Burnley - grad s oko 78 tisuća stanovnika u engleskoj grofoviji Lancashire veliku većinu Hrvata vjerojatno ne asocira ni na što posebno, a ljubitelje nogometa samo na klub koji će od sljedeće sezone opet igrati u engleskoj Premier ligi.

Klub osnovan još 1882. godine jedan je od osnivača nogometne lige u Engleskoj, jedan je od prvih koji je profesionalizirao svoje igrače i koji je stavljao sponzore na dresovima te jedan od samo pet klubova u Engleskoj koji je osvojio sva četiri profesionalna klupska natjecanja. Istina, najcjenjeniji trofeji davno su stizali u klupske vitrine na stadionu Turf Moor izgrađenom još 1883. godine, no ono čime se u Burnleyu mogu pohvaliti je da za njih navija sam - kralj Charles!

Susret u Dubrovniku

U klubu pod izravnom "kraljevskom krunom" već dvije godine radi i djeluje, kao član stožera prve momčadi i jedan Osječanin. Priča kako je Roberto Varga iz Retfale stigao do Lanchasirea doista je filmska. Prepričao nam ju je tijekom posjeta svom gradu gdje se nalazi na odmoru uoči priprema Burnleya.

Roberto Varga

- Kao klinac sam se dosta bavio različitim sportovima, košarkom, nogometom, plivanjem, a najviše odbojkom, koju sam trenirao deset godina u Mursi. Zajedno s našim trenerom, legendarnim Bokijem Bogdanovićem osvajali smo naslove i medalje u mlađekadetskom i kadetskom uzrastu. Nažalost, prekinuo sam trenirati odbojku jer su mi na redovnom liječničkom pregledu pronašli određene srčane smetnje. Nije bilo lako suočiti se da se nećeš više baviti sportom, ali to me dosta mentalno učvrstilo. Nakon tri godine uspio sam operativnim zahvatom riješiti te probleme pa sam se mogao posvetiti ponovno sportu i treniranju barem na rekreativnoj razini, ali prije svega mogao sam upisati kineziologiju, što mi je bila velika želja. Moja namjera je olakšana kada je u Osijeku otvoren Kineziološki fakultet, čiji sam bio dio njegove prve generacije studenata - pričao nam je na početku 30-godišnji Varga.

Sudbonosni trenutak koji ga je usmjerio prema Burnleyu dogodio se kada je kao student kineziologije otišao raditi sezonske poslove u Dubrovnik.

- Radio sam kao mornar na Lopudu na hotelskom brodu koji je prevozio turiste i njihove goste, ali i odlazio u nabave na kopno. Igrom slučaja upoznao sam Alana Pacea, američkog poslovnog čovjeka. Sprijateljili smo se, jako sam se povezao s njim i njegovom cijelom obitelji. Nastavili smo se družiti i sljedeće godine, a onda je došla korona, pa jednu godinu nisam išao na sezonu. Kada se situacija smirila, ponovno sam otišao u Dubrovnik, ponovno sam se susreo s njim i tada mi se pohvalio kako je postao većinski vlasnik Nogometnog kluba Burnley.

Odlučio se tada povući potez koji bi mogao biti primjer svim mladim ljudima kada im se ukaže bilo kakva prilika.

- Kada mi je rekao da je kupio nogometni klub, meni se "upalila lampica". Pitao sam ga otvoreno mogu li doći k njemu u klub na praksu. Pitao me je što me konkretno zanima. Rekao sam mu da studiram kineziologiju, ali da me jako zanima rehabilitacija i oporavak od sportaša te kako sam se već tada pomalo bavio masažama i da namjeravam upisati tečaj sportske masaže kako bih stekao licencu. On mi je odgovorio da mu se javim kada sve završim, a usput mi je dao napojnicu uz riječi: "Vjerujem da će ti biti dovoljno za tečaj masaže!"

Nakon što je diplomirao na Kineziološkom fakultetu, a u međuvremenu i završio tečaj sportske masaže, odlučio mu je poslati poruku. Povratna poruka bila je munjevita, ali prilično iznenađujuća. Zapravo, bilo je to samo prvo iznenađenje u nizu.

- Alan me je tada pitao mogu li za desetak dana doći na Lopud kako bih se vidio s njim i porazgovaramo o mogućnosti buduće prakse. Naravno, spakirao sam kofere i krenuo prema Dubrovniku gdje su bili ostali suvlasnici i članovi Uprave. Snimali su nekakav promotivni film o Burnleyu. Postoji na youtubeu, može ga se vidjeti. Kada me je upoznavao s tim ljudima, pred svima je rekao: "Ovo je dečko koji će doći k nama u Englesku u klub na praksu." Moja djevojka i ja nismo mogli vjerovati što priča.

Upoznavanje s Kompanyem

Bilo je to u svibnju 2023. godine. Nekoliko mjeseci čekao je poziv iz kluba. Stigao je prije početka sezone. Kad je stigao u kamp Burnleya, dogodilo se novo iznenađenje.

