Ima jedna uzrečica koja najbolje opisuje Sarajevo. Ovdje il' si raja il' si papak! Zoran Zekić, čini se, nakon osvajanja Kupa Bosne i Hercegovine s nogometašima Sarajeva postao je dio raje.

Pokazao je to doček ispred stadiona Koševo nakon povratka iz Širokog Brijega, gdje je njegova momčad podignula trofej Kupa. Skandiralo se njegovo ime i prezime. Navijači pjevaju pjesme posvećene njemu, što nije baš uvijek i posvuda uobičajeno. No Zekić će se, čini se, jednoga dana kada bude odlazio iz Sarajeva, moći u njega uzdignute glave vratiti i, kako on to slikovito opisuje - sjesti i popiti s ljudima kavu. Ili, preciznije u Sarajevu - kafu! tako je bilo u gotovo svim sredinama gdje je igrao i radio. Od rodnoga Osijeka do "bezbroj" klubova i gradova gdje je igrao, a poslije tijekom trenerske karijere. Od Tiraspolja, Miškolca, Koprivnice, Tirane pa do rodnog Osijeka, u koji se kao trener vraćao dva puta.

- To su stvari koje ostaju i kojih se sjećaš za cijeli život. Ili, kako bi ovdje u Bosni rekli, u amanet. Drago ti je uvijek kad se vratiš ili ti se jave tebi poznate i drage osobe. Evo nedavno, kad smo igrali u Banjoj Luci, jedan moj bivši mladi igrač čekao me je više od sat vremena samo kako bi me pozdravio. I baš sam mu se razveselio - pričao je Zekić opisujući koliko je to osvajanje Kupa sa Sarajevom za njega bio emotivan trenutak.

Trofej, ali sa Sarajevom

- Jako puno se emocija nakupilo. Nevjerojatan je to bio tempo, 16 utakmica u dva mjeseca. U tom ritmu u Kupu smo igrali kao miniligu, dvaput sa Zrinjskim, s Borcem sa Širokim. Zato mi je taj trenutak s navijačima bio prilično emotivan, ali prije svega lijep.

Bačena je sumnja na sarajevsko pošteno osvajanje Kupa, pa su tako njegovi najvjerniji navijači Horde zla čak bojkotirali uzvratnu utakmicu i slavlje. S druge strane pred Koševom se okupio velik broj ljudi. Zekić je na te kuloarske priče reagirao u svom stilu. Odbacio je bilo kakve priče o namještanju i pružio ruku navijačima.

- Morao sam tako i to je na neki način meni kao treneru koji je najizloženiji svemu da tako reagira. Mukotrpno smo radili, istrošili se da bismo svi skupa došli do ovoga uspjeha. U Kupu smo pobijedili Zrinjski u Mostaru pa Borac u Banjoj

Luci, što nije nitko učinio čak ni u Konferencijskoj ligi. Na kraju smo osvojili Kup, što je veliki uspjeh jer je to prvi trofej Kluba nakon četiri godine i tako ga je većina ljudi i doživjela. Sarajevo je velik klub i s ovim trofejom postali smo najtrofejniji u Bosni i Hercegovini. Svi na to moramo biti ponosni. Da, bilo je u tome svemu nekih nespretnih objašnjenja i izjava, žao mi je zbog toga, a mislim da situacija ide prema smirivanju.

Kako je uopće raditi u bosanskohercegovačkom nogometu? Koliki je utjecaj politike? Ovaj bi odgovor vjerojatno bio drukčiji da smo radili intervju prije nedavnog gostovanja u Mostaru kod Veleža, kada je ljutiti Zekić, nezadovoljan događanjima na terenu, ali ponajprije sudačkim odlukama, napustio konferenciju za novinare.

