Negdje u ovo vrijeme prije godinu dana nogometaši Osijeka bili su u vrlo sličnoj situaciji uoči gostovanja na Rujevici.

Tada se susret igrao 15-ak dana kasnije u odnosu prema ovom koji slijedi u nedjelju, a Bijelo-plavi su na Kvarner doputovali doslovce "komirani" jer im se, tada, posljednjeplasirani Šibenik primaknuo na samo tri boda, a pred njima su bili vezani susreti s Rijekom i Hajdukom. Svjedoci su tada pričali kako su igrači Osijeka u hotelu večer uoči susreta s Rijekom bili "zeleni" od straha jer poraz je značio veliku neizvjesnost u posljednjih pet kola borbe za ostanak.

Povijest se ponavlja

Rijeka se borila za naslov, pa Osječanima nitko nije davao previše izgleda u toj utakmici. Čak možda i manje negoli im će se dati ovaj put. No Osijek je ušao hrabro u taj susret, istina, u početku je preživio "neveru s Kvarnera" jer je Rijeka dvaput pogađala okvir vrata, ali kasnije je Osijek itekako znao uzvratiti. Pobijedio s 2:0, odličnu utakmicu odigrao je Nail Omerović, a taj trijumf bio je okidač za još dvije vezane pobjede (Hajduk 2:0 i Slaven Belupo 4:1) kojima je zebnja oko prvoligaškog statusa uklonjena. Godinu dana kasnije situacija je gotovo jednaka, s tim da do kraja sezone ima dva kola više. Osijek u odnosu prema posljednjeplasiranom Vukovaru 1991 ima tek četiri boda više, a na Rujevicu odlazi nakon teškog karambola koji je doživio u sudaru s liderom prvenstva Dinamom. U takvim okolnostima Osijek je autsjder u tom dvoboju, pa bi jedini potencijalni adut u toj utakmici mogla biti nepredvidljivost osječke momčadi.

Nezahvalno je bilo što pričati unaprijed jer ovaj će put doista sve ovisiti o tome na kakav će se način Bijelo-plavi postaviti u tom susretu. Budu li plašljivi i izrazito dekadentno orijetrirani kao u Maksimiru, bolje im je neka i ne istrče na Rujevicu. Čemu gubljenje vremena s takvim stavom.

Bit će to jedna od onih utakmica u kojoj nekakve velike taktike i mudrolije uopće neće igrati ulogu. Važni će biti osnovni postulati bez kojih bavljenje sportom općenito nema smisla. Hrabrost, agresivnost i želja za nadmudrivanjem. Trener Tomislav Radotić ne treba "ratnike", kako je stalno tupio njegov prethodnik Željko Sopić, već treba pronaći ljude koji će izaći uzdignute glave i pokušati do pobjede doći na nogometni način.

PIXSELL

Progresivno razmišljanje

Radotiću trebaju ljudi koji su spremni progresivno razmišljati u organizaciji napada, oni kojima će prva ideja biti odigrati loptu prema naprijed, oni koji će u igri biti spremni preuzeti odgovornost na sebe, a ne igrati po principu "prijeđi, brigo, na drugoga". E, sad, pitanje je ima li i koliko Radotić takvih profila u svlačionici te u kolikoj su mjeri i na koji način riječi kritike koje su momčadi uputili sportski direktor Alen Petrović i sam trener djelovale na nju.

Puno toga zapravo podsjeća na situaciju od prije godinu dana. I tada je Osijek na Rujevicu ispraćen s bez ikakvih očekivanjima, a s nje se vratio "sa štitom". Pa, kada već postoji toliko sličnosti s tom utakmicom od prije godinu dana, neka se ponovi i njezin rezultat...