Slave osvajanje Kupa hrvatske: Drugi Špehar s trofejom u ŽNK-u Osijek
Na poluvremenu sam rekao: Cure, nije gotovo, dat ćemo im dva gola i pobijediti na penale, kaže Špehar
Nakon što je Ariana Anastasiadis obranila jedanaesterac svojoj kolegici vratarki Hajduka Ani Ristovski, po kultnom travnjaku stadiona u Velikoj nastala je jurnjava po terenu za trenerom Robertom Špeharom.
Slavlje se nastavilo i kasnije. "Zove, zove, Šole, Šole", pjevale su nogometašice Osijeka prepjev poznate pjesme popularnog Joleta u čast svoga trenera, koji je s ponosom podignuo trofej Kupa koji se nakon osam godina vratio u Grad na Dravi. Do svoga prvoga trofeja u ženskom nogometu Špehar bi mogao napisati bar seminarski rad o temi što se izdogađalo u više od 90 minuta susreta. Jer osim što je finale između Osijeka i Hajduka zaključeno nakon jedanaesteraca, priprema utakmice morala se mijenjati i na samom putu za Veliku, kada su shvatili kako kapetanica i najbolja klupska strijelkinja svih vremena Lorena Balić ipak neće moći nastupiti. Uhvatila ju je crijevna viroza. Nakon dolaska u Požegu provela je vrijeme u izolaciji, pa je odlučeno da ipak sjedne na klupu zlu ne trebalo. Posebice ako dođe do izvođenja penala, gdje je Lorena prva izvođačica.
Osječke lavice
- Ustala je s klupe nekih pet minuta prije kraja. Pitao sam je može li ući. Rekla mi je "neka ove cure završe utakmicu. Bore se ko lavice. Zaslužile su", otkrio je trener nogometašica Osijeka dan nakon veličkog finala.
Svečanost dodjele trofeja nije mogla proći bez Lorene, koja ga je ponosno podignula. Medalje je uručio i Špeharov bivši suigrač iz NK Osijek Petar Krpan. Neigranje kapetanice bilo je prvi signal Špeharu za promjenu pripremljene taktike. Mijenjao je formacije i tijekom utakmice. I opet je upalilo.
- Paula Petković nije trenirala i znate dobro da je bila upitna. Plan je bio da Lorena igra do pred 15-20 minuta kada je trebala ući Paula. Međutim, nakon ovoga što se izdogađalo s Lorenom, upitao sam Paulu može li od početka pa koliko ide. Izdržala je i doista kao i sve igračice odigrala lavovsku utakmicu.
Nastavio je Špehar opisivati koje je sve odluke donosio tijekom utakmice. Krenuo je s tri stoperice. I nakon 15 minuta Hajduk je vodio 2:0.
- Klara Žuljević također je imala ranije probleme. I ne volim takve zamjene već u prvom poluvremenu, ali ovaj put razmišljao sam: ovo je ipak finale, borba za trofej, moram nešto poduzeti. Zato kada je ušla Lea Maričić, to je bilo taktičke prirode. I mi smo posljednjih 10-15 minuta prvoga poluvremena već uspostavili ravnotežu.
Na poluvremenu je prelomio:
- Prelomio sam kada sam Madison poslao u obranu da se priključi Pauli i Lei kako bi radili visok pritisak. Rekao sam Živković i Đukić da sada moraju izdržati u veznom redu.
Idemo to dobiti
Ključnu poruku poslao im je na odmoru.
- Vidio sam pognute glave. Rekao sam im prvo: 'Gledajte me u oči. Utakmica nije gotova. Dat ćemo im dva gola i pobijediti na penale. Idemo van i pregazite ih.' To sam im rekao na poluvremenu.
Izišle su na teren i vrlo brzo anulirale prednost Hajduka. Počela je sredina patiti, pa je vratio Madison Cox natrag, a u sredinu ponovno postavio Porter. Uspjeli su doći do penala nakon čije je sedme serije došlo do slavlja.
Zahvalio je navijačima.
- Sjajan je bio ambijent dostojan finala Kupa za nogometašice. Stigla je i Kohorta i naše cure iz škole nogometa s roditeljima. Bilo je i Torcide i stvarno je bilo sve sjajno. Čestitam i igračicama Hajduka, čestitam organizatoru i zahvaljujem na gostoprimstvu ljudima iz Zlatnog Luga.
Poruke čestitke počele su stizati odmah nakon završetka susreta. Jedna i od bivšeg suigrača Krešimira Brkića, inače Požežanina, koji u rodnom gradu gradi trenersku karijeru. Podsjetio nas je Robert Špehar da nije prvi u obitelji koji s nogometašicama Osijeka osvaja trofej. Prije njega kao trener to je učinio i otac Slavko. Mi smo ga podsjetili da ovim trofejom nogometašica Osijeka zajedno s futsal igračima Kandit Osijeka na neki način spašava ugled osječkog nogometa ove sezone.
- Osvojiti trofej velika je stvar u svakoj zemlji. To je nešto na što treba biti ponosan cijeli grad. S ovom mladom ekipom to nije bio ni plan, a ni cilj već ove sezone. Evo, nama se nije dalo čekati do neke sljedeće - u dobrom raspoloženju zaključio je Robert Špehar. n
