskog nogometa u poslijeratno vrijeme.

Nakon teških vremena uzdigao se kao feniks i posljednjih godina doživljava procvat.

Ambicije su ogromne

Sljedeće sezone u Trećoj NL Istok igrat će dva baranjska kluba - Borac iz Kneževih Vinograda i Vardarac, belomenastirska Baranja Belje i Darda su u MŽNL Osijek - Vinkovci, u nižim ligama je još niz klubova. I najvažnije, većina klubova je stabilna i sadašnji rangovi im nisu kranji domet.

- Nakon mirne reintegracije dočekali su nas uništena infrastruktura, potpuno uništena oprema, manjak igrača i stručnog osoblja. Uspjeli smo se konsolidirati, Nogometno središte fokusirano je na niže ili više slavonsko-baranjske lige, Lige središta, Ligu Baranje - kaže dugogodišnji predsjednik NS-a Beli Manastir Ivan Zadravec.

S povratkom kući nije bio problem samo katastrofalna infrastruktura nego i ljudi. Ono što muči cijelu Hrvatsku, demografska katastrofa, nije zaobišlo ni Baranju, iz godine u godinu sve je manje ljudi. Baranja je 1991. godine imala 54.265 stanovnika, prema popisu iz 2021. godine, taj se broj smanjio na 31.017. Usporedbe radi, prema popisu iz 2011. godine, Baranja je imala 39.420 stanovnika, što znači da je broj stanovnika smanjen za 8403 u razdoblju od deset godina.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća većina hrvatskog i mađarskog stanovništva prisilno je napustila Baranju i nastanila se najviše u Osijeku i okolici, bilo je puno prognanika u Međimurju i Mađarskoj, na žalost, neki su ondje nastavili život i u Baranju svrate tek ponekad. Poslije je bilo iseljavanja zbog boljeg života, a velik problem je i natalitet, koji je u stalnom padu.

- Baranja prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 30.017 stanovnika, a na našem području djeluje 30 klubova, što znači da na tisuću stanovnika imamo jedan nogometni klub - dodaje Zadravec, koji je također prošao golgotu prognaništva pa povratak kući i gradnju ispočetka. No zaljubljenici u nogomet s iseljenjem iz Baranje nisu željeli ugasiti sve aktivnosti, pa je 25. veljače 1992. u prognaništvu osnovan ŠNK Baranja Belje kao pravni sljednik NK Belja Kneževo. Prvi predsjednik kluba bio je Marko Kvesić, dopredsjednik Zlatko Pauković, sportski direktor Branimir Leko, tajnik Ivan Horvat, a članovi Izvršnog odbora Josip Bartolić, Josip Kerovec, Rudolf Mečević, Đula Špigel, Josip Verner i Žarko Zelić. Klub je u prognaništvu djelovao do 1998. godine i u tom razdoblju bio je pobjednik Županijskog nogometnog kupa, a 1996. ostvario je napredak u tadašnju Drugu nogometnu ligu Istok.

Stalno se nešto radi

Kući se vratio i ŠNK Baranja Belje, koji se natječe u Međužupanijskoj nogometnoj ligi Osijek - Vinkovci i radi u dobrim uvjetima, prošle godine je završen novi belomanastirski Gradski stadion, koji potpuno ispunjava uvjete glavnog grada Baranje. Gradnja novog Gradskog stadiona bila je zahtjevan projekt, kako organizacijski tako i tehnički i financijski. Na njega je utrošeno više od četiri milijuna eura, od čega je 70 posto novca bilo iz europskih fondova. U financiranju su sudjelovali i Hrvatski nogometni savez, Ministarstvo regionalnog razvoja, Ministarstvo turizma i Osječko-baranjska županija.

- Velikim radom i entuzijazmom obnovljena je infrastruktura gotovo u svim klubovima, nabavljena nova oprema, dajemo vjetar u leđa djelovanju klubova, školovanju kadra i njegovu uključivanju u natjecanje. Između ostaloga, primjer razvijenosti infrastrukture je stadion Baranje Belja i nogometna ljepotica u Vardarcu, V Arena, ali i nogometni domovi Mladosti Draž, Darde, Borca iz Kneževih Vinograda, NK Bilje, Radničkog Mece, Poleta Karanac, Croatije Branjin Vrh... No u moru dobrih priča ima i problema, jedan zanimljivi veže se uz NK Belje Kneževo.

- Da, moram istaknuti problem statusa Belja Kneževo zbog imovinskopravnih odnosa. Vlasnik terena u Kneževu je privatna osoba, koja ne želi prodati teren za igru, nego ga iznajmljuje - dodaje Ivan Zadravec, koji je ponovno izabran za predsjednika NS-a Beli Manastir, Mario Kedemenac za tajnika, koji u suradnji sa Županijskim nogometnim savezom i HNS-om u planu imaju nastavak razvoja nogometa na području Baranje.

Nogometno središte Beli Manastir preko svojih tijela provodi organizaciju cjelokupnog nogometa na području Baranje. Početkom godine obavljala se preregistracija igrača, te je ukupan broj registriranih igrača u tekućoj godini - 1366, igrači su razvrstani u 30 nogometnih klubova.

- Sa završetkom prvenstva naši klubovi su, u proljeće 2024./25. natjecateljske godine, izborili plasmane u više razrede. U Trećoj nogometnoj ligi Istok od ove sezone imamo dvije momčadi, otprije Borac iz Kneževih Vinograda, te im se priključuje Vardarac, koji ima ozbiljne planove za budućnost. Novoosnovani klubovi od početka ovog mjeseca prijavljeni su u natjecanje, a to su NK Grabovac, NK Uglješ, SNK Šećerana i NK Kotlina. Imamo novouređene stadione i igrališta, stadioni u Belom Manastiru i Vardarcu zaista su prekrasni i na ponos Baranje, a kada su u pitanju novi zahvati, imamo adaptacije terena i objekata na stadionima ŠNK Polet Karanac, NK Borac Kneževi Vinogradi, NK Mladost Draž, NK Darda, NK Bratstvo Jagodnjak - dodaje Zadravec.

Godinama unatrag Šparta je bila sinonim za baranjski nogomet, ali vremena se mijenjaju. Kad se spomene taj dio Hrvatske i nogomet, javlja se slika lijepog stadiona u Belom Manastiru, V Arene, ulaganja, klubova koji imaju velike ambicije, mnoštva djece na igralištima... Za sve to potreban je novac, ali još više golem rad, volja i zajedništvo. Nogometnih djelatnika, općinskih i gradskih (Beli Manastir) vlasti. Kad se glave ujedine i znaju kojim putem žele ići, sve je moguće. Prije 27-28 godina Baranjci su se vratili na pust teren, krenuli ispočetka, a danas su regija koja na tisuću stanovnika ima jedan klub. I infrastrukturu na kojoj im mnogi zavide.