Jakov Dedić
Jakov Dedić zabio tri gola Španjolskoj i postao hit hrvatskog nogometa: Sada mi je najvažnije završiti školu
Tek sada punim 17 godina i put do krajnjeg uspjeha bit će težak. Treba još mnogo raditi i ulagati, kaže Dedić
Tinejdžer iz Baranje, član kluba s osječke Opus Arene Jakov Dedić postao je mladi ljetni hit-igrač u Hrvatskoj. Nakon što je na Euru U-17 zabio hat-trick Španjolcima, a prije toga povukao mladu hrvatsku reprezentaciju do eurosmotre, Jakov je postao igrač kojeg snimaju i vabe klubovi iz inozemstva.
Priča se kako će u Hoffenheim i da je njemački klub stupio u kontakt s Osijekom, ali mladi Branjac ovih dana ima nekih drugih briga za rješavanje.
- Cijeli ovaj tjedan imamo završne razredne ispite u školi, pa učenje i izlaske na ispite moram uskladiti s treninzima. U ovom trenutku mi je prioritet završiti školu - odgovorio nam je 16-godišnji Belomanastirac Jakov Dedić nakon zamolbe za razgovor za Glas. Nakon što je malo očistio školske obveze, igrač NK Osijek i član U17 reprezentacije Hrvatske se javio.
Iz Baranje u Osijek
Nakon tri komada Furiji na EP-u U17 telefonski pozivi, presretanja na ulici, pa čak i dolasci u njegov obiteljski dom u Belom Manastiru, postali su mu svakodnevica, s kojom se neki teško nose. Nakon razgovora s njim uvjerili smo se kako je još uvijek hladne glave, spreman popričati sa svakim i odgovarati na razna pitanja. Naša je želja bila predstaviti Jakova onakvog kakvog ga znaju njegovi najbliži - roditelji, prijatelji i kolege. Napisati priču o životu jednog naizgled običnog tinejdžera, doduše sa 1,90 cm visine i 83 kilograma težine u blagom je "odskoku" od vršnjaka. Njegova nogometna priča počela je kada su mu bile četiri godine. Otac Vedran, također nogometaš, odveo ga je na trening u ŠNK Baranja-Belje, gdje ga je prvim nogometnim koracima učio Ante Dragila. Još uvijek pamti prvi gol, koji je kao početnik zabio NK Bratstvo iz Jagodnjaka. Nakon dvije-tri godine njegov je matičnu klub gostovao u Osijeku. Pobijedili su vršnjake iz Akademije Krpan-Babić, a Jakovljev nastup nije prošao nezapaženo. Pozvali su ga u svoje redove, gdje je bio dvije godine. Interes je vrlo brzo pokazao i NK Osijek, te je, nakon trećeg poziva, prešao u redove Bijelo-plavih. Počeo je u pionirima, pod patronatom Mateja Žitnjaka. Sazrijevao je u pionirskoj i kadetskoj ligi. Sa samo 16 godina probio se do juniorskog sastava Osijeka. U društvu starijih mladića zabio je dva pogotka u osam nastupa u juniorskom HNL-u, a dodao je šest u kadetskoj ligi. U seniorima je debitirao kod Željka Sopića u gostima kod Varaždina. Za prvu momčad prvoligaša iz grada na Dravi igrao je, za sada, tri puta.
- Rođen sam u Osijeku, a živim u Belom Manastiru, gdje sam završio osnovnu školu i upisao se u Prvu srednju školu, smjer tehničar za mehatroniku. Zbog obveza nisam mogao redovito ići u školu, pa, zahvaljujući razumijevanju mojih profesora i ravnatelja, polažem ispite - počinje priču Jakov, nastavljajući kako se nada da će uspješno završiti prvi razred. Njegov radni dan nije ni blizu radnim danima njegovih vršnjaka. Ustaje između sedam i osam sati, nakon čega putuje u Osijek na treninge. I tako već desetak godina. Priznaje kako od svega ne bi bilo ništa da nema podršku roditelja i djeda, koji ga već godinama vozi do Osijeka i natrag. Dakako, čine to i otac i majka.
- Skidam im kapu i neizmjerno sam im zahvalan - kaže. Radni režim djelomično se promijenio otkada trenira sa seniorima. Na stadion dolazi oko 10 sati. Doručak traje do 11, nakon čega kreću individualne pripreme u teretani i trening. Nakon treninga je ručak, a potom povratak u Beli Manastir na odmor. Slijedi povratak u Osijek, individualni trening u biljskoj sportskoj udruzi Nikolić...
Ima još do transfera
- U momčadi Osijeka sam najmlađi. Svi su me dobro primili, premda je riječ o profesionalcima, od kojih su neki godinama u klubu i imaju svoja "imena". Kao najmlađi imam i neke svoje zadatke, što je, po meni, normalno - priča Jakov, ističući kako se u društvu svojih starijih klupskih kolega lijepo osjeća. Nije zaboravio ni na svoju klapu u Belom Manastiru. Iako mu je dan ispunjen, pronalazi vremena za poneku kavu s prijateljima, a pronađe ga i za odlazak na utakmicu ŠNK Baranja-Belje. Uvijek će se sjećati prvog poziva u reprezentaciju. Bio je, kaže, u školi kada mu je stigla obavijest iz kluba da je na izbornikovu popisu.
- Osjećao sam se neopisivo sretno. To je san svakog dječaka koji se počne baviti nogometom. Debitirao sam prije dvije godine u U-15 vrsti protiv Sj. Makedonije. Prvi gol zabio sam protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine, a ukupno ih je bilo petnaestak. Svi su mi dragi, ali hat-trick protiv Španjolaca još je jedan neopisiv osjećaj, iako, nažalost, nismo prošli dalje. Hrvatska nije igrala polufinale Eura zbog slabije gol-razlike - dodaje Jakov.
Kaže kako su dečki u reprezentaciji jedna velika klapa, međusobno dobro povezani. Na pripremama i gostovanjima cimer mu je dinamovac Lovro Trupčević. Jedno je od pitanja, što je normalno prilikom sličnih razgovora, tko mu je uzor. Bez razmišljanja odgovara da je to Lionel Messi, ali, kako je zadužen za golove, ništa manje nije oduševljen Robertom Lewandowskim. Navija za Barcelonu, a što se domaćih klubova tiče, u srcu mu je NK Osijek. Iako je cijela priča osmišljena kao svojevrsni Jakovljev životopis, provukao se dio vezan uz njegovu budućnost i transfere.
- Tek sada punim 17 godina i put do krajnjeg uspjeha bit će težak, uz puno rada, znoja i krvi. Treba još mnogo raditi i ulagati. O transferima ne bih pričao. S NK Osijek imam stipendijski ugovor do 2027. Idem dan po dan, fokusiram se na rad i tako ću nastaviti. Životni mi je cilj uspjeti u nogometu i jednog dana nositi dres seniorske reprezentacije Hrvatske, po mogućnosti na velikom natjecanju. Zašto ne i dres Barcelone? No ne mogu i ne želim nagađati o vlastitoj sudbini - ističe Jakov Dedić.