Slavlje igrača i navijača Burnleya nakon povratka u Premier ligu

- Za početak dogovoreno je da ću ostati kod njih dva mjeseca, ali cijelo vrijeme zamišljao sam kako ću, za početak, raditi s nekim mlađim kategorijama. No moj tadašnji šef David Rhodes počeo me je upoznavati s igračima iz seniorske momčadi i s tadašnjim trenerom Vincentom Kompanyem, danas trenerom Bayerna.

I kakav je dojam ostavio Kompany, nekad sjajni belgijski reprezentativac i kapetan Manchester Cityja.

- Ostavio je na mene odličan dojam. Nismo se naravno nešto stigli zbližiti i upoznati da bih vam doista rekao kakva je osoba, ali dojam i odnos s njim je bio jako pozitivan.

U ta prva dva mjeseca odlučio je kako sam kaže "baciti se na glavu".

- U početku sam sve pratio i upijao, ali nakon nekoliko dana su mi počeli davati zadatke. Nudio sam se i sam raditi različite poslove, ne samo one vezane uz masažu i fizioterapiju. Za mene tada nije postojao "ne" kao odgovor. U sam stožer momčadi ušao sam kao pomoćni ekonom jer su taman u to vrijeme ostali bez jednoga koji je promijenio posao. Usporedno s tim radio sam sve poslove masaže i rehabilitacije. Nakon određenog vremena igrači su sami počeli dolaziti do mene, tražiti me tretmane za masažu. Sve više sam stjecao i njihovo povjerenje. Nakon osam tjedana bili su svi zadovoljni sa mnom i konačno mi ponudili posao što je prilika koja se ne propušta. Vratio sam se kući riješiti sve potrebne papire i onda ponovno stigao u Burnley.

Gdje je u dvije sezone doživio golemo klupsko razočaranje pa potom golemi ushit i trenutke sreće. Burnley je, naime, nakon prve njegove sezone ispao iz Premier lige, a nakon samo jedne sezone u Championshipu vratio se natrag.

Neće nas nikada poraziti

- Iskreno, ja sam tada bio potpuno nov u toj sredini i nisam uopće mogao primijetiti da se događaju nekakve trzavice i nervoza zbog loših rezultata. Ne mogu reći ili opisati da je vladala loša atmosfera jer je jednostavno nisam osjetio. Međutim, nakon te sezone kada smo ispali iz Premier lige dogodio se golemi rez u klubu. Otišao je Kompany, cijeli njegov stožer, otprilike 20 igrača, ali je otišlo i puno ljudi iz kluba, pa tako i moj tadašnji šef. Ne, nisu se dijelili neki veliki otkazi u klubu. Dogodilo se jednostavno da su brojni ljudi otišli za nekom novom prilikom, neki se nisu pronašli i vidjeli dalje u tome svemu. No očito su klubu trebale promjene. Za trenera je došao Scott Parker. Ja bih i njega opisao sjajnom osobom koji je dosta zaslužan za stvaranje atmosfere i u momčadi i oko nje zbog koje smo prilično uvjerljivo osvojili drugo mjesto u Championshipu (isti broj bodova kao i prvi Leeds, nap. a) i vratili se u Premier ligu. Nevjerojatno je kako smo se svi spojili i međusobno zbližili, i to se vidjelo na rezultatu. Baš nekako smo funkcionirali u stilu najpoznatije navijačke pjesme Burnleya "No Nay Never" (pjesmu su proslavili legendarni Dublinersi, nap. a) što bi u slobodnom prijevodu mogli reći "neće nas nikada poraziti".

Varga s članovima stožera Burnleya

Kad je spomenuo navijače, treba reći da Burnley ima vrlo lojalnu publiku. Stadion Turf Moor, jedan od najstarijih u Engleskoj na kojem se igraju ligaške utakmice. Svaku utakmicu ispunjen je do posljednjeg mjesta.

- Meni je atmosfera na svakoj utakmici nevjerojatna. Svaki put kada iziđem kroz onaj tunel na teren, ja se uvijek naježim. To treba doživjeti. Stvarno ljudi žive za nogometom, a posebno Burnleyevi navijači koji, ako ćemo uzeti u obzir broj stanovnika grada i okolnih mjesta, ima jednu od najvećih navijačkih baza. Podržavali su nas u velikom broju i na svakom gostovanju. Moram priznati da još uvijek ne znam te sve njihove navijačke pjesme i povike. Često kolege na klupi znam pitati: što sada viču ili pjevaju.

Nakon povratka Burnelya u Premiership doživio je i paradu kroz grad vozeći se u otvorenom autobusu.

- Takve uspomene se ne događaju baš svima u životu. Biti dio parade i proslave povratka u Premier ligu, slaviti to zajedno s navijačima po cijelom gradu. Stvarno nevjerojatno. Stajati gore na double-deckeru i gledati s krova sve te brojne navijače Burnleya kako su došli i vesele se tome. Ma zapravo tih posljednjih nekoliko tjedana kada se očekivala promocija povratka u Premier ligu bili su nevjerojatni. Posebno nakon što smo pobijedili Sheffield United i kada je bilo jasno da ćemo se vratiti. Puno je tu bilo pozitivnih emocija. Definitivno nešto čega ću se rado sjećati cijeli život.

