Prvu stanku u prvenstvu vjerojatno su svi klubovi SHNL-a dočekali raširenih ruku. Razlozi su, jasno, razni. Neki jer im je forma bila loša, neki zato što će dobiti priliku za dodatno uigravanje jer su igračke rostere slagali do posljednjeg dana, pa i nakon završetka, ljetnog prijelaznog roka.

U tu drugu kategoriju ulazi NK Osijek. Bijelo-plavi stanku nisu iščekivali zbog forme, koja je bila na zadovoljavajućoj razini, nego više zbog toga što je momčad doživjela prilične promjene u odnosu prema predsezoni i samom početku sezone. Otišli su neki važni igrači, ali trener Federico Bessone dobio je i dosta novih aduta s kojima će moći nastaviti izgradnju identiteta igre čiji su temelji jasno bili vidljivi u prvih osam kola.

Osijek nema problem s defenzivom

Bit će vremena i za analize nekih stvari koje nisu bile dobre, jer u pozadini neočekivano dobrih rezultata osječke momčadi kriju se i neke anomalije koje je sigurno moguće ispraviti. Osijek je doslovce eksplodirao u usporedbi s prošlom sezonom na planu realizacije. Postigao je 17 pogodaka u osam susreta, samo u dva navrata nisu Bijelo-plavi pogađali suparničku mrežu (Hajduk i Varaždin), zabijaju prosječno dva gola po utakmici i to je nešto što posebno veseli. Međutim, iza toga krije se i pomalo neuobičajan podatak. Od 11 pogodaka koje su Bijelo-plavi primili, čak deset su "progutali" u samo tri susreta, a u preostalih pet kapitulirali su samo jednom. Upravo te brojke otvaraju prostor za mozganje. Osijek je tih deset pogodaka primio u derbijima, protiv Hajduka, Rijeke i Dinama, a problem je u tome što ih je zapravo većinu baš poklonio. Uglavnom je bila riječ o velikim individualnim propustima, što se posebno odnosi na susrete u kojima je Marko Malenica morao četiri puta posezati za loptom u svoju mrežu. To se dogodilo na Poljudu i Rujevici.

Ima li Osijek problem s defenzivnom? Baš i ne. Kada je, treneri će reći, koncentracija, a mi ćemo to nazvati ozbiljnošću, na normalnoj razini, Osijekova obrambena struktura vrlo je dobra. Već sama činjenica da su u susretima koji nemaju status derbija primili samo jedan pogodak, i taj im je zabio Rudeš kada je susret već bio riješen, dovoljno govori u kojem se grmu skriva zec. Kada se ne događaju baš teški pojedinačni kiksevi, Bijelo-plavi nemaju problem s defenzivom. Te stvari trener jedino može ispraviti promjenama, a to opet nije dobrodošlo jer su u zadnjoj liniji uigranost i standardnost posebno važne. Netko će reći kako je to plaćanje školarine zbog uvođenja brojnih mladih igrača, ali na takav tip pogrešaka nisu imuni ni iskusni nogometaši. One se jednostavno događaju, a jedina moguća prevencija jest kvalitetno prepoznavanje situacije na terenu i kvalitetniji izbor odluke pri iznošenju lopte iz zadnje linije.

Bessone je strpljiv

Bessone je trener koji će podržati i progutati pogreške tog tipa, ali do određene granice. Najbolje se to ogleda u primjeru Ivana Kolarika, koji je prvo oduševio mirnoćom pri iznošenju lopte, ali se onda, valjda, previše opustio, pa su mu se dogodile neke pogreške nakon kojih je završio na klupi. Ništa strašno, to je sasvim normalan put razvoja mladih stopera, ali i upozorenje kako iza te trenerove podrške ipak mora stajati odgovornost za vlastite odluke i poteze. Jasno, to ne znači kako mladi igrači trebaju igrati s "metlom u stražnjici", ali određena razina odgovornosti, prije svega prema momčadi i suigračima, treba postojati. Bessone inzistira na čuvenom "build-upu", no ponekad bi možda bilo dobro razmotriti i neka alternativna rješenja.

Uglavnom, u igri Osijeka postoji dobar balans defenzive i napada, pa je doista jedino važno smanjiti broj tih poklona suparnicima kakvih je bilo u pojedinim susretima.