“Rep” postoji, čekamo “glavu”
Bijelo-plava momčad je dvjema vezanim pobjedama konačno nagovijestila ljepše dane
Dolaskom Tomislava Radotića na klupu nogometaši Osijeka napokon su pronašli pobjedničku stazu. Dva trijumfa u posljednja dva susreta djeluju gotovo senzacionalno ako se u obzir uzme sve kroz što prolaze Bijelo-plavi u ovoj sezoni.
Prije Radotića Osijek je u 23 kola slavio samo triput, a, eto, s njim na klupi ima "dva od dva". Te dvije pobjede maknule su Bijelo-plave s posljednjeg mjesta, s kojim već duže "koketiraju", usto su im donijela i malu, ali u ovom trenutku bitnu bodovnu razliku spram posljednjeplasiranog Vukovara 1991. Međutim, još uvijek nije vrijeme da osječka momčad može pogledati prema naprijed, nego se i dalje treba više osvrtati preko ramena te pokušati povećavati razliku u odnosu prema jedinom suparniku koji joj gleda u "auspuh".
U igračima probuditi nogometaše
Pobjede su Osijeku sada najvažnije i njima se ne smije gledati u zube. Radotić je u kratkom vremenu koliko je na klupi od momčadi dobio jedino što je i mogao - veću borbenost i kompaktnost. Njegov prethodnik često je govorio o "ratnicima", no takav duh baš nije uspijevao probuditi u igrača. Radotiću je to uspjelo, no sad ga tek čeka onaj teži dio posla, u kojem nakon "ratnika" treba u svojim igračima probuditi nogometaše.
- Moramo imati glavu i rep na terenu - poručio je Osijekov trener u svom inauguracijskom govoru.
Tri tjedna poslije "rep" je tu, jer Bijelo-plavi su definitivno kompaktniji, organiziraniji i agresivniji, no na "glavi" će trebati nastaviti raditi, jer u organizaciji igre, a samim time i napada, još uvijek ima puno prostora za napredak. Opet, taj će posao biti lakši ako se vikendima pobjeđuje. Uostalom, svaka bi pobjeda momčadi trebala donijeti određenu dozu samopuzdanja, a kada raste taj segment, onda se i na terenu događaju drukčije, kvalitetnije reakcije. Određena ukočenost Bijelo-plavih osjetila se i u prvih 45 minuta pulske utakmice, ali sve je to nekako razumljivo s obzirom na osjetljivost situacije u kojoj se nalaze.
Važne Radotićeve odluke
Dvije su Radotićeve odluke bile iznimno važne za buđenje osječke momčadi. Prva je što se ostavio teške retorike vezane uz stvaranje psihoze zbog borbe za prvoligaški život. Njegov prethodnik Željko Sopić je to je uporno naglašavao, što je kod momčadi očito povećavalo nelagodu. Radotić dosad u svojim javnim istupima ni jednom to nije spomenuo. Pokušao je, i očito uspio, momčad fokusirati isključivo na sljedeću utakmicu koja dolazi. Uspio je igračima dočarati odgovornost koju imaju kada nose Osijekov dres. Druga važna poruka koju je poslao igračima jest "svi ste mi potrebni". Nema predrasude, niti upotrebljava isprazne fraze. Igraju oni za koje procijeni kako u određenoj utakmici ili u određenom trenutku najviše odgovaraju njegovim zamislima. Očito je stekao povjerenje momčadi u ono što radi i govori, što je iznimno važan detalj. Kao potvrda toga može biti činjenica da je Osijek u obje njegove utamkmice važan impuls dobivao od igrača koji su ušli s klupe. To govori i o vrlo detaljnoj pripremi utakmica. Vjerojatno bi i sam Radotić volio vidjeti lepršaviju i kvalitetniju igru prema naprijed. No polako, preuzeo je momčad u vrlo delikatnom trenutku, kada nije smio preskakati stepenice. Priča se gradi od temelja ili, ako hoćete, u ovom slučaju od "repa".
Prvo kompaktnost i agresivnost, pa pobjede za samopouzdanje, a konačni prozivod svega toga trebala bi biti dojmljivija napadačka igra.