- Bosna i Hercegovina je jako zanimljiva. Privlačna u mnogo pogleda, a s druge strane eto već 30 godina nakon Daytona se još traži. Politike ima i vjerojatno u nogometu kao i u svim životnim sferama. Nekako mislim da ide sve u smjeru da je ponajprije svima bitno osigurati normalan život. Tako nekako i u nogometu. No ide prema naprijed... Mi u Sarajevu doista imamo odlične uvjete, imamo vlastiti kamp i stvarno sve imam za kvalitetan rad. Svakako su boljitku pridonijeli i hibridni tereni, a ide se prema skraćivanju lige na Ligu 10, što će sigurno pridonijeti još većoj kvaliteti. Tijekom sezone igrat ćemo četiri puta s Borcem, četiri puta sa Zrinjskim, četiri puta s našim gradskim rivalom Željezničarom, što će dodatno dati draž, veću gledanost, zanimljivost i kvalitetu lige.

Sarajevo je prije osam dana osvojilo Kup, ali kaska u prvenstvu. Zrinjski i Borac su daleko ispred.

- Naravno da je uvijek želja napasti prvenstvo jer Sarajevo je velik klub, ali doista osvajanje Kupa svi su doživjeli uspjehom. Imali smo hendikep. Dosta ozljeda. Neki igrači i po dva-tri mjeseca. Baš nekako kada smo bili kompletni, tada smo i pokazivali najbolja izdanja. Igrali po našim željama, visoki presing. Baš nekako najbolje utakmice smo pokazivali u Kupu.

Poznat je kao trener koji voli igrače koji nisu šablonizirani, već pokazuju svoje znanje i individualnu kvalitetu. Je li onda BiH u tom pogledu sredina u kojoj može više implementirati svoga viđenja nogometa?

- Sve su momčadi definitivno postale taktički discipliranije, ali postoje igrači koji su onako baš iskonski. Koji se igraju nogometa i koje je užitak gledati. Ovdje talenata ima i uvijek će ih biti. I mi smo ih u klubu isprofilirali tijekom ove sezone. Mali Nidal Čelik potpisao je za Lens za 2,5 milijuna eura, što je rekordni klupski transfer. Ima ih još koji su potencijalno jako zanimljivi i za jače i najjače lige.

Ima li u svlačionici Sarajeva nekoga poput Bočkaja ili Peroševića?

- Ha, Pero i Peroš su mi među najdražim igračima koje sam trenirao. Ima li nekih sličnih? Ima ih različitih, ali mislim da su ovdje nekako svi mirniji, pravi profesionalci. Igraju za velik klub, sve se posebno pazi i analizira, pa se u skladu s tim i oni ponašaju.

Jose mi je lagao

Podsjetili smo ga na jednu njegovu izjavu prije otprilike godinu dana. Tada kao trener Osijeka poručio je da "želi s klubom napasti više ciljeve", vjerojatno misleći i na napad na neki trofej. Doživio je trofej godinu dana poslije, ali u Sarajevu. U Osijeku je ubrzo dobio "špic papak u stražnjicu", i to od jednog bjelosvjetskog blefera na čiju smo slatkorječivost svi u početku nasjeli. Sve do trenutka brisanja poda s najdugovječnijim klupskim trenerom. Sve je bilo ubrzo jasno kada su se vidjeli prvi rezultati toga navodnog rada i znanja Josea Bota.

- Osijek će biti moj klub i nikada ni riječi neću reći loše o klubu. Ne želim ni sada. Nažalost, natrag nema, a ja sigurno neću nositi i sipati nikakvu mržnju ni prema kome. Mogu samo biti ponosan na rezultate kakve sam tada ostvario. Jer klub sam preuzeo kada je bio na sedmom mjestu uz brojne terete od ranije koje sam morao rješavati. Vratio sam se, a da sam, mogu to reći, na neki način iznevjerio ljude u Tirani, gdje sam za tri-četiri mjeseca zadobio njihovo golemo poštovanje. Imali smo sjajnu mladu, potentnu momčad, odlične rezultate i odlično smo radili i s moje strane, priznat ću, nisam bio do kraja korektan prema mom tadašnjem gazdi, koji je kao pravi poslovni čovjek imao sa mnom planove, kao i prema ljudima u klubu, kojima sam iskreno rekao da se želim vratiti jer se radi o mom klubu. Da nije bio u pitanju tada Osijek, sigurno to ne bih učinio.

Dojam je da mu u Tirani nisu previše zamjerili na tom potezu. Zato, kada je riječ o Osijeku, trebalo nam je malo vremena da se otvori. Kao da to što je doživio u vlastitoj sredini još nosi negdje u dubini duše. Spomenuli smo mu gradska govorkanja o njegovoj smjeni i prije negoli je do toga službeno došlo.

- Eto vidite. U gradu se pričalo, a meni to nije bilo ničim signalizirano, odnosno rečeno. Očito nije bilo iskrenog razgovora. Mene su ljudi iz svijeta nogometa upozoravali na njegove ljudske osobine. Da će se puno prema tebi smijati, ali da to neće biti iskreno. Evo primjera gdje je kod mene počela postojati sumnja, on mi je cijelo vrijeme govorio da se ne sekiram, da mi je pozicija sigurna, čak i ako ne izborimo Europu. Osijek je, mislim, preveliki klub da nema pritiska rezultata i imperativa ulaska u Europu. Žao mi je što, kada je već donesena takva odluka i kad me nije vidio u svojim planovima, nisam odradio prvenstvo do kraja. Otišao sam tjedan dana ranije, u trenutku kada smo matematički izborili Europu. Nije mi omogućeno ni pozdraviti se s igračima i ljudima iz kluba. To me boli.

Boto je prošlost, a Osijekova ponovna sadašnjost je Alen Petrović na mjestu sportskog direktora, s kojim je Zekić surađivao u prvom mandatu.

- Žao mi je što se to nije dogodilo dok sam ja bio u klubu. Nemojte misliti da je suradnja s Alenom bila neka idila. Bilo je među nama prepirki i različitih pogleda i stavova, ali iz današnje perspektive Alena smatram vrhunskim sportskim radnikom i sportskim direktorom. Vjerujem i nadam se kako će sve posložiti i kako će ponovno napraviti vrhunski posao. Nadam se da će mu pri tome, prije svega mislim u stvaranju svoje pozicije, pomoći i moje iskustvo.

Sve manje lutam

Vratili smo se ponovno na Sarajevo. Kažu neki da ta raja iz Sarajeva u mnogočemu podsjeća na osječki "laganini" način života i pogleda na život?

- Znaš da se često uhvatim kako me sve više tih nekih detalja, susreta, zafrkancije podsjeti na Osijek. Znaš što me najviše podsjeti na Osijek? Povici s tribina. Ona neka pojedinačna dobacivanja. Sjetim se često ovdje onoga našeg starog istoka iz starog Gradskog vrta.

Čini se kako uživa u Sarajevu. Kako živi u gradu podijeljenom između dva kluba - bordo boje Sarajeva i plave boje Željezničara?

- Ovo je grad koji je dao toliko poznatih ljudi i tu ne možeš biti zvijezda. U gradu od ne znam koliko, 300 tisuća stanovnika, ovisi tko broji, da imaju dva tako velika kluba. Kako živim? Uglavnom se sve svodi na relaciju kamp - stan - stadion. Godine čine svoje, pa sve manje lutam, ali za ovo vrijeme shvatiš i upoznaš što znači čaršija i čaršijske priče. Da, bude zgodnih stvari kada se susretnem i s navijačima Sarajeva, pa i sa suparničkim Željezničara, ali doista se sve svodi samo na neko šaljivo podbadanje ili dobacivanje. Nikakvog lošeg iskustva ili ne daj Bože nekoga incidenta nije bilo.

Do kraja prvenstva ostala su dva kola. Sarajevo će sigurno igrati Konferencijsku ligu, gdje će krenuti od 2. pretkola? Prave li se već sada planovi za sljedeću sezonu?

- Treba ponajprije ovu sezonu dovršiti do kraja, ali već se sada radi, analizira i priprema za sljedeću sezonu. Imamo odličnu skautsku službu koja već radi svoj posao. Nema se previše vremena. Doći će vrlo brzo početak priprema, pa i ta europska sezona. Želja je uvijek napraviti iskorak u Europi, naravno, krajnji je cilj dokopati se skupina, ali dosta toga će ovisiti o ždijebu jer, evo, projekcije kažu u drugom pretkolu ima jako kvalitetnih potencijalnih suparnika. Naravno, Sarajevo kao velik klub uvijek ima za cilj osvajanje trofeja. Ako je moguće napasti i prvenstvo - zaključio je Osječanin na klupi Sarajeva.