Službeno u klubu je član stručnog stožera zadužen za sportsku masažu.

- Prvotno se bavim rehabilitacijom igrača, a najviše provodim vremena s ozlijeđenim igračima koje pokušavam što prije vratiti u pogon. Naravno, na raspolaganju sam i igračima prve momčadi kojima je potrebna masaža, u komunikaciji sam i surađujem s liječničkim timom, pripremamo sve potrebno za utakmicu. Tijekom tjedna moje radno mjesto je u klupskom kampu gdje se održavaju treninzi. Zajedno ručamo s igračima, a tamo se provode i svi oblici masaže i rehabilitacije, kao i video analiza i kompletna priprema za utakmice. Naravno, na raspolaganju sam im na utakmicama, uglavnom sjedim u onom drugom redu iza glavnog trenera i igrača u pričuvi, a putujem s njima i na sva gostovanja gdje sam onda puno više na raspolaganju igračima.

U klub se na posao vraća 30. lipnja. Uvodni dio priprema odradit će u kampu u Burnleyu, a potom putuju u Portugal nakon čega kreću s prijateljskim utakmicama. Početak sezone predviđen je za 15. kolovoza. Naravno, klubu je prvi cilj opstanak, a za to će mu trebati i pojačanja. Možeš li nam nešto ekskluzivno otkriti?

- Možda bi neke informacije došle do mene da sam sada u klubu, ali kako sam na odmoru doista ne znam što se događa kod potencijalnih dolazaka i pregovora. Pročitao sam da su zainteresirani za Josipa Juranovića. Stvarno bih volio da jedan hrvatski nogometaš dođe igrati u Burnley. Ima Hrvata u engleskim ligama. Prošle sezone javio sam se Ivoru Panduru, bivšem golmanu Rijeke koji je u Hull Cityju. Iznenadio se kada sam mu prišao i progovorio na hrvatskom. Rekao mi je: neka si se i ti izvukao, ha, ha. Sada sljedeće sezone, od svih klubova, posebno iščekujem susret s Manchester Cityjem, pa ću vjerujem iskoristiti priliku javiti se Gvardiolu i Kovačiću. Nadam se naravno, da će još po neki hrvatski nogometaš doći u Englesku.

Osječanin Roberto Varga ima privilegiju biti dijelom engleskog nogometa

“Osijek je ljepši"

Izvan nogometnog terena, kakav je Burnley i kakav je život u njemu?

- Grad je nešto manji od Osijeka, ali rekao bih ipak da je naš Osijek ljepši. Nije Burnley ružan grad, štoviše, ima lijepih parkova i dosta zelenila i u gradu i okolici. Zanimljiv im je centar grada s kafićima i restoranima. Posebna priča je noćni život koji se odvija vikendom, a kako su mnoga poduzeća već prešla na četverodnevni radni tjedan, tako neki ne rade ni ponedjeljkom, pa se i noćni život po pubovima produžio za jedan dan. Osobno ne idem baš nešto previše van. Dosta na poslu provodim vrijeme okružen ljudima pa mi iskreno nekada i dobro dođe isključiti se od svega. Odem na trening, na plivanje, u teretanu, imaju lijepe sportske centre. Dolazi mi često i djevojka iz Hrvatske, pa tada uglavnom s njom provodim vrijeme. Bili smo nekoliko puta u Manchesteru, nisu daleko ni Liverpool i Leeds, sve su to puno veći gradovi od Burnleya, pa se ima i više toga vidjeti. Malo mi je teže sve obići jer još uvijek nemam tamo automobil. Razmišljam da ga kupim, pa ću moći češće putovati. Na posao se zasad vozim gradskim prijevozom, imaju autobuse, naravno i brojne taksije. Za razliku od Osijeka, gdje sam non-stop na biciklu, tamo ne vozim bicikli. Puno je brdovitije, a i vrijeme je dosta promjenjivo, često vjetrovito, a većinom i pada kiša. Dođu nekada i sunčana razdoblja, ajmo reći bude po tri dana bez prestanka sunčano u mjesec dana, pa odmah svi iziđu u parkove i u šetnju. I odmah su svi bolje raspoloženi.

Za kraj ostavili smo temu NK Osijeka. Može li se povući bilo kakva usporedba s Burnleyem?

- Teško mi je pronaći neku sličnost jer prije svega nisam imao priliku raditi u NK-u Osijek, pa ne znam kako to sve tamo funkcionira. Naravno, pratim rezultate NK Osijek, vjerujem da će se sljedeće sezone vratiti na najviše pozicije u hrvatskom nogometu. Osobno želim i dalje učiti i napredovati u mom području sportske masaže. Dalje se educirati, proći i dodatne tečajeve, specijalizirati se za neka područja. Jednoga dana sva ta moja iskustva iz Burnleya volio bih prenijeti i u Osijek. Ne samo u NK Osijek nego u hrvatski nogomet i sport općenito. Želja mi je biti svojevrsna poveznica u ostvarivanju kontakata između moga sadašnjeg kluba i Osijeka - zaključio je Osječanin u Burnleyu.