Tri kola su ostala do kraja sezone u kojoj nogometaši Osijeka ruše negativne rekorde. Matematički ostanak u eliti još nisu osigurali, ali veći problem zapravo stvara muka koju preživljavaju na terenu u pitanju realizacije.

Od samog početka sezone suparnička vrata često se čine ukletima za njih, a ako se stvari bar malo ne promijene u posljednja tri susreta, mogla bi im se dogoditi najlošija sezona na planu realizacije otkako je Lige deset, no to bi zapravo bio najmanji problem jer bi u slučaju nastavka golgeterskog posta pod velikim pitanjem bio i sam prvoligaški status.

Negativan rekord

U pitanju broja postignutih pogodaka otkako se igra Liga deset daleko najlošija bila je sezone 2015./16. Da, bila je to baš ona sezona na čijoj su polovici Mađari ušli u klubu. U njoj se Osijek, naravno, također borio za prvoligaški život do četiri-pet kola prije kraja, a tada je zabio samo 27 pogodaka. U svima ostalima postizao je uvelike preko 30, a druga najlošija je 2013./14. kada su osječki strijelci suparničke mreže tresli 38 puta. Trenutačno je Osijek na 25 postignutih pogodaka, što je čak devet manje od posljednjeplasiranog Vukovara 1991, koji je sljedeća najneefikasnija momčad SHNL-a ove sezone. Gotovo nestvarno zvuči podatak kako je prvi strijelac SHNL-a Dion Drena Beljo dosad sam zabio četiri pogotka više od cijele momčadi Osijeka. Upravo u tom detalju treba tražiti izvor većine rezultatskih muka kroz koje Bijelo-plavi prolaze. Na početku sezone Simon Rožman je pokušao implementirati napadačku igru, u čemu je velikim dijelom uspio, no propuštene prilike su i tada zadavale velike glavobolje. Rožman je, unatoč dobrim kritikama za igru, pod pritiskom slabih rezultata odlučio promijeniti način igre shvativši kako ga taj napadački model igre neće daleko dovesti na planu rezultata. I tu je ostao bez ičega. Ubrzo je smijenjen, došao je Željko Sopić, koji se suočio s istim problemom, ali i nevoljom zbog nagomilanih ozljeda. I danas je teško shvatiti što je Sopić zapravo želio od same igre. Odlučio se na preskakanja, dugačke aute, prekide. Nije donijelo nikakve pomake, štoviše, Osijek je sve više tonuo. Dolazak Tomislava Radotića donio je stabilizaciju defenzive, ali ne i rješenje kronične neefikasnosti.

Efekt "dovest ćemo boljeg"

Kada su započeli ti problemi? Pa najjednostavnije bi bilo zaključiti odlaskom Ramona Miereza, koji je u svoje četiri godine provedene u osječkim redovima dvaput bio prvi strijelac prvenstva. Ipak, nije sve baš tako jednostavno. U proljeće 2024. godine tadašnji sportski direktor Jose Boto pričao je "dovest ćemo mi boljeg od Miereza". Tu sezonu 2023./24. Osijek je završio sa 62 postignuta pogotka. Brojka koja danas izgleda kao znanstvena fantastika, a trećinu tih pogodaka zabio je Mierez. Prošle sezone, bar u njezinu prvom dijelu nekako se krpao Mierezov odlazak. Malo Jakupović, pa malo bljeskovi Hernanija, pa se nekako guralo, no drugi dio prošle sezone zapravo je označio početak realizatoske suše, koja traje do danas. Uglavnom, Boto boljeg od Miereza nije doveo jer to u Osijekovim financijskim okvirima nije bilo ni realno očekivati. Možda se moglo uložiti više truda oko potpisivanja novog ugovora s Mierezom, no sada je to voda prošla ispod mosta. Bolno je gledati NK Osijek, koji je svijetu dao toliko sjajnih strijelaca poput Šukera, Špehara, Vlaovića, Cvitanovića, da ne idemo sad još dublje u povijest, gledati kako se danas muči u tom segmentu. Radotić i navijači čupaju kosu zbog toga, vode se stalne rasprave "što bi bilo kad bi bilo", a zapravo jedino što nam ostaje upaliti svijeću i vjerovati kako će bar jedan od aktualnih napadača pronaći sebe u posljednja tri kola.

O tome će ovisiti rasplet cijele ove sezone...