Dva su kola ostala do kraja još jedne teške i turobne sezone u kojoj se nogometaši Osijeka grčevito bore za prvoligaški status. I dalje svoju sudbinu drže u vlastitim rukama, ali vjerojatno bi bili daleko sretniji kada bi ih iz gabule izvukao netko drugi.

Sami, pokazali su u posljednja tri nastupa, to baš nisu sposobni napraviti, pa će se za početak uzdati u Varaždin, koji danas gostuje u Gradskom vrtu kod Vukovara 1991. Sreća u nesreći za Osijek je ta što se Varaždinci bore s Rijekom za treće mjesto, pa će biti našpanovani na tu utakmicu. Trener Osijeka Tomislav Radotić često je vrtio priču kako ga "ne zanimaju drugi, već samo njegova momčadi", no baš zbog tog razloga će ga morati početi zanimati i drugi jer njegova je momčad posve nepouzdana.

Opravdana psihoza

Bijelo-plavi će na put prema Turopolju, gdje ih subotu očekuje susret protiv Gorice, krenuti danas. Uopće nema dvojbe kako će s jednim uhom biti u Gradskom vrtu slušajući vijesti s utakmice Vukovar 1991 - Varaždin. Pobjeda Varaždina ili remi značili kraj ovosezonske katarze za Bijelo-plave i prije negoli stupe na travnjak Gradskog stadiona u Velikoj Gorici. Osijeku je uoči posljednjeg kola dovoljna prednost i od tri boda u odnosu prema Vukovaru 1991 jer ima bolji međusobni omjer. S obzirom na to kako Bijelo-plavi izgledaju na terenu u posljednje vrijeme, valjalo bi upaliti svijeću za povoljan ishod susreta u Gradskom vrtu. Zlu ne trebalo. Ne smijemo ni pomisliti kakva bi se psihoza stvorila uoči posljednjeg kola, u kojem na Opus Arenu stiže Slaven Belupo, ako bi Vukovarci pobijedili Varaždin, a Osijek "legao" u Gorici. Ostao bi samo bod razlike, pa bi pritisak postao enorman, a ova momčad Osijeka na njega je osjetljiva kao "mula na čičak". Zato bolje ne ulaziti u tu sferu, čak ni u razmišljanjima, jer "ne treba crtati vraga na zidu, može oživjeti". Sva ta psihoza stvara se samo zbog jednog razloga - način na koji Osijek igra ne ulijeva baš neko povjerenje.

PIXSELL

Međutim, nije se jednom ove sezone pokazalo koliko su Bijelo-plavi ćudljivi. Pobjeđivali su u utakmicama u kojima im nitko nije davao ni promil izgleda, a padali u onima gdje se pobjeda nametala kao objektivna opcija.

Dosta je čekanja

Pravo je pitanje što može učiniti Tomislav Radotić da mu momčad ne izgleda onako kiselo kao u susretu protiv Vukovara 1991 ili još gore kao u prvih 45 minuta ogleda protiv Istre 1961. Nije tu bilo samo pitanje kvalitete već više drskosti i hrabrosti. Osijek vječno nešto čeka i uglavnom u tom čekanju "zaspe na straži", "popije" neki glupi gol, što uglavnom znači doviđenja dobrom rezultatu. Ta riječ "čekati" postat će omražena u vokabularu navijača Bijelo-plavih.

- Moramo skupiti glave, pronaći u sebi nužnu energiju da netko od nas doista želi riješiti pitanje pobjednika i uzeti odluku u svoje ruke. Znam da će naši navijači opet krenuti na put, doći će nas podržati, pa im se moramo odužiti bar neupitnim pristupom. Onda će nas valjda i rezultat nagraditi - smatra Luka Vrbančić, veznjak NK Osijek.

I tako, stalno te priče o energiji, pristupu, a u stvarnosti se malo toga mijenja...

HINA