Jedno od obilježja nedavno završene ove sezone, ali i stalnih nemira na Opus Areni opet su bile česte trenerske smjene. Trojica su se izmijenjala na klupi Bijelo-plavih na putu do osiguranja ostanka. Sezonu je počeo Simon Rožman. Trajao je prvih 11 kola, u kojima je ostvario dvije pobjede, dva remija i sedam poraza. Osijek je u njegovu razdoblju najbolje igrao, ali rezultati su bili slabi, isključivo loše realizacije. Zbog toga je Rožman počeo sumnjati u svoje ideje, promijenio je način igre, što mu je ubrzo donijelo - otkaz. Naslijedio ga je Željko Sopić. Svi su mislili kako Bijelo-plavima treba jedan takav agresivan trener, no njega su pratili veliki problemi s ozljedama. Ostao je 12 kola, uspio zabilježiti samo jednu pobjedu, pet remija i šest poraza. Pokušao je revitalizirati momčad angažmanom nekolicine iskusnih igrača, što nije donijelo očekivano pomake. Smijenjen je u 23. kolu nakon vrlo lošeg nastupa Bijelo-plavih na Maksimiru protiv Lokomotive, a Osijek je ostavio na posljednjem mjestu SHNL-a.

PIXSELL

Umjesto njega na vruću stolicu sjeo je Tomislav Radotić. On je u 13 utakmica u pet pobijedio, tri remizirao i pet izgubio. Na početku mandata uspio je podignuti momčad, u jednom trenutku izgledalo je kako Osijek može uhvatiti sredinu tablice, ali onda je došao onaj teški karambol u Maksimiru, pa je krenula serija "toplo-hladno", koja se ubrzo pretvorila u samo hladno (četiri susreta bez pobjede, nap.a.). Igra nije imala prepoznatljivost i jasne konture, ali u tom trenutku to nikoga nije previše ni zanimalo jer važno je bilo na bilo koji način izboriti ostanak. Na kraju je to ostvareno, a hoće li biti dovoljno za Radotićev ostanak na klupi, saznat ćemo ubrzo.