Teško je reći što je ovih dana samotnija uloga. Biti navijač ili trener NK Osijek. Ipak bismo se priklonili ovom drugom jer Tomislav Radotić mora te tipove gledati iz dana u dan. Kazna za nas ostale je gledati ih na utakmicama kako neuspješno pokušavaju igrati - nogomet.

Ona četiri susreta bez poraza i primljenog pogotka pokazala su se kao "živio slučaj". Osijekova momčad možda je nakratko u tom razdoblju promijenila dlaku, ali ćud je ostala ista. Čim primi pogodak, moral i samopouzdanje srozaju se na razinu neprepoznatljivosti. Iskreno, srce nam puca kada vidimo kakvi sve tipovi danas mogu igrati za NK Osijek. Nekada je nositi bijelo-plavi dres bio generacijski san mnogih. Većina od njih nije uspjela jer tada su postojali visoki kriteriji, drugi su se probili, pa smo bili ponosni na njih. Danas? Bože sačuvaj. Tri točna dodavanja "izvanserijski talent", tri prvoligaška pogotka "dragulj hrvatskog nogometa", i uz to skupina uplašenih ljudi kojima je jedina životna preokupacija igranje nogometa. Čega li se boje ostat će vječna tajna.

HINA

Zavladalo ravnodušje

Ovih smo dana nekoliko puta i od najokorjelijih navijača čuli "ma, oni su izgubljen slučaj samo neka ostanemo u ligi, i to je to" ili još rigidnije "valjda ćemo ostati prvoligaši, a ako i ne, opet ću dolaziti jer to volim, samo što ću gledati Zmijavce, Jarune i tako te klubove". Opet je zavladalo ravnodušje, što je najgora moguća vijest jer nakon povijesne blamaže obično bi slijedili izljevi gnjeva i nezadovoljstva. Ovaj put tek potištenost i svjesnost u kakvom se trenutku nalazi NK Osijek. I onda smo opet naletjeli na cinika "što se brineš, bit će još gore". Može li gore od ovoga? Ova momčad Osijeka nas je već uvjerila kako uvijek može gore. Zato, oprez. Prevarila je sve trenere u posljednjih godinu i pol dana, pa zašto bi Radotić prošao drukčije. Opet smo slušali istu pjesmu "odlično treniramo, dečki su prihvatili naše ideje, vratila se pozitiva". I onda, kao i uvijek, slijedi bolno otrežnjenje. Nismo očekivali ništa spektakularno u Maksimiru. Osjećalo se u zraku kako je ta sigurnost napuhana bez obzira na seriju pozitivnih rezultata. Vjerovali smo tek kako je Osijek sposoban skupo prodati kožu jer igrao je protiv mnogo bolje momčadi od sebe. No onako se predati nakon prvog primljenog pogotka doista je razočaravajuće. Teško je igrati bilo kakav nogomet, a pogotovo tranzicijski ako je velikoj većini prvotimaca prva ideja vratiti loptu unatrag. Iz tog detalja izlazi najveći dio Osijekovih problema.

Skupljanje razorene momčadi

Zapravo, analizirati bilo što nakon "sedam lakih komada" uopće nema smisla. Momčad Osijeka izgledala je kao skupina "beskičmenjaka" za koju će, naravno, odgovornost opet preuzeti oni koji su za debakl najmanje krivi. Radotić je stao ispred momčadi, iako joj je zapravo trebao dobro "naprašiti tur" nakon takvog izdanja. Pazite, dođeš kao pretposljednji u goste lideru prvenstva i napraviš samo sedam prekršaja. Čak ni Bubanja nije dobio žuti karton. Ma, kakav je to pristup bio? Dalje nećemo jer će boljeti, a Radotić sad mora opet sve otpočeka. Skupljati komadiće razbijenog mozaika i pokušati složiti nešto smisleno do Rijeke.

PIXSELL

- Neke su mi neshvatljive. Teren je bio odličan, vrijeme i ambijent također, imaš priliku vidjeti gdje si u odnosu prema ovakvom protivniku i onda nam se dogodi takav poraz. No i u njemu se može dosta toga naučiti. Trebamo se uzdići, raditi na sebi, snositi odgovornost da predstavljaš nešto i nekoga. Idemo zasukati rukave, raditi bolje i kvalitetnije, tako reagiraju sportaši - poručuje Osijekov trener.

Sretno ti bilo s tim, Tomo